Ko je kriv za rasipanje egipatskih milijardi?

Piše: Abdul Rahman Mohammed

Nakon što je donesena presuda da biznismen Husein Salem nije kriv u slučaju prodaje gasa Izraelu ispod tržišne cijene, na temelju ranije oslobađajuće presude izrečene svrgnutom predsjedniku Hosniju Mubaraku i ministru za naftu Samehu Fahmiju, pokrenute su rasprave o tome ko je odgovoran za rasipanje javnih sredstava u ovom dogovoru?

Oslobađajuća presuda Salemu donesena je nakon gotovo godinu dana od dogovora s vladom u kojem se odrekao 75 posto svoje imovine u korist Egipta.

Država je ovim dogovorom uspjela nadoknaditi 5,3 milijarde egipatskih funti (596.85 miliona dolara po tadašnjoj cijeni valute).

No, posmatrači smatraju da se ovaj procenat odnosi na njegovu imovinu u državi, dok njegovo ukupno bogatstvo procjenjuju različitim ciframa, od četiri do osam milijardi dolara te da ovaj dogovor ne oslobađa odgovornosti Mubarakov režim i biznismena Huseina Salema za koruptivno ponašanje i rasipanje javnog novca.

Salem je bio glavni dioničar u egipatskoj kompaniji Istočni mediteranski gas (EMG) za izvoz egipatskog gasa u Izrael.

Egipat je potpisao sporazum s Izraelom 2005. o izvozu 1,7 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje za period od dvadeset godina po cijeni između 70 centi i 1,5 dolara za milion BTU-a (Britanska termalna jedinica).

Tadašnja cijena gasa iznosila je 2,65 dolara, dok je cijena na svjetskom tržištu dosezala do šest dolara. Time je Egiptu nanesen gubitak veći od dvije milijarde dolara godišnje.

Čvrsta optužnica

U ovom kontekstu, advokat i borac za ljudska prava Izzat Ghoneim smatra da je oslobađajuća presuda Huseinu Salemu ispravna u provedenom postupku, budući da je zasnovana na ranijoj oslobađajućoj presudi stvarnim počiniteljima.

Međutim, smatra da je oslobađajuća presuda donesena iako je optužnica bila čvrsta na osnovu činjenica i zakona. Manipuliranje dokumentima i dokazima u ovom slučaju, kako bi se sud uvjerio u nevinost optuženog, neće spriječiti da se u budućnosti optuženima ponovo sudi po istoj optužnici, jer je ona i dalje potkrijepljena čvrstim dokazima i validna.

Bivši zastupnik u Parlamentu Hatem Azzam, sekretar Odbora za industriju i energetiku u Predstavničkom domu 2012. smatra da ova “presuda odražava upornost aktuelnog vojnog režima i potvrđuje da je on ekspozitura režima Hosnija Mubaraka protiv kojeg je pokrenuta januarska revolucija. Štaviše, ovaj režim je još ogavniji i kriminalniji.”

Pojašnjava da su gubici naneseni državi ovim sporazumom ogromni i da se ne mogu kompenzirati dogovorom na temelju kojeg je oslobođen Husein Salem. Naglasio je da se time ne poništava kriminali elemenat u ovom slučaju.

Azzam smatra da je prilikom sklapanja dogovora došlo do “izvrdavanja Ustava i zakona” osnivanjem kompanije, u kojoj je Hussein Salem bio ekspozitura Mubaraka i njegove porodice, sa bivšim oficirom obavještajne službe u Izraelu.

Naglasio je da Ministarstvo nafte nema pravo vršiti distribuciju prirodnih bogatstava države i da je to trebalo biti u nadležnosti Parlamenta.

Ekonomista Mustafa Shaheen smatra da postoje jasni dokazi o odgovornosti Mubaraka i njegovog režima za saučesništvo sa Husseinom Salemom u rasipanju javnih sredstava u ugovoru o prodaji gasa Izraelu.

No, poznato je da vlast u Egiptu ima kontrolu nad pravosuđem, što je i dovelo do ovakve odluke.

Negativna poruka

Shaheen ističe da odluka o oslobađanju krivice Salema može imati “veoma opasne” posljedice po egipatsku ekonomiju, jer se time šalje negativna poruka investitorima. Vlada bi trebala imati jasnu ulogu u diktiranju ritma tržišta i ne dopustiti nanošenje štete javnim i privatnim sredstvima, što nije u skladu s ovom presudom.

Savjetnik Ahmed Sulejman, posljednji ministar pravde u vrijeme svrgnutog predsjednika Hosnija Mubaraka, izvoz gasa Izraelu smatra “zločinom režima”.

Prema tome, režim ne može ponuditi dokaze koji osuđuju njegove zvaničnike, istakavši kako je Salem ranije izjavio da su se svi ugovori o gasu sprovodili po naredbi obavještajnih službi.

Skrenuo je pažnju da nagodba Salema sa aktuelnim režimom ne znači odsustvo odgovornosti za zločin, te da je dogovor o izmirenju postignut na temelju pristanka da vrati manje od petine iznosa koji je bio spreman vratiti u vrijeme Mursija.

Tada je preuzeo obavezu da će riješiti arbitražne sporove podignute protiv Egipta zbog prekida toka gasa, što se, naravno, nije desilo.

Dodaje da je aktuelni ministar pravde, neposredno nakon dolaska na ovu poziciju, donio odluku da se zaustavi dogovor sa Salemom i drugima.

Tada je objavljen materijal koji otkriva sumnju u korupciju, što je probudilo nadu u mogućnost da odgovorni za zločin izađu pred lice pravde, međutim ponovno vraćanje sporazumu s optuženima nepovratno je razbio te nade.

Izvor: Al Jazeera