Le Pen i Macron – dvije Francuske za jednog predsjednika

Marine Le Pen i Emmanuel Macron nisu samo dvije različite osobe i dva plana već dvije koncepcije Francuske, Europe i svijeta. Tako je dvoje kandidata za fotelju koju uskoro napušta opisao Francois Hollande, francuski predsjednik na odlasku. I svi koji su pratili kampanju mogu se složiti da je pred francuskim biračima izbor između dvije Francuske, potpuno podijeljene i suprotstavljene, ali i oličene u nekome tko predstavlja “nasmijano lice nacionalističke desnice”, odnosno neovisnog kandidata centra, koji šalje snažne poruke protiv elita na vlasti.

Jednu Francusku predstavlja Marine Le Pen, koja je posljednjih 30 godina, dakle, otkad je postala punoljetna, na političkoj sceni. Dugo u sjeni svog oca Jean-Marie Le Pena, utemeljitelja ekstremno desne Nacionalne fronte, sad je dobila priliku učiniti više nego on na izborima 2002. godine. Tad je Jean-Marie Le Pen uvjerljivo poražen od Jacquesa Chiraca. Iako su prognoze vrlo nezahvalne, čemu su potvrda i Brexit i pobjeda Donalda Trumpa, bivša odvjetnica i aktualna europarlamentarka ima priliku postati prva žena na čelu Francuske.

Drugu Francusku predstavlja Emmanuel Macron, bivši investicijski bankar i Hollandeov savjetnik te ministar gospodarstva, ali samo na dvije godine. Iako je pripadao elitama, prošle godine osniva pokret En Marche! (Naprijed!) i kreće u utrku za predsjednika. Nema velikog političkog iskustva, što su pokušali iskoristiti njegovi protivnici govoreći da je “čovjek bez iskustva, koji dosad nije pokazao ništa”. Prije dva tjedna taj 39-godišnjak ipak je pokazao da može, osvojio najviše glasova u prvom krugu i smiješi mu se da postane najmlađi francuski čelnik još od Napoleona.

Sukob pobornika i protivnice EU-a

Ključne poruke koje je slao Macron tokom cijele kampanje usmjerene su protiv establishmenta, iako je i sam bio ministar, zarađivao silan novac u Rothschildovoj banci i pohađao prestižne škole. No, kaže da je jasno osjetio u kojem smjeru ide nezadovoljstvo građana. “Francuska je blokirana zbog tendencije elite da služi samoj sebi, a to znam jer sam bio njezin dio”, priznao je biračima.

Šoja: Balkan će trajno ostati predvorje EU-a

Budući da su balkanska društva još uvijek u predvorju Europske unije, pitanje je i koliko je važno promatrati francuske izbore i iz eks-jugoslavenskih država, jer se suprotstavljaju vatreni zagovornik EU-a i velika protivnica te asocijacije.

Diplomat Slobodan Šoja prognozira da će “balkanska društva trajno ostati u predvorju Unije, jer je Evropa beskrajno umorna od proširenja i potajno ga više ne želi”. U tom smislu parafrazira Tita i kaže: “Spremajmo se kao da ćemo sutra ući u Evropsku uniju i kao da nećemo ući ni za stotinu godina!” Stoga balkanskim državama predlaže stvaranje “nove političke kulture koja bi od Balkana napravila mini Evropsku uniju, kao prostor stalnih razmjena univerzalnih vrijednosti, saradnje, razmjene i prožimanja, pozitivnog takmičenja”.

Želi ukinuti podjelu na lijevo i desno u francuskoj politici, ali i dokinuti 35-satni radni tjedan te doživotno zapošljavanje u javnim službama. Istovremeno, snažno se zalaže za opstanak Europske unije, ali i njeno redefiniranje. U tome kao glavnog partnera vidi Njemačku, susjeda s kojim je Unija i stvarana i koji s Francuskom čini ključnu polugu te asocijacije.

Nasuprot njemu, Le Pen namjerava Francusku, za početak, izvući iz eurozone i vratiti franak, a onda i organizirati referendum o francuskom napuštanju Europske unije. Otvoreno ističe da ne podnosi EU iako predvodi najbrojniju francusku stranku u Europarlamentu, te zahvaljuje predvodniku kampanje za Brexit Nigelu Farageu što je Francuzima “pokazao put iz velikog zatvora”.

Otkad je preuzela Nacionalnu frontu, sustavno radi na “umivanju” stranke i njezinom udaljavanju od rasističke i ksenofobne retorike. I dalje se protivi useljavanju, ali i zalaže za osnaživanje policije, proširenje zatvorskih kapaciteta, zaštitu francuskih radnika i zabranu vjerskih simbola u javnim prostorima.

Zbog promjene smjera stranke koju je dobila u nasljedstvo sukobila se s ocem, izbacila ga iz članstva zbog izjava da su nacističke plinske komore bile “tek povijesni detalj”, a on joj je nedavno uzvratio da možda neće ni glasati za nju. U međuvremenu je razvrgnula i očeve saveze s ekstremno desnim strankama, poput mađarskog Jobbika i grčke Zlatne zore, te progurala Nacionalnu frontu u vrh francuske politike. Sad je na putu da postane predsjednica svih Francuza. No, teško će u tome uspjeti – ako je vjerovati anketama. I analitičarima.

Svi su željeli Le Pen za protivnicu

Slobodan Šoja, povjesničar i diplomat, bivši veleposlanik Bosne i Hercegovine u Parizu, tvrdi da Le Pen “nikako ne može dobiti izbore”. Po njegovu mišljenju, ogled Le Pen i Macrona u drugom krugu izbora “nije nikakvo iznenađenje”. Cijeli izborni proces naziva “beskrajnim političko-medijskim cirkusom, koji nije služio na čast zemlji velike tradicije”.

