De Moor: Trump može reći ‘Ovo više nije zabavno, odlazim’

Marente de Moor nizozemska je književnica i dobitnica nagrade Europske unije koja je u sklopu ciklusa književnih predstavljanja festivala “Europea u Dvorištu” u Zagrebu predstavila svoj nagrađivani povijesni roman Nizozemska djeva te sudjelovala u raspravi pod nazivom “Era barbarizma”.

De Moor je studirala slavenske jezike i netom prije raspada SSSR-a odselila je u tu zemlju. Autorica je više knjiga, a za nizozemske i ruske medije u 10 godina provedenih u Rusiji pisala je kolumne o apsurdnosti ruske svakodnevice, koje su uobličene u knjigu.

Binarni svijet

Današnji život, kaže De Moor, unatoč mnogim suprotnim tvrdnjama, nije “lažan”, ali je prisutno mnogo histerije. Velike se riječi, kaže, između strana u raspravi prelako uzvikuju, a emocije prebrzo mijenjaju. Potreban je kompromis, koji je, kaže, teško postići u “binarnom svijetu” u kojem je sve da ili ne, crno ili bijelo.

“A računalo kaže ‘ne’ ako se ne uklapaš u taj sustav. Sada se ponovno vraćam na početak – ako je išta otporno u odnosu na glavne povijesne teme, to je svakodnevni život – on se i dalje odvija i uvijek će biti isti. Naravno da će biti vanjskih utjecaja na njega, no njegova se bit zapravo ni ne mijenja mnogo. To je praktična razina. Druga je stvar da cijela knjiga zapravo govori o prijelomnicama i granicama između dva stara prijatelja, oca i kćeri, dvije zemlje, dva rata, dva blizanca. Stalno postoji ta simetrija u knjizi, a to je, također, početna pozicija svakog mačevalačkog meča – dva protivnika koji stoje jedan nasuprot drugome i nose maske. Onda počinje meč i ravnoteža će se poremetiti i tada postaje zanimljivo, ali i opasno.”

Za Al Jazeeru govori o aktualnim problemima Europske unije i Zapada, rastućem populizmu, koji je zahvatio i tolerantnu Nizozemsku, utjecaju izbjegličke krize na političke procese u Europi i pogoršanju odnosa s Turskom, Donaldu Trumpu i izazovima s kojima se globalni svijet danas suočava.

• Zašto ste priču Nizozemske djeve smjestili baš u vrijeme netom prije Drugog svjetskog rata?  

– Postoji književni i više praktični razlog. Praktični razlog jest to što je moja početna pozicija bila pisati roman o mačevanju. Htjela sam pisati o njemačkoj Židovki Helene Mayer, slavnoj mačevateljici, čija je karijera procvjetala na Olimpijskim igrama u Amsterdamu. Moja ideja je bila da će moj glavni lik, mlada djevojka koja ju je gledala na Olimpijskim igrama, zbog nje osjetiti strast prema mačevanju. Mayer je u ono doba, u 20-im godinama prošlog stoljeća, imala status poput filmske zvijezde, pa bi bilo logično da će se djevojčica u tim godinama zaljubiti u taj sport, pogotovo zbog Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928. Nakon godina koje su morale proći da i ona postane mačevateljica završila sam u 1936. godini.

Tada sam pomislila: “O, ne! Pa to je godina kada su bile Olimpijske igre u Berlinu, Adolf Hitler i sve što se događalo… Ne želim pisati o tome, o tome je toliko toga već napisano.” Tada sam razmislila ponovno i pomislila da znam jednu stvar – gledajući unatrag mi obično vidimo samo glavne teme povijesti. No, ono što je otpornije i jače od njih jest svakodnevni život. Naravno da 1936. godinu pamtimo i po Hitleru, ali to ne znači da se i u Hitlerovoj Njemačkoj ljudi nisu zaljubljivali, imali omiljene pjesme, jeli doručak, imali omiljeni sport… Ono što sam htjela učiniti jest da, iako svi znamo što se događalo u pozadini, u prvom planu ipak postoje mnoge drugačije priče iz svakodnevnog života. To jest bila situacija koja se upletala u svakodnevni život, ali svakodnevica je ipak mnogo upečatljivija.

• Neki bi mogli reći da ste knjigu, s obzirom na jačanje populističke retorike i nekih stremljenja, mogli smjestiti i u današnje doba. Koliko se današnja situacija i društvena atmosfera sa svojim kontekstom uopće može dovesti u vezu s tadašnjom? Postoje li veze, kakve su relacije?
  

