Bosanska krajina u znaku Srebrenice

Cazinjanin dvadesetjednogodišnji invalid, student Sarajevskog univerziteta, Suljo Keranović na čelu je kolone biciklista  u „Maršu mira“, koja je danas krenula iz Bihaća  u Srebrenicu. Njih tri stotine iz gotovo svih krajeva BIH, ali i iz Njemačke, Austrije, Italije, Švedske, Francuske, Švicarske, Turske, Luksemburga, Danske, Slovenije, Hrvatske, trinaestu godinu zaredom u „Maršu mira“ iskazuju pijetet i poštovanje srebreničkim žrtvama.

Ti bijeli nišani me obavezuju

„Svaki kilometar je težak,“počinje priču Suljo, „pri svakom kočenju imam jake bolove u ruci, jer s njom i kočim…ali, jaka volja i može se sve prevladati. Vozio sam do sada pet godina zaredom. Motiv, bolje reći obaveza da idem svake godine su mi oni bijeli nišani. Kada sam sa studentima bio u Memorijalnom centru u Srebrenici, kada smo prali te bijele nišane, slučajno sam prao nišan na kojem je stajalo ime SULJO, mladić koji je kada je ubijen imao dvadeset i jednu godinu. Pa toliko ja imam sada. I u tom momentu vidio sam sebe na tim nišanima. Suljo srebrenički mladić nije imao vremena ni zašta, da studira, da ima djevojku…Vidio sam sebe u tom mezaru i taj je Suljo presudio da ove godine idem i ići ću dok mogu, bez obzira na moju invalidnost i fizičke teškoće koje imam dok vozim bicikl,“kazuje dok briše suze u oku.

Gotovo isti razlog da biciklom „prelazi“ do Srebrenice hiljadu i 600 kilometara ima Boris Fink iz Frankfurta iz Njemačke.

Boris je krenuo na „Marš mira“ prije deset dana. „Do Bihaća sam vozio hiljadu i 100 kilometara. Ovdje se pridružujem ostalim biciklistima i vozim još pet stotina kilometara. Kada sam prije tri godine bio u Potočarima, dobio sam jedan papir na kojem je pisalo da stanemo pored jednog nišana. Stao sam pored jednog, na kojem je pisalo SULJO i da je kada je ubijen imao osamnaest godina. Uistinu ne znam kako mi je bilo. Šta je to dijete, mladić sa tako malo godina bio nekome kriv. U meni je „puklo“ i od tada stalno dolazim u Srebrenicu i vozim dvanaest dana i skoro hiljadu i 600 kilometara. To je bar što mogu dati za te žrtve.“

Maturski rad posvećen maršu mira

Među biciklistima je i obitelj Vukalić, Bosanci iz Sent Margaretna u Švicarskoj. Otac Murat već je pet puta vozio, a majka Naira i osamanestogodišnja kćerka Shajla prvi put. Shajla ima i dodatnu obavezu. Naime, maturski rad u Gimnaziji u S.Margaretnu  koju upravo završava posvećen je „Maršu mira“ Bihać-Srebrenica, tako da zapravo ona tokom ovog marša radi svoj maturski rad. „Drago mi je što su mi to u školi prihvatili i to s velikim poštovanjem i otud mi je teže i veća obaveza.“

Biciklistička karavana sa tri stotine biciklista iz BIH i još deset zemalja jutros je, trinaesti put zaredom, krenula sa gradskog trga iz Bihaća, grada na Uni. Oni nose poruku „da se ne zaboravi i ne ponovi“.

Ermin Lipović, predsjednik Organizacionog odbora kaže : „Imali smo prijavljenih 220 biciklista iz svih dijelova BIH i još deset zemalja. Međutim, stiglo ih je još gotovo stotinu iz susjednih zemalja. Vozimo u tri etape. Danas prvu do Jajca, gdje ćemo noćiti. Druga je do Sarajeva, sutra, i potom treća u ponedjeljak, kada stižemo u Potočare.“

Za njima su krenuli i maratonci. Njih tridesetak, koje predvode pripadnici policije Unsko-sanskog kantona u entitetu federacija.  

