Turska u srži računica o blokadi Katara

Piše: Khalil Mabrouk

Istanbul – Posljedice zaljevske krize počele su se odražavati i na Tursku. Dok ova država svoje diplomatske aktivnosti usmjerava u pravcu obuzdavanja sukoba, države koje su nametnule blokadu Kataru vrše napore da spriječe širenje turskih aktivnosti i neutraliziraju ulogu Ankare u pružanju podrške Kataru, njenom najvažnijem savezniku u arapskom regionu.

Međutim, najistaknutija posljedica, što je potvrdio i glasnogovornik vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) Mahir Unal, jeste vršenje pritiska na Tursku zbog podrške Kataru te slanja vojnih trupa i prehrambenih proizvoda u ovu državu.

Turski eksperti i analitičari daju prevagu mišljenju da Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein s jedne, i Sjedinjene Američke Države s druge strane, stoje iza ovih pritisaka. Ističu da i jedna i druga strana imaju svoje računice u vršenju pritiska na Ankaru kako bi je udaljili od katarskog naroda.

Cengiz Tomar, profesor političkih nauka na Univerzitetu Marmara, smatra da tri zaljevske države mogu vršiti ekonomski pritisak na Tursku, uzimajući u obzir njene jake ekonomske odnose s njima kroz velika investiranja u tržište nekretnina, turizam i poslovne dogovore.

Svoje tvrdnje argumentira obimom trgovinske razmjene između Turske i tri pomenute zaljevske države koji je u 2016. iznosio više od 17 milijardi dolara, od toga devet milijardi sa Emiratima, osam milijardi sa Saudijskom Arabijom i 330 miliona dolara sa Bahreinom, u odnosu na milijardu i trista miliona dolara sa Katarom.

Tomar odbacuje mogućnost da bi to moglo navesti Ankaru na povlačenje podrške Kataru, jer smatra da je rano reagiranje njegove zemlje „zaustavilo krizu u okviru granica do kojih je i došla te spriječilo da se ona dalje pogorša“.

On za Al Jazeeru kaže da je turski stav prema krizi naveo sve relevantne države na dijalog, razgovor i započinjanje pregovora o pronalasku izlaza iz krize, umjesto daljeg podgrijavanja situacije i guranja u pravcu eskalacije.

Kaže da zaljevska kriza nije dovela do bilo kakvih promjena u tri međunarodne osovine koje imaju utjecaj u regionu, a to su osovina koju čine SAD i njeni saveznici, uključujući i tri zaljevske države koje su uvele blokadu Kataru, te rusko-iranska i tursko-katarska osovina. Naglasio je da „Turska neće odustati od svog saveznika u podršci demokratiji te da će raditi na tome da ga ojača“.

Odabir vremena

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odobrio je zakon usvojen u turskom Parlamentu da se ubrza raspoređivanje turskih trupa u Kataru. Generalštab turskih oružanih snaga poslao je vojnu delegaciju u Dohu kako bi se završile procedure vezane za dolazak turskih trupa u tu državu.

Turski politički analitičar Oktay Yilmaz izbijanje zaljevske krize dovodi u vezu sa posjetom američkog predsjednika Donalda Trumpa glavnom gradu Saudijske Arabije, Rijadu. Smatra kako to signalizira mogućnost da Washington stoji iza tih pritisaka, dok se čeka da Turska i službeno otkrije o kojim stranama je riječ.

Američki stav o krizi Yilmaz opisuje kao „maglovit i podijeljen“. Za Al Jazeeru kaže da Trump daje izjave koje nedugo zatim ispravljaju čelnici u njegovoj administraciji, posebno u vojnim i vanjsko-političkim upravama te istaknuti članovi Kongresa.

Yilmaz kaže da pritisci na njegovu državu još nisu postali očigledni, te ističe kako su pojedine države, kojima se ne sviđa turski stav prema krizi, počele da se „dodvoravaju kurdskim milicijama i nazivaju ih revolucionarima ili borcima za slobodu“.

On je upozorio da svi znakovi i indicije upućuju na to da Ankara neće odustati od podrške svom savezniku Kataru, ali je, s druge strane, pozvao Tursku da zadrži „pozitivnu neutralnost“, kako ju je nazvao, jer će na taj način moći nastaviti da igra svoju ulogu posrednika koji je prihvatljiv svim stranama.

Yilmaz vidi Tursku kao državu koja bi mogla najviše doprinijeti u obavljanju posredničke uloge, pod uvjetom da se ne pogoršaju njeni odnosi sa bilo kojom stranom u ovoj krizi. Navedeno od Turske zahtijeva da ostane neutralna, s tim da ne treba odustati od svoje dužnosti zbližavanja različitih strana, budući da je to u interesu svih zaljevskih, arapskih i islamskih država.

Izvor: Al Jazeera