  Važnost kompromisa

  Skepticizam u vezi s EU-om, smatra De Moor, razumljiv je i opravdan. Smatra da se EU mora promijeniti i postati demokratičnija. No, izbori u Nizozemskoj, smatra, pokazali su koliko su emocije danas podložne promjenama i, unatoč predviđanjima o velikom rezultatu Wildersa, pobijedila je proeuropska stranka i koalicija koja će tek nastati.

  “Kompromis, koalicije vrlo su važni za modernu politiku jer nas beskompromisnost ne vodi nigdje – mora biti moguće pronaći otvorenost prema različitim ideologijama i teorijama. Jedino tako EU i može opstati, mora postojati rasprava. Ako netko kaže da sve ide nizbrdo, neću se složiti. Pokazali su to i izbori u Nizozemskoj – da, postoji skepticizam, neke stvari treba promijeniti, možda čak i parlamentarnu strukturu, strukturu politike i načina donošenja odluka; birači u tome moraju više sudjelovati jer digitalna tehnologija to omogućava, informacije su nadohvat ruke. Ali ne ide sve naopako, mnogi ljudi još uvijek misle svojom glavom.”

– Za mene povijesni dio romana nije relevantan. Povijesna pozadina često je način na koji možete oštrije prikazati očigledne probleme. Možete iskoristi tridesete godine da nešto učinite aktualnijim od onog drugog što se događalo. Pisala sam roman kada u SAD-u nije na vlasti bio Donald Trump ili tko god. Možda nije slabost, ali je rizik da nekom aktualnom događaju pristupate kao naljepnici povijesti jer biste mogli “utopiti” događaje u kontekstu koji je ionako već preopterećen. To je reductio ad Hitlerum – sve što mislite možete reducirati na to, ali događalo se i svašta drugo.

Populizam je pridobio vrlo negativan prizvuk upravo zbog Drugog svjetskog rata. Ali je li to ispravno, što populizam uopće jest? On je sumnjičavost naspram određenih postupaka establišmenta. Populisti pokušavaju igrati na sentimente ljudi da onima koji imaju ili su imali moć ne treba vjerovati. To se u Trećem Reichu pokazalo fatalnim, ali i Francuska revolucija bila je populistička procjena. Prije nego se uvijek uzme Drugi svjetski rat kao primjer toga treba pogledati dublje u prošlost i mogu se naći i drugi primjeri s kojima možete usporediti aktualnu situaciju.

• Oči cijelog svijeta bile su nedavno uperene u Nizozemsku u očekivanju rezultata izbora. Mnogi spominju njima nerazumljivo nezadovoljstvo dijela građana i neraspoloženje prema migrantima u tradicionalno tolerantnoj zemlji vrlo visokog standarda života. Kako je došlo do toga i uvjerljivije pobjede liberalne opcije nego se očekivalo, pogotovo s obzirom na pogoršanje odnosa s Turskom, čiji je predsjednik Nizozemskoj predbacio i krivnju za užas Srebrenice?

– Izbjegavat ću pojam populizam jer smatram da je bolji pojam da se označe procesi koji su rezultirali usponom Trumpa, Marine Le Pen ili Wildersa protekcionizam. Svijet je za ljude postao “preblizu” i prebrz je. Kad ljudi govore o tome da se boje, u pitanju nije rasizam nego više ksenofobija. Ako pogledate tko je glasovao za Wildersa, vidjet ćete da tu ima mnogo ljudi crne boje kože. Za mnoge globalizacija i automatizacija čine život prebrzim i previše blizu. Ako uzmete u obzir Brexit i sve to, možete vidjeti da se ljudi zapravo žele vratiti u “sigurna stara vremena”. Bilo to realno ili ne, to je glavna emocija sada.

Humor prvi nestaje

De Moor je u Rusiju stigla uoči raspada SSSR-a. Ostavila je, kaže, velik utjecaj na nju i osobno i kao književnicu s obzirom na drugi jezik koji je usvojila i u sklopu kojeg je počela razmišljati. No, bilo je to, kaže, opasno vrijeme, u kojem je svjedočila drastičnom povećanju ksenofobije u zemlji gdje su građane nekada učili da su kao građani SSSR-a posebni. Arogancija stečena time prizivala je u sjećanje neka bivša vremena, u kojima su mnogi koji su u novom sustavu ostali osiromašeni nalazili svoju “staru slavu”.