Jasmin Halilagić, predsjednik Organizacionog odbora koji je trčao svih dosadašnjih sedam, a trči i ovaj osmi maraton, kaže: „Veliki je interes bio. Mnogi iz BIH, ali i susjednih zemalja sportisti, maratonci su htjeli s nama. Ovo je jedino što možemo učiniti za žrtve Srebrenice. Pohodićemo i majke Srebrenice i s njima biti na dan dženaze i ukopa žrtava. To je nešto što nas obavezuje, jer Bihać, Prijedor, Kozarac, cijela Bosanska Krajina je stradala tokom agresije na BIH gotovo kao i Srebrenica i otud nam ta obaveza, da na ovaj način izražavamo pijetet žrtvama. Zato smo i dio čitave Manifestacije „Da vidiš, da znaš, da pamtiš 8372“, koja se ovdje već osmu godinu svakog 7. I 8.jula organizira. Trčimo štafetno u tri etape i 10. jula u večernjim satima stižemo u Konjević polje, da bi 11.jula prisustvovali  dženazi.“

Srebrenica 8372

Svih ovih julskih dana Bosanska krajina-sjeverozapadni dio BIH  diše Srebrenicom. Organizirane su u svakom mjestu brojne manifestacije, sjećanja na srebreničku tragediju, ali i na stradanja u Prijedoru, Kozarcu, Ključu, Sanskom Mostu, Ljutočkoj dolini. Kruna događanja bio je svojevrsni perfomans simbolično nazvan „Srebrenica 8327“ na gradskom stadionu u Bihaću. Više stotina mladih, planinara, biciklista, atletičara, motorista, medicinski radnici, građani  svojim su tijelima na travnjaku stadiona ispisali  brojke 8 3 7 2 i time podsjetili na najveći genocid počinjen nakon Drugog svjetskog  rata u Evropi. Članice ŽEO „Iskre“ formirale su jedinstven bijeli cvijet „Sjećanje“ noseći bijele marame i odjeću.

Bili su s njima i predstavnici Sisačko-moslavačke županije iz Republike Hrvatske, zatim Udruženja „Majke Srebrenice“, a izražena je želja da se perfomans naredne godine organizira u Sisku u Hrvatskoj.

Karta genocida

U okviru manifestacija predstavljena je i Karta genocida,odnosno „karta smrti“ kako je nazvao njen autor Mugdim Cvrljo. Cvrljo je godinama prikupljao podatke na terenu i to pretočio u topografsku kartu na kojoj su obilježena mjesta stradanja i ubistava Bošnjaka 1995. godine od Nezuka do Potočara u UN-ovoj „zaštićenoj zoni“.

„Upravo zbog karte smrti nastala je karta sjećanja, koju su već prihvatili u mnogim školama u entitetu federacija i uvrstili je u svoj obarzovni sistem“, kaže, dodajući : „Šta ja mogu da uradim za srebreničke žrtve. Nisam pisac, nisam režiser, ali radim karte i eto tako je nastala ova karta, inače, prva ovog tipa. Na njoj je sve ucrtano, o stradanju svjedoče crne tačke, koje govore i o kretanju. Ucratana je svaka grobnica i smještene su u osam područja i imenovane su tim imenima. Ovo mi je nametnulo i obavezu da svake godine učestvujem u „Maršu mira“ od Nezuka do Potočara. Nadam se da će kartu prihvatiti i omogućiti tako djeci da uče o onom što se desilo, ali da se to radi u institucijama.“

Manifestacije se nastavljaju danas i u danima do 11.jula. Posebno će biti u Ključu u području Biljani, gdje je 10.jula 1992. godine u jednom danu ubijeno 260 stanovnika-zapravo nestali su Biljani u jednom danu.

A, brojni će Krajišnici put Srebrenice, kako bi 11.jula prisustvali dženazi i ukopu žrtava. Među njima je i Husein Duru, Bošnjak iz Republike Turske. Duru je treća generacija koja je rođena u toj zemlji, ali znatan dio godine provodi u ovom kraju, u BIH, odakle su njegovi preci. „Obavezno je to juli, kada idem u Srebrenicu. Ja sam već nekoliko godina učesnik Marša mira od Nezuka do Potočara, a ove godine samnom će i supruga Songil, pa još nekoliko prijatelja, među kojima i univerzitetski profesor dr. Mustafa Zafer Duan.“

I ovaj je juli u Bosanskoj krajini u znaku Srebrenice i odavanja pijeteta i počasti žrtvama genocida, najvećeg u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

I sve se odvija pod motom „da vidiš, da znaš, da pamtiš…8372“

Izvor: Al Jazeera