Ima li šanse za političko pomirenje u Iraku

Iračka vojska proslavila je pobjedu nad ISIL-om u Mosulu (EPA)

Bagdad – Naredna faza u Iraku, nakon osvajanja Mosula, po mnogima je dosta opasnija i kompliciranija od onih prethodnih, pogotovo što su pred iračkom vladom brojni izazovi, prije svega pitanje nacionalnog pomirenja, obnove ratom uništenih gradova te povratka raseljenih osoba njihovim domovima. 

General Stephen J. Townsend, komandant koalicionih snaga u Iraku i Siriji, pozvao je na političko pomirenje u Iraku, ističući da je glavni razlog za pojavu grupe Islamska država Iraka i Levant (ISIL) taj što je iračka vlada marginalizirala sunite.    

Ovakva izjava generala Townsenda je izazvala kritike šiitskih političkih strana koje u tome vide raspirivanje tenzija i pokušaje da se minimizira pobjeda koja je ostvarena.

Prema riječima zastupnika šiitske Nacionalne alijanse Alija al-Badrija ova izjava povećava jaz među stranama u Iraku, te dolazi u kontekstu međunarodnih i regionalnih uplitanja, gdje “regionalni faktor još igra ključnu ulogu na iračkoj sceni. Svaki put kada se Iračani približe pomirenju, pojedini akteri im na tom putu podmeću prepreke”. 

Al-Badri za Al Jazeeru dodaje da je atmosfera zrela za pomirenje te da postoje političke strane koje žele istinsko pomirenje, ali da one nemaju podršku vlasti i političkih stranaka. Također, pojedine sunitske snage rade na tome da se odgode izbori jer im javnost više ne vjeruje, dok su njihovi politički programi donijeli razaranje, uništavanje i ubijanje na sunitskim područjima, prema njegovim riječima.

Pokušaji donošenja zajedničke odluke

Sunitske snage nastoje organizirati konferenciju na kojoj će se okupiti različite opozicione stranke i ličnosti, kao i one koje su uključene u aktuelnu vlast, što bi bio pokušaj da se uspostavi referentni politički okvir za Arape sunite u fazi nakon ISIL-a pod pokroviteljstvom arapskih država i Ujedinjenih nacija.  

Međutim, ovaj projekat se suočava sa brojnim izazovima, prije svega jer nailazi na veliku suzdržanost šiitskih snaga koje ovo smatraju “trojanskim konjem” za regionalne i međunarodne intervencije. 

Ahmad al-Salmani, zastupnik sunitske Unije iračkih snaga smatra da se Arapima sunitima moraju dati njihova prava kako bi se postiglo stvarno nacionalno pomirenje. Za primjer je naveo to da milicije drže na hiljade otetih civila, da postoji pitanje balansa u zastupljenosti u državnim institucijama, kao i pitanje zatočenih osoba i rekonstrukcije devastiranih područja. ”Ako naši sudržavljani žele postići stvarno pomirenje, onda moraju ozbiljno pristupiti rješavanju ovih problema”, rekao je on.       

Al-Salmani smatra da je premijer Haider al-Abadi načinio pozitivne korake u ovom pravcu, ali da to moraju biti još efikasniji potezi bez straha i bojazni. Vlada je osporila Zakon o amnestiji i tražila da se izmijene neke od njegovih stavki, uprkos tome što je on bio korektan prema velikom broju onih koji su uhapšeni nepravedno i bez ikakavih dokaza. Smatra da će predstojeća konferencija sunitskih snaga biti korak u pravcu ujedinjenja sunitskog tabora a time i iračkih snaga, te da će to biti referenca za ujedinjenje sunitskog političkog rukovodstva u državi.

Politika marginalizacije

Međutim, pojedini politički analitičari smatraju da je u Iraku teško doći do pomirenja i to iz više razloga, prema riječima aktiviste i političkog analitičara Hashima Yahye. On tvrdi da postupak pomirenja u Iraku nije moguće provesti iz dva razloga. Prvi razlog je američko prisustvo i utjecaj Irana u državi. Nijedna od ove dvije zemlje ne želi da se postigne bilo kakvo pomirenje i one stoje iza destabilizacije, smatra Yahya.

Drugi razlog je odsustvo principa jednakih mogućnosti među strankama, pored nepostojanja nacionalne volje za ozbiljan dijalog zbog nedostatka povjerenja među političkim stranama. 

Yahya smatra da se u bliskoj budućnosti ne može očekivati formiranje snaga koje će imati autoritet među sunitskom populacijom, jer ne postoji ni vjerska strana koja ima legitimni vjerski autoritet među masama, baš kao što ne postoji ni politička stranka koju prihvaćaju široke narodne mase kako bi se izvršila politička mobilizacija širokih razmjera.

Prema riječima ovog političkog analitičara, tokom proteklih godina smišljeno se provodila politika marginalizacije i eliminacija sunitske populacije. Među sunitskim strankama sa nacionalnom i islamskom odrednicom, ali i ostalim, ne postoji dogovor na kojem bi se moglo temeljiti zajedničko djelovanje.

Ove stranke su održale nekoliko konferencija čije su odluke propale jer nisu imale međunarodnu podršku, prema riječima Yahye, nasuprot “oportunističkog” usmjerenja koje uživa podršku vlasti, što prilike za suprotstavljanje i bavljenje ovim problemom čini bezuspješnim, prema njegovim riječima.

Izvor: Al Jazeera