Srbija bira petog predsjednika

Za petog po redu predsjednika Srbije od demokratskih promjena kandidiralo se 11 imena, no svakako su najzanimljiviji aktualni premijer, bivši zaštitnik građana, bivši šef srbijanske diplomacije, haški optuženik i jedan fiktivni lik.

Riječ je, naravno, o Aleksandru Vučiću, koji je odlučio Nemanjinu 11 i premijerski ured zamijeniti onim predsjedničkim na Andrićevom vencu; Saši Jankoviću iza kojeg je stala grupa građana “Za Srbiju bez straha”, Vuku Jeremiću, kojeg je kandidirala grupa građana “Možemo bolje”; čelniku radikala Vojislavu Šešelju te Ljubiši Preletačeviću Belom, pravim imenom Luka Maksimović, iza kojeg stoji grupa građana “Samo jako”.

Uz Vučića, koji je najavio da u slučaju poraza na izborima neće ostati premijer, preostala četvorica također se nadaju osvajanju dovoljnog broja glasova za još jednu priliku za osvajanje predsjedničke dužnosti.

Ostali kandidati za predsjednika su Saša Radulović (Dosta je bilo), Nenad Čanak (Liga socijaldemokrata Vojvodine), Boško Obradović (Dveri), Miroslav Parović (Narodni slobodarski pokret), Aleksandar Popović (Demokratska stranka Srbije) i Milan Stamatović (predsjednik Općine Čajetina).

Prljava kampanja

Kampanja je službeno završila u četvrtak u ponoć, a pred građanima – njih 6.724.172, koliko ih se nalazi upisano u biračkim popisima – ostala su dva dana razmišljanja tko je na njih ostavio najbolji dojam. A da čuju poruke kandidata imali su prilike ne samo posljednjih nekoliko tjedana, koliko službeno traje kampanja, nego posljednjih nekoliko mjeseci, koliko su, zapravo, trajale pripreme za predsjedničke izbore.

Mnogi su kampanju, uključujući cijeli spektar od samih kandidata do stručnjaka za politički marketing, ocijenili prljavom, možda najprljavijom u 27 godina višestranačkog sustava u Srbiji. Nisu se birale ni riječi, ni sredstva u prozivanju protivnika. Najmanje se čulo o programima, iako nekih velikih programa ni ne može biti, jer predsjednik države, kao i drugdje na Balkanu, Europi i svijetu, nema posebno velikih ovlasti.

“Najvažniji cilj kampanje je omalovažiti, poniziti i diskvalifikovati političkog oponenta. Kako u izborima za predsednika ponajmanje ima programskih načela, to se ‘prljava’ kampanja sama po sebi podrazumeva”, ukazuje politolog Duško Radosavljević.

“Politički je nekorektno, a i neproduktivno, baviti se tuđim spotovima i nastupima, umesto da se ponude konkretna rešenja na postojeće probleme”, dodaje Vladimir Pejić, direktor agencije Faktor Plus.

“Borba za predsednika Srbije u normalnim uslovima života bila bi borba za status kraljice Elizabete, ali je još za vreme Slobodana Miloševića dokazano da je to, ako je stranka koncipirana liderski, najvažnija funkcija u državi”, napominje glavni urednik lista Danas Dragoljub – Draža Petrović.

Po dva mandata Miloševiću i Tadiću

A za vrijeme Slobodana Miloševića, iako Srbija nije zamišljena kao predsjednička, nego parlamentarna demokracija, ustanovljen je princip da se predsjednika države pita za sve. Milošević je bio u dva mandata predsjednik Srbije, pa je prešao na dužnost predsjednika Savezne Republike Jugoslavije. Nakon njega dužnost je preuzeo Milan Milutinović. Obojica su završili u Haagu, gdje je Milošević i umro, a Milutinović oslobođen svih optužbi.

Na izborima 2004. godine kandidat Demokratske stranke, Boris Tadić pobjeđuje tadašnjeg radikala Tomislava Nikolića. I četiri godine kasnije isti protivnici su se našli u drugom krugu izbora, i opet pobjeđuje Tadić. No, to mu nije uspjelo i treći put. Doduše, Nikolić je u međuvremenu napustio Srpsku radikalnu stranku i osnovao Srpsku naprednu stranku. Iako je iza Tadića stajala koalicija “Izbori za bolji život”, Nikoliću je uspjelo postati četvrti predsjednik Srbije.

Iako Srbija na predsjedničkim izborima nije imala puno kandidatkinja – samo šest, zanimljivo je da je u vakuumima između dva izbora, a da bi se izbjegla kriza, imala pet vršitelja dužnosti predsjednika, koji su, zapravo, bili predsjednici Narodne skupštine Srbije, među njima dvije žene. Uz Dragana Maršićanina, Vojislava Mihailovića i Predraga Markovića, v.d. predsjednice Srbije