Vojska će opet stupati ulicama Vukovara, Sinja…

Na ulicama Vukovara, Varaždina, Sinja i Ploča uskoro će se, češće nego do sada, moći vidjeti odore Hrvatske vojske – to su četiri hrvatska grada u koje se preraspoređuje veći broj pripadnika Oružanih snaga, koje su dijelom prije desetak godina iz njih povučene.

Tako se, primjerice, u Varaždin iz Našica vraća glasovita 2. mehanizirana bojna “Pume” Gardijske oklopno-mehanizirane brigade sa gotovo 600 pripadnika.  

Vojarne, čiji će objekti ponovno biti osposobljeni za boravak i rad Oružanih snaga Republike Hrvatske, nakon odlaska vojske prepuštene su u druge svrhe, a odlukom hrvatskog Ministarstva obrane, odnosno ministra Damira Krstičevića, tijekom ove i iduće godine krenut će dovođenje tih objekata, ili barem njihovih dijelova, u funkcionalno stanje za prihvat postrojbi.

‘Bolje turizam nego vojska’

I dok u Ministarstvu traju pripreme za projekt koji bi trebao obuhvatiti blizu 1.100 vojnika, među stanovnicima tih gradova, barem Vukovara i Ploča, ne vlada entuzijazam vezan uz pojačano prisustvo vojnih snaga.

Jačanje sigurnosti

U MORH-u kažu kako se radi o redefiniranju postojećeg operativnog rasporeda postrojbi zbog povećanja sigurnosti i zaštite stanovništva s obzirom na ‘promjenu sigurnosnog okruženja’.

Također, kao razlozi se, između ostaloga, navode i pravodobno djelovanje u uvjetima pomoći stanovništvu u izvanrednim situacijama, kao i civilnim institucijama, stvaranje preduvjeta za narastanje snaga, preventivno djelovanje, zatim poboljšanje kvalitete života, rada i obuke pripadnika Oružanih snaga, od kojih mnogi svakodnevno provode i po dva sata na putu od kuće do posla i natrag.

Cilj je i promicanje vojnog poziva, zaustavljanje devastacije vojnih objekata, uštede, a navodi se i povoljan ekonomski učinak na lokalno gospodarstvo.

Anamarija Dugandžić, inženjerka kemije iz Ploča kaže da njezin grad, iako relativno mali, ima određen turistički potencijal, čijoj realizaciji jače prisustvo vojske, prema njezinom mišljenju, ne bi pridonijelo.

“Istina je da nije odavno bilo nikakvih investicija u gradu, ali mislim da blizina prirodnih ljepota, ušća Neretve i Baćinskih jezera, koja se iz godine u godinu sve više promoviraju, mislim da povratak vojske u grad ne bi baš ostavio neku pozitivnu sliku za nastavak razvoja tih turističkih destinacija”, kaže Dugandžić.

Vojske, kaže, u Pločama zapravo odavno nije bilo – sada je u tamošnjoj vojarni 39 pripadnika Hrvatske mornarice, a planira se boravak njih 200-tinjak – i subjektivno na nju to ne bi ostavilo dobar dojam.

Kaže kako je svjesna da je Hrvatska članica NATO-a te u tom smislu mora poduzimati određene aktivnosti, no ne misli da je u sigurnosnom smislu na jugu Hrvatske došlo do promjena koje bi zahtijevale povratak vojnih postrojbi – u ovom slučaju djelatne satnije mornaričko-desantnog pješaštva i dijelova Pomorske baze “Jug”, čime bi se osigurala prisutnost Oružanih snaga na jugu Hrvatske – barem ne u Ploče.

Pozitivnim efektom vidi uređenje vojnih objekata koji su zapušteni i propadaju, no ona bi radije da budu uređeni za druge svrhe, a ne vojne.

Inženjerija u Vukovaru

U svemu ne vidi pozitivni ekonomski učinak, koji kao jedan od razloga također navode u MORH-u.

“To bi značilo nekih možda desetak novih radnih mjesta, što nije neka brojka, a ovo je ipak lučki grad koji ima i svoju nekakvu proizvodnju. Ne znam je li ta brojka velika s obzirom na taj neki potencijal grada. Više bih voljela da ide u smjeru nekog drukčijeg razvoja. Evo, spominjala se na na lokacijama tih vojarni, države, izgradnja marine – to je nešto što bih voljela tu vidjeti”.

U Vukovaru u vojarni “204. Brigade HV-a” trenutačno je satnija s 80 pripadnika inženjerije, a spominje se raspoređivanje stotinjak osoba. Nove snage stigle bi iz obližnjih Vinkovaca.

Aleksandar Kojić iz Vukovara kaže kako se sjeća da je za vrijeme bivše države tamo bilo vojske i kaže da ne bi imao ništa protiv da u nekom manjem i primjerenom opsegu stignu nove snage.

To, smatra, može biti korist upravo s ekonomskog aspekta, budući da se radi o profesionalnim vojnicima koji bi dio svojih prihoda ostavljali u gradu u kojem borave, rade i žive.

‘Vojska može, ali ne u velikim brojevima’

“Nadam se samo da ne bi bilo riječi o nekakvim velikim brojevima, nekakvim silnim stotinama ili tisućama pripadnika Oružanih snaga, koje bi onda dodatno, da tako kažem, promijenile sliku ili od ovog grada napravili možda vojnu bazu ili nešto. Meni se osobno to se u tom smislu ne bi sviđalo, više volim gledati civile na ulicama gradova nego pripadnike vojske. Ali svakako podržavam ideju koja bi u određenom smislu doprinijela nekakvom ekonomskom, koliko-toliko, poticaju Vukovara”.

