Ko će ubrzati zagrebački tramvaj

Još jedna od političkih kriza koje posljednjih godina potresaju hrvatsko društvo potpuno je u drugi plan potisnula predstojeće lokalne izbore. Kao nikad do sada odlučivanje građana o tome tko će im voditi općine, gradove i županije, raspolagati lokalnim proračunima i realizirati projekte koji će im donijeti bolji život, nije ostalo toliko u sjeni političkih prepucavanja u Vladi i Saboru, ucjena i ostavki, stranačkog prelijetanja i otkazivanja poslušnosti.

Uobičajeno jeste da se na lokalnim izborima, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje, ne priča puno o izgradnji škola i vrtića, otvaranju novih prometnica ili boljem javnom prijevozu, poboljšanju vodoopskrbe ili rješavanju problema komunalnog otpada. Takve teme ostanu po strani kad se umiješa visoka politika i izvuku teške teme, uglavnom ideološkog karaktera, pa se biračima vrlo izravno sugerira kako je glas za one druge ravan nacionalnoj izdaji.

No, na izborima čiji je prvi krug zakazan za treću nedjelju svibnja, a drugi 4. lipnja, svoju šansu vide i oni koji nude drugačiju vrstu politike, uključivanje novih i neistrošenih ljudi koji imaju što ponuditi i za to se boriti. Ili bar to obećavaju na posve nov način. Takvih primjera mnogo je u Hrvatskoj, a Al Jazeera se odlučila za jedan iz Zagreba i drugi iz Koprivnice.

„Građanima ćemo ukazati da je politika i to kako im izgledaju parkovi, koliko im treba do posla javnim prijevozom, hoće li se konačno riješiti pitanje odlaganja otpada i zašto im je voda toliko poskupjela, a ne fokusirati se na svjetonazorske teme i raspravljati hoće li se Trg maršala Tita zvati tako ili nekako drugačije. I onu visoku politiku na lokalnoj razini treba spustiti na razinu vlasti koja je puno bliža građanima, jer oni puno bolje znaju što im treba u kvartovima od gradonačelnika“, kaže Tomislav Tomašević, kandidat političke platforme „Zagreb je naš“ za zagrebačkoga gradonačelnika.

Građani mogu kreirati program

Platforma koja je stala iza Tomaševića, aktivista koji je široj javnosti poznat, među ostalim, kao borac za javni interes i obespravljene radnike, okuplja širok spektar ljudi, udruga, pokreta koji su se iskazali u borbi za bolji Zagreb, ali i hrvatsko društvo. Svi su, kako priznaje, prvi put u politici kao kandidati za tijela lokalne vlasti.

„Procijenili smo da tu ima najviše prostora da se možemo baviti problemima građana i kvalitetom njihovog života bez nekakve visoke politike i velikih priča. I građanima smo, kao političku inovaciju, omogućili da otvoreno komentiraju naš program, modificiraju ga i odrede prioritete. Nijedna politička opcija takvo što nije napravila“, tvrdi Tomašević.

Među prioritetima koje bi nastojao riješiti svakako su cijena vode u Zagrebu i obnova vodovodne mreže, zatvaranje odlagališta Jakuševec, koje smatra ekološkom bombom i prijetnjom po zdravlje građana, poboljšanje javnog prijevoza s fokusom na ubrzanje tramvajskog prometa (kaže da su zagrebački tramvaji poput vremeplova, ali za putovanje unatrag jer se sve sporije kreću), suodlučivanje građana i njihovih predstavnika u raspolaganju zajedničkim novcem.

Govoriti ljudima konkretne stvari

I Miljenko Flajs, kandidat Mreže nezavisnih lista za Gradsko vijeće Koprivnice, svjestan je kako je građane teško motivirati za izlazak na izbore, jer su razočarani u politiku i političare (pogotovo gledajući ponekad i mučne scene iz Hrvatskog sabora). Zna i da su građani „rezignirani time što se ne ide naprijed“, no ukazuje im da „gledaju na egzaktne stvari, ne priče i pričice, obećanja koja im daju“.