Smatra da su “svi, apsolutno svi kandidati priželjkivali ulazak Marine Le Pen u drugi krug, jer su znali da ne postoje ni teoretske šanse da pobijedi na izborima”.

“Francusko društvo, kao ni briselska Evropa, u ovom trenutku ne žele pobjedu Nacionalnog fronta. I upravo zato su apsolutno svi zloupotrijebili tobožnju opasnost zvanu Le Pen kako bi lakše pobijedili. To je bila jedna potpuno lažna i nepotrebna tema i dilema. Kao što je na svoj način lažno preuveličavanje opasnosti od fašizma u Francuskoj. Nacionalni front jest izrazito konzervativna stranka koja može nanijeti nevolje jasno određenom dijelu stanovništva, ali ta je stranka daleko od fašističke ideologije u klasičnom smislu riječi”, ukazuje Šoja.

Izbori bitni i za Balkan

I politolog Stefan Surlić smatra da su francuski izbori veoma bitni za zapadni Balkan jer je riječ o jednoj od ključnih članica EU-a, “od koje zavisi budućnost porodice evropskih naroda”.

“Ko god da pobedi slede značajne političke promene unutar Evropske unije i redefinisanje njene strukture i funkcija. Pobeda Macrona će usporiti, a pobeda Le Penove ubrzati odluku u kojoj će zapadni Balkan pripadati periferiji EU-a ili tzv. drugom prstenu članstva”, kaže Surlić.

Poistovjećujući francuske suverenističke i antieuropske ideje s fašizmom, nastavlja: “Branioci ideje Evropske unije napravili su svjesni i namjerni amalgam koji svjedoči o njihovoj opsesiji i strahu da bi uskoro u ekonomski jakim zemljama tzv. stare Evrope mogle pobijediti suverenističke i antievropske ideje”.

“Ukoliko bi kojim, neizmjerno velikim čudom na ovim izborima pobijedila Marine Le Pen, bio bi to početak kraja Evropske unije. Zato je trebalo Nacionalni front poistovjetiti sa fašističkim pokretom, što je potpuno pogrešno i što se sa naučne tačke gledišta ne može dokazati”, tvrdi.

Ni politolog Stefan Surlić s Fakulteta političkih nauka u Beogradu ne smatra izvjesnom pobjedu Marine Le Pen, ali upozorava da “završnica predsedničke trke može da donese iznenađenje”. Ključno je pitanje, po njegovu mišljenju, koliko je Le Pen “uspela da pridobije umerene konzervativne glasače, kao i levičare, porukama o ‘ekonomskom patriotizmu'”.

Bez kandidata socijalista i republikanaca

Predstojeći predsjednički izbori vrlo su značajni za Francusku i zbog toga što prvi put u posljednjih 60 godina ta država neće imati predsjednika iz redova republikanaca, odnosno socijalista. Stoga se postavlja pitanje koliko je za jednu tako snažnu državu dobro, odnosno loše da ima predsjednika iza koje stoji jedan pokret (Macron), odnosno predsjednicu iz stranke koja često nastupa prilično “antisistemski” (Le Pen).

“Ukoliko nakon parlamentarnih izbora izabrani predsednik ne bude imao podršku većine u Nacionalnoj skupštini, to će označiti period kohabitacije. Predsednik ili predsednica će biti u situaciji da konstantno traži široku političku podršku za svoje aktivnosti i realizaciju predizbornih obećanja. Tradicionalno jake partijske strukture, poput republikanaca i socijalista, trudiće se da obesmisle predsedničku ulogu. Međutim, zaboravljaju da u novom francuskom političkom identitetu postoji samo jedna podela – na Nacionalni front i one koji su protiv njega”, ukazuje Surlić.

U tom smislu Šoja primjećuje kako nas “historija uči da sve ima svoj kraj i početak”, te podsjeća da dvije najveće francuske stranke “prolaze prirodan period starenja i zato se javljaju nove snage i ideje”. Posebno važnim pitanjem smatra eventualnu pobjedu republikanaca na parlamentarnim izborima, pa u tom slučaju novi predsjednik (ili predsjednica) ne bi imao parlamentarnu većinu. Po Šojinom mišljenju, to bi bio “uvod u blagu političku nestabilnost”.

“Francusku to ne bi pretjerano potreslo iz dva razloga: Francuska je navikla na tzv. kohabitaciju, u kojoj predsjednik pripada jednoj, a skupštinska većina drugoj struji, i zato što Francuska predstavlja veoma uređen politički sistem i svijet, u čiju efikasnost ne treba sumnjati”, poručuje.

Ako bi, ipak, pobijedila Le Pen, smatra da bi njezino ponašanje na predsjedničkoj dužnosti bilo “sasvim drugačije”. “Poznato je da sve oštrice obično otupe u trenutku preuzimanja vlasti. U ozbiljnim i uređenim zemljama, kao što je Francuska, državna ideja i dalje je starija i jača od partijskih ideja i ideologija i sigurno je da bi svako ko postane predsjednik poštovao osnovne principe na kojima počiva Peta republika”, zaključuje Šoja.

Posve je jasno i da bi sve podjele nakon zatvaranja biračkih mjesta, prebrojavanja glasova i potvrde imena osobe koja će preuzeti predsjedničku dužnost trebale postati stvar prošlosti, barem do parlamentarnih izbora za mjesec dana. Sve političke opcije u narednih pet godina morat će u potpunosti poštovati i uvažavati predsjednika države jer je važan i neizostavan sukreator državne politike.

Izvor: Al Jazeera