“Bilo je puno prekretnica koje sam primijetila u ruskom društvu, no jedna od najjačih kojih se sjećam bila je 1999., kada je Beograd bombardiran. Odjednom nisam više bila jedna od njih, Marentuška, koja živi tamo i radi i svi su joj prijatelji Rusi. Odjednom mi kažu: “Vi Nizozemci poslali ste zrakoplove F-16.” Ja sam rekla: “Što mi? Ja sam ja.” Razmišljanje mi-vi postalo je vrlo jako, u gotovo svakom svakodnevnom razgovoru koji sam tada vodila. Sve je odjednom bilo politizirano i bilo mi je vrlo teško. Rusiju sam napustila kad je Vladimir Putin došao na vlast, godinu dana kasnije. Sve se jako promijenilo i nestao je humor. Rusi su imali odličan smisao za humor, po meni, jedan od najboljih ako pogledate književnost. To je prvo što nestaje kad se krećete prema represiji.”

Ljudi zbog brojnih promjena, koje možete vidjeti svugdje, ne samo u zapadnoj Europi, imaju nostalgiju za “dobrim starim vremenima”, za koja misle da su bila takva. Isto je i s Trumpom – on također mnoge podsjeća na prošla vremena govoreći kako tržištu prijete Japanci; sada govori da prijete Kinezi. To je izolacionizam, protekcionizam. U 30-ima su bili osjećaji više u stilu “Možemo osvojiti svijet”, pogotovo u Njemačkoj, a ta vrsta osjećaja više je imperijalistička. Ovo sada u Europi prije je osjećaj protekcionizma u stilu “Ostavite nas na miru, ne želimo sve te izbjeglice, toliki ljudi dolaze ovdje, a mi samo želimo da bude kako je bilo prije”. To je glavna karakteristika svih tih događanja – protekcionizam, ne rasizam.

• Gdje treba tražiti uzroke tih procesa?

– Kad se sjetim svojeg djetinjstva, stvari su bile prilično jasne – imali ste Varšavski pakt, NATO, Istok i Zapad, među njima je postojao zid i sve je bilo vrlo “jasno”, imali ste posao. Sada zaostajemo za tehnološkim promjenama i pokušavamo uhvatiti korak. Gotovo svugdje u svijetu može se primijetiti taj osjećaj nostalgije. U stara vremena jednostavno “nismo znali”, a danas “znamo” sve. Ako pitate prosječnu osobu koja je glasovala za Wildersa ili Trumpa što joj je u srcu, mislim da to nije rasizam nego će reći da “mi samo želimo da nam ponovno bude ugodno zajedno – i sa svim tim manjinama. Dok god nam je zajedno ugodno, dobro je.” U Nizozemskoj su za Wildersa glasovali i neki Turci i Marokanci. To je sve ta nostalgija.

Ovo što radi [Recep Tayyip] Erdogan također je nostalgija – “dobro staro Osmansko Carstvo”. I u Rusiji je tako – govorili su mi u raspravama o dobrom životu u 70-ima. A od čega se sastojao taj dobar život? Bio je jednostavan – radili ste, pokoravali se, za pet godina doći ćete do svoje Lade, za deset godina do Dacije, idete u Soči na provod i to je to. Sve je bilo jasno, za time svi žudimo. No, kad pogledate unatrag, prošlost je uvijek vrlo jasna i ne baš komplicirana.

• No, posljedice su posve drugačije od osjećaja i sjećanja koje priziva i izaziva nostalgija jer se povijesni kontekst promijenio.

– Politički je stvar jasna, ali stvari se prebrzo mijenjaju i u nepredvidljivim smjerovima. Kladila sam se s prijateljima u bocu dobrog vina hoće li biti opoziva Trumpa u šest mjeseci ako bude izabran. Mislim da ću osvojiti tu bocu vina – on mi se čini kao tip momka koji u jednom trenutku kaže “Ovo više nije zabavno, odoh ja.” Mislim da će se to i dogoditi. A imate i suprotne primjere, jer ako netko kaže da je to velik i značajan pomak, zašto su onda ljudi prije nekoliko godina glasovali za Baracka Obamu? Nije to bilo tako davno. Sve su to emocije i mijenjaju se danas vrlo brzo, tako da je teško današnje vrijeme uspoređivati s vremenom Trećeg Reicha – mi živimo u vrijeme digitalizacije, brzih odluka i brzih promjena emocija, strasti. Zanimljiva vremena.

Izvor: Al Jazeera