„Svatko će moći provjeriti ono što im konkretno i egzaktno budemo govorili. Klasičnih priča ‘mi ćemo ovo ili ono’ i tako svake četiri godine ljudi su siti i zbog toga ne izlaze na birališta. I tu gube priliku neke nove snage, neka nova lica“, ukazuje Flajs.

A da bi njegovim sugrađanima bilo bolje zalaže se za dovođenje malih i srednjih poduzetnika u Koprivnicu, snažnije korištenje fondova Europske unije, stabiliziranje gradskih financija, „prelijevanje“ kreditnih zaduženja kroz državni proračun.

„Velika bi stvar bila kad bi gradski proračun konačno ‘prodisao’ jer smo zaduženi kreditima. I kad bismo osnovne škole stavili u jednosmjenski rad da djeca ne idu popodne na nastavu. Samo jedna ili dvije nove škole tome bi pomogle“, kaže Flajs.

Velikim poticajem smatrao bi bolju iskorištenost europskog novca, ali i pomoć države. No za to, ukazuje, „potrebni su kompetentni i aktivni ljudi, spremni za rad, koji će se boriti za projekte i raditi na njima“. Bitnim smatra i angažman zastupnika koji mora artikulirati potrebe svoje lokalne zajednice premijeru ili konkretnom ministru.

(Zlo)upotreba saborske govornice

No, građani nikako ne mogu biti zadovoljni onim što čuju od svojih zastupnika u Saboru. U posljednje vrijeme sve se svelo na žestoke rasprave HDZ-a i Mosta, prije toga HDZ-a i SDP-a. Pri tome, saborska govornica postaje idealno sredstvo za prikupljanje političkih poena.

Politolog i komunikacijski konzultant Aleksandar Musić kaže kako su „saborske govornice u mnogim državama puno više od nekakve uvertire za puki tehnički čin glasanja o nečemu“.

„Govornice su u pravilu mjesta s kojih se više komunicira s postojećim i potencijalnim biračima, šalju subliminalne poruke društvu, odmjerava moć i unutar stranaka, a manje mjesta gdje se iznose neki argumenti koji će nekoga ‘preobratiti’ ili ga natjerati da glasa na temelju onoga što je maloprije čuo i apsorbirao. Da je govornica relej argumenata, u trenutku glasanja rezultati bi bili veoma heterogeni, a ne stranački predvidljivi“, napominje Musić.

I politolog Pero Maldini sa Sveučilišta u Dubrovniku ukazuje kako poruke sa saborske govornice „nisu uvijek izravne niti adresirane prema lokalnim sredinama, ali je jasno da je predizborna kampanja za lokalne izbore u tijeku te da stranke koriste sve komunikacijske kanale za politički marketing“.

„Saborska govornica po svojoj je prirodi mjesto izrazite pozornosti javnosti, poglavito sada u jeku krize kada je ta pozornost izrazito visoka. Svi se žele prikazati što boljima i odlučnijima, te se tako što bolje pozicionirati i prikupiti koji bod više u lokalnim sredinama. Štoviše, čini se da je kriza i izazvana od dijela političkih aktera upravo s tim ciljem“, kaže Maldini.

Na pitanje zbog čega, zapravo, velike stranke i nemaju konkretnih projekata na lokalnoj razini Musić odgovara kako „nemaju projekata jer nemaju motiva da ih ponude“. Po njegovu mišljenju, „dugovječne i savršeno uštimane kronističke strukture donose gotovo fiksne brojeve glasova, a kada se i pojavi neka turbulencija u takvom rasporedu odnosa, vrlo se brzo sklope neprincipijelne koalicije i podijeli netom ugroženi plijen“.

