Teretane umjesto atomskih skloništa

Usljed zaoštrene retorike nuklearnih sila, međusobnih prijetnji „vatrom i gnjevom“, rijetki su oni koji se na zapitaju da li bi moglo doći do razornih filmskih scenarija nuklearne katastrofe. Prvo što nam padne na pamet je sklonište, odnosno – atomsko sklonište.

Gdje se nalaze objekti koji bi zaštitili stanovništvo u regiji od ratnih ili vanrednih scenarija, kakva je njihova upotrebljivost, i da li bi objekti kojima regija raspolaže mogli pružiti privremeno utočište, za Al Jazeeru su odgovorili vojni analitičari i eksperti za zaštitu civilnog stanovništva.

Uslijed činjenice da je čitava regija naslijedila društvenu svojinu bivše države, većina infrastrukture objekata za zaklon civila u vanrednim situacijama također potiče iz perioda Jugoslavije.

Konkretno u slučaju Srbije, skloništa su bila u masovnoj upotrebi zadnji put prije nešto manje od dvije decenije. Takvi objekti danas fizički egzistiraju, ali njihova namjena je daleko od upotrebne.

„Prošla je 1999. kada su ta skloništa u Srbiji bila u funkciji, danas kada u Beogradu spomenete sklonište, prvo što vam padne na pamet je teretana“, kaže vojni analitičar Aleksandar Radić.

Zbog činjenice da su za raspolaganje i upravljanje tih objekata zaduženi organi uprave u državi i lokalnoj zajednici, skloništa se najčešće nude kao magacinski, odnosno poslovni prostori, čime se zakupac obavezuje na održavanje.

„Pre svega došlo do interesa države da uspostavi kontrolu nad skloništima kao rentabilnim objektima. Pitanje skloništa danas je pitanje javne svojine koja predstavlja izvor prihoda“, navodi Radić.

Deponije smeća 

U vrijeme nekadašnjeg sistema, skloništa su između ostalog bila i briga vojske. Redovno su se sprovodile analize koje su unapređivale funkcionalnost skloništa i kapaciteta, dok danas, usljed odsustva interesa nadležnih službi, neiznajmljena skloništa postaju spontana odlagališta otpada.

Upravljanje skloništima u BiH se uglavnom svodi na nadležnost državnih i lokalnih uprava Civilne zaštite.

Iz Federalne uprave Civilne zaštite, Fahrudin Solak je pojasnio da su za objekte ove namjene odgovorni organi lokalne samouprave, i da se na prostoru BiH, konkretna odgovornost svodi na službe Civilne zaštite pri općinskim organima.

„Općinske strukture vode brigu i evidenciju o skloništima, o njihovim kapacitetima i stanju u kojem se nalaze. S obzirom da održavanje takvih objekata predstavlja trošak, često se skloništima traži dvojaka upotrebna funkcija koja bi mogla pokrivati primarnu ulogu objekata“, kaže Solak.

Prema riječima eksperta za Civilnu zaštitu, ovakvi objekti se ne bi trebali izdavati, već ustupati na korištenje uz obavezu održavanja spremnosti za potencijalnu zaštitu građana.

Na lokalitetu sarajevske općine Novi Grad, najveće općine u BiH, iz ukupno 64 skloništa koja svojim tipom gradnje odgovaraju zaštiti od nuklearnog napada nedavno je očišćeno 150 tona otpada.

Ovaj podatak zorno govori u prilog činjenici u kakvom se stanju nalaze ili su se nalazili objekti ovog tipa u BiH u oba entiteta, a bez imalo pretjerivanja, možda i u čitavoj regiji.

„Da stvar bude gora, ova infrastruktura nakon čišćenja i dalje nije dovedena u stanje upotrebljivosti za potencijalnu zaštitu građana, već je ponuđena privatnim licima i firmama za skladištenje robe i materijala“, komentariše Nedžad Ahatović, sigurnosni analitičar iz BiH.

Atomska skloništa

Atomska skloništa predstavljaju objekte koji su građeni kako bi izdržali nuklearni udar i sve njegove posljedice. Poenta takvih objekata je pružanje mogućnosti za sklanjanje na duži vremenski period sa svim potrebnim životnim namirnicima, vodom, adekvatnom zaštitom svih ulaza i izlaza, alternativnim izlazima i riješenim sanitarnim sistemom i sistemom pročišćavanja zraka. 

Osvrćući se na aktuelnu situaciju zaoštrene retorike nuklearnih sila, Ahatović pojašnjava da Bosna i Hercegovina, ne posjeduje adekvatnu zaštitu. Nominalno, objekti su građeni i pripremani, ali usljed njihovog neodržavanja teško da mogu odgovoriti potencijalne nuklearne opasnosti.

„Vojne objekte koji su građeni kao atomska skloništa, bivša JNA je uglavnom napustila, onesposobila ili uništila, a radilo se o objektima kao što je bio podzemni aerodrom i remontni avijacijski centar ‘505’ poznatiji pod imenom aerodrom Željava kod Bihaća, koji su bili dizajnirani tako da izdrže direktan nuklearni udar od 10 megatona, a čija je višedecenijska gradnja koštala između tri i deset milijardi američkih dolara“, govori Ahatović.

Sistem je postojao i bio organizovan, a na prostoru čitave regije mogao se pružiti određeni nivo zaštite od potencijalnog nuklearnog napada. Aktuelno stanje skloništa ne pruža veći stepen sigurnosti od bilo koje podzemne garaže ili podruma.

Izvor: Al Jazeera