I u Sinj bi se, prema planovima MORH-a, rasporedila inženjerija – bojna sa 250 pripadnika Oružanih snaga koja je trenutačno stacionirana u Kninu. Također bi se radilo o značajnijem povratku vojnih snaga u taj grad.

Kako objašnjava Igor Tabak, analitičar hrvatskog portala Obris, velik dio svojedobnog povlačenja snaga sa spomenutih područja bio je uvjetovan radikalnim smanjivanjem ukupne Hrvatske vojske, ukidanjem pojedinih brigada i pokušajima koncentriranja preostalog ljudstva, ne bi li se bojčanim smanjivanjem ostvarile usporedive uštede  u infrastrukturnim rashodima obrambenog proračuna.

“Time se išlo i na smanjivanje broja lokacija koje sve manji broj vojnika treba osiguravati – smanjenje udjela stražarskih dužnosti u ukupnome fondu sati pripadnika OS RH – ali i na smanjivanje broja vojnih kompleksa za koje se troši na komunalne naknade i ostala prostorno uvjetovana davanja. Nažalost, taj postupak nije pratila raspoloživost sredstava za šire prilagođavanje preostalih lokacija davanju boljih radnih te životnih uvjeta, a koncentriranje je dovelo i do velikoga porasta internih transportnih troškova u obrambenome sustavu”, objašnjava Tabak.

Tabak: Razlozi banalnije prirode

Iako neka tumačenja i analize ovih promjena u stacioniranju spominju, barem dijelom, pomicanje prema istoku – u skladu sa strateškim djelovanjima NATO-a zbog ‘ruske prijetnje’, Tabak smatra da to s time nema veze.

Odluke, emocije i sentimenti

Komentirajući promicanje vojnog poziva i sentimente vezane uz Domovinski rat, koje također u svojoj argumentaciji spominje MORH, Tabak podsjeća da se prije desetak godina Hrvatska u potpunosti oslonila na profesionalnu vojsku, ali i da je ta promjena bila izvedena površno – pojačano odvajanje šire javnosti od vojnih tema i problema, kaže, nije sanirano pojačanim informiranjem i marketinškim djelovanjem.

Time je razina razumijevanja vojnih potreba i problema u široj javnosti počela opadati, a s druge strane se u profesionalne vojnike i njihovu životnu infrastrukturu ulagalo tek simbolički, čime je postupno opadala kvaliteta života i rada profesionalne vojske, a time i interes za taj zahtjevan životni poziv.

“Kao i kod mnogo drugih stvari u Hrvatskoj, na ove teme nije bilo ikakve ozbiljnije javne diskusije, a nisu prezentirana ni ikakva relevantna istraživanja kao podloga planiranom postupanju – tako da ne bi čudilo da se pri donošenju odluka tu opet pažnja pretežito poklonila emocijama i sentimentima, posebno onima politički vrlo utjecajne hrvatske braniteljske populacije”.

NATO pojam “pojačane prednje prisutnosti” pod približavanjem Ruskoj Federaciji, kaže, prvenstveno podrazumijeva Poljsku i baltičke države te nešto rasporeda u regiji oko Crnoga mora.

Stoga smatra da su hrvatski razlozi bitno banalnije prirode, a dio njihovog smisla, kaže, treba tražiti i u ‘propagandnim vodama’.

“Tako se nekad govorilo o brigadi “Pume”, a sada je od nje ostala samo jedna bojna, mornaričkog pješaštva u Hrvatskoj uopće nema već čitavo desetljeće, dok će inženjerija u Vukovaru i dalje trebati posebne međudržavne dozvole za izlazak na Dunav, rijeku za čije ikakvo forsiranje ionako nedostaje opreme. Jednako tako, usprkos iluzijama pojedinih lokalnih dužnosnika, ove će vojne postrojbe relativno skromno doprinositi oživljavanju lokalnih zajednica, dok će i njihova vidljiva prisutnost na terenu teško sama po sebi nadomještati praktični izostanak svih suvislih oblika privlačenja mladih ljudi u redove OS RH”.

Nejasni suštinski razlozi

Uzimajući u obzir činjenicu da se radi o promjenama rasporeda iznimno malih postrojbi s malim brojem ljudi i tehnike, kaže Tabak, iz najnovijih je poteza teško iščitati dublje i suštinske razloge promjene.

“Lokacija u Pločama tek uvjetno dovodi OS RH na krajnji jug Hrvatske, dok Sinj ili Varaždin zasigurno neće utjecati na sigurnost granica ili strateški postav Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, a kamoli prema Srbiji. Jednako je simboličko i premještanje postrojbe OS RH iz njene dosadašnje baze u gradovima istočne Slavonije par kilometara dalje, u Vukovar. Ukratko, ovdje se širi raspored ionako male te raspršene Hrvatske vojske, uz istodobno povećanje broja aktivnih vojnih lokacija, koje će prvo tražiti investicije za stavljanje u funkciju, a onda i stalna dodatna izdvajanja za svoje operativno financiranje”.

Sve su to, zaključuje Tabak, dodatni troškovi kojima se opterećuje ionako skučen obrambeni proračun, a kojem je k tome oduvijek razvoj i održavanje infrastruktura bio primarna meta rezova i ušteda.

Izvor: Al Jazeera