„Sve to demotivira neovisne glasače, a njihova demotivacija ponovno dovodi iste na vlast i zatvara krug. Jedini način na koji autsajderi mogu razbiti taj circulus vitiosus jest kvalitetno targetiranom kampanjom, superiornom političkom komunikacijom, fokusiranjem na nekoliko pomno biranih slabih točaka oponenta (a ne rasipanjem na cijeli niz drugorazrednih pitanja) i motiviranjem glasača-duhova, onih koji ne glasaju i na koje nitko ne računa“, konstatira Musić.

Ipak obračun HDZ-a i Mosta

U tom smislu napominje i kako „kvalitetno pripremljena kampanja za lokalne izbore treba trajati minimalno nekoliko mjeseci prije samih izbora i u nju treba uključiti sve: od društvenih mreža, preko atraktivnih i razumljivih vizualnih sadržaja do fizičkog djelovanja na terenu – akcije sigurnog glasa, evenata, skupova“.

I Musić, ali i politički analitičar Boško Picula svjesni su da Hrvatsku za dva tjedna čeka okršaj HDZ-a i Mosta na lokalnoj razini. Picula ide i korak dalje tvrdeći da se „lokalni izbori pretvaraju u prikrivene parlamentarne izbore“.

„Sukob Mosta i HDZ-a prelit će se svugdje gdje god postoji njihov konflikt na lokalnoj razini, a HDZ ima oporbu ne samo u SDP-u nego u cijelom nizu lokalnih sredina, predvođenih upravo Mostom. Ako i ne dođe do izvanrednih parlamentarnih izbora, svakako imamo artificijelne parlamentarne izbore 21. svibnja“, prognozira Picula.

Maldini dodaje kako, „u normalnim okolnostima, odnos političkih aktera na nacionalnoj razini ne bi trebao bitno utjecati na njihove odnose na lokalnoj razini, jer su lokalni izbori znatno više uvjetovani specifičnostima svake pojedine lokalne sredine, pa se tu koalicije formiraju temeljem lokalnih pitanja, zajedničkih interesa i, prije svega, pojedinačnih procjena izgleda za osvajanje vlasti ili barem za sudjelovanje u njoj“. Pritom je, napominje, „strankama na nacionalnoj razini bitan samo uspjeh, tj. osvajanje vlasti u što većem broju lokalnih sredina, pa se često ne problematizira uz čiju potporu i u koaliciji s kim se to postiglo i tu pragmatizam nerijetko prevlada ideološke i svjetonazorske razlike“.

Lokalni izbori važniji za građane

Svjestan je da će aktualna kriza vlasti „sigurno zasjeniti lokalne izbore“ što ne smatra dobrim jer su, po njemu, „lokalni izbori u osnovi važniji od nacionalnih, barem s aspekta svakodnevnog života građana život kojih se odvija u lokalnoj sredini, gdje bi komunalna pitanja trebala biti važnija od onih političko-ideoloških što pretežno obilježavaju nacionalnu politiku“.

„Izvjesno je da će ova situacija i njezin daljnji razvoj, poglavito proces preslagivanja i promjene odnosa među političkim akterima, nesumnjivo utjecati na opredjeljenja građana na lokalnim izborima, svakako više nego što bi to bilo u normalnim okolnostima. Dakako, ukupni uspjeh ili neuspjeh pojedinih stranaka na lokalnim izborima izravno će se odraziti i na njihovu poziciju na nacionalnoj razini te na poziciju njihovih čelnika u okviru unutarstranačkih odnosa“, zaključuje Maldini.

U svemu tome građani bi ipak trebali prepoznati ono što im pokušavaju reći kandidati koji se zalažu za lokalne projekte, a to je da politika nije samo ono što čuju i vide na obje strane Markova trga, nego i to kakvim će životima živjeti su svojim malim sredinama. Sve drugo je propuštena prilika – bar za iduće četiri godine do novih lokalnih izbora.

Izvor: Al Jazeera