Kult oružja na Balkanu

Srbija je zemlja čije je stanovništvo daleko najnaoružanije u regiji i na petom je mjestu kada je u pitanju svjetski poredak sa 37.8 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika, odnosno 3.050.000 komada oružja u vlasništvu civila, dok je od ostalih zemalja regije najnaoružanija Makedonija (20. mjesto – 24.1 na 100 stanovnika), slijede je Crna Gora (21. mjesto – 21.7 na 100 stanovnika), Hrvatska (26. mjesto – 24.1 na 100 stanovnika), BiH (34. mjesto – 17.3 na 100 stanovnika) i Slovenija (47. mjesto – 13.5 na 100 stanovnika), objavio je Washington Post.

Ekspert za lako naoružanje iz Srbije Iztok Bojović tvrdi da se kult oružja koji postoji u zemljama regije (Zapadnog Balkana) oslikava u ovim statistikama.

SAD najnaoružanija na svijetu

Sjedinjene Američke Države predvode listu sa 88.8 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika, a kada se uzme u obzir brojnost populacije, Amerika je prva i po ukupnom broju vatrenog oružja – 270 miliona. Na drugom mjestu liste od 187 zemalja se nalazi Jemen (54.8 na 100 stanovnika), a na trećem i četvrtom Švicarska (45.7 na sto stanovnika) i Finska (45.3 na 100 stanovnika).

“Deo tog naoružanja je i nasleđen. U zemljama regije, uključujući i Srbiju, dosta ljudi je radilo i u sektoru odbrane, pa su neki zadržali to oružje. Za to je zasigurno zaslužan i neki osećaj nesigurnosti i nestabilnosti što se tiče regije, a i u okviru zemalja pojedinačno. Sigurno jedan deo građana iz osećaja lične bezbednosti nabavlja oružje. Ovde se radi o ciframa koje se odnose na posed legalnog oružja. To je kombinacija ovih faktora”, kaže Bojović.

Tvrdi da zemlje kao što su Švicarska i Finska imaju određen koncept nacionalne odbrane: 

“Kod Švajcarske, konkretno, je u pitanju dosta dobro razvijen koncept rezerve. Oni imaju sličan koncept ‘naoružanog naroda’ kakav je bio u bivšoj Jugoslaviji. To je ta neka najšira instanca u odbrani zemlje, osim profesionalnog sastava. Mislim da kod Finaca to isto ima veze sa geopolitičkim položajem. Oni su vodili odbrambene ratove u prošlosti, tako da verovatno smatraju da narod treba biti osposobljen u slučaju neke veće agresije. Oni su ratovali protiv Rusije. Švajcarska nema to iskustvo, ali oni imaju dosta razvijenu ‘narodnu odbranu‘. Sve zavisi kako zemlje koncipiraju svoju odbranu.“

‘Anti-gun’ lobi

Amerika je, kaže, dosta polarizovana po pitanju posjedovanja oružja, pogotovo u svjetlu incidenata koji su se desili posljednjih godina.

“Jedan pol smatra da treba ograničiti oružje u ličnom posedu, pogotovo ono koje je ubojitije, dok drugi smatra da je neotuđivo pravo građana da tako odbrane svoje živote i imovinu. Ta zemlja je od njenog osnivanja veoma liberalna kada je u pitanju posedovanje oružja i to se zadržalo do danas. Mislim da takva polarizacija postoji i u regionu, ali ne u tolikoj meri. Obamina administracija je u SAD-u je pokušala, ali nije uspela, da izgura tu neke ozbiljnije restrikcije. Lobi koji se zalaže za posedovanje oružja u toj zemlji je dosta jak. Ima tu nekih koncepcijskih, ali i finansijskih interesa. Mislim da će i u SAD-u i u regionu to i u budućnosti biti neka tačka društvenog neslaganja“, navodi Bojović.

Sudski vještak za oružje iz Hrvatske Dubravko Gvozdanović smatra da su statistike, poput ove iz Washington Posta, potaknute ‘anti-gun‘ lobijima koji stvaraju famu o prenaoružanom civilnom stanovništvu u određenim državama.

On ne smatra da je civilno stanovništvo u svijetu prenaoružano.

“To nema nikakve realne utemeljenosti na stvarnim pokazateljima. Vi, recimo, u Hrvatskoj imate da četiri posto stanovništva posjeduje legalno vatreno oružje i temeljem toga ne možemo, primjerice, tvrditi da su Hrvati naoružan narod. Za ilegalno ne postoji sigurna metodologija kojom se može utvrditi njegova količina u rukama civila. ‘Anti-gun‘ lobi ima utemeljenje jedino u državama koje su navodno demokratske, ali one apsolutno to nisu. Strožija pravila karakteriziraju većinom diktatorske režime i zemlje. Mirna društva ne trebaju nikakve zabrane vatrenog oružja, dok nasilna od njega nemaju nikakve koristi“, mišljenja je Gvozdanović.

Ta jedna ‘fama‘ o naoružanosti, nastavlja on, se provlači putem nekih vlada kako bi se uz rigorozne mjere narod u potpunosti razoružao.

“Takav narod je vrlo jednostavan za vladanje i on može biti ‘poslušno roblje‘. Pogledajte današnja teroristička događanja unutar Evrope i tamošnje čelnike koji se zgražaju kada se tako nešto desi i nemaju odgovor na to, a onda kroz prizmu kriminalizacije samoobrane donose rigorozne mjere i umanjuju mogućnost za civilno, legalno, posjedovanje vatrenog oružja. Ne daju svojim građanima mogućnost samoobrane od takvih napada. Vidimo u zadnje vrijeme da se događaju napadi vozilima i noževima za koje vam ne treba dozvola, a smrtonosni su predmeti i mogu izazvati velike štete. Pitanje je da li bi bilo toliko žrtava, primjerice, u Londonu, da je dvoje ili troje građana na ključnim mjestima imalo legalno oružje i pravo da ga upotrijebe. Ja sam siguran da ne bi“, tvrdi on.

Oružje kao dio folklora

Kada se, kaže on, promatra problematika iz drugog ugla onda se “uvidi da je situacija oko posjedovanja vatrenog oružja sasvim drugačija“.

“Ne trebamo zaboraviti, primjerice, da je britanska vlada 1997. uvjerila svoje građane da im ne treba vatreno oružje i pod izgovorom jednog pokolja u školi oni su uspjeli izgurati vrlo rigorozne mjere koje zabranjuju civilno posjedovanje vatrenog oružja. Objašnjenje je bilo da će se na taj način smanjiti broj kaznenih djela počinjen vatrenim oružjem. U toj zemlji se od tada broj kaznenih djela počinjenih vatrenim oružjem udvostručio. Ako pogledamo SAD, vidjet ćemo da su u onim saveznim državama koje su donijele liberalne zakone o vatrenom oružju kriminal znatno smanjio“, kaže on.

Objašnjava da nije broj oružja u rukama građana uzročnik nasilja.

“Evo recimo Švicarska i Finska, dvije države koje su na vrhu liste Washington Posta, imaju nisku stopu kriminaliteta, odnosno napada izvršenih vatrenim oružjem. Činjenica je i primjerice da Srbija ima određenih problema po pitanju ubistava vatrenim oružjem, ali ne mislim da to isključivo ima veze s tim“, smatra Gvozdanović.

Sigurnosni analitičar iz BiH Nedžad Ahatović ističe da ove brojke ukazuju na to da je 90 posto od jedanaest milijardi američkih dolara vrijednog naoružanja i vojne opreme koje je bilo u posjedu Jugoslovenske narodne armije (JNA) otišlo u Srbiju.

“Tu Washington Post misli konkretno na lično pješadijsko naoružanje“, ističe Ahatović.

Kao i Bojović, smatra da to ima veze i sa tradicijom – da se oruže na Balkanu smatra dijelom folklora: “Oružje na Balkanu se vidi kao nešto normalno, za razliku od drugih zemalja u kojim je to jedna sasvim druga kulturološka kategorija.“

Švicarska i Finska, kaže, imaju jako razvijenu namjensku industriju, posebno što se tiče pješadijskog naoružanja i zato kotiraju tako visoko.

Izvor: Al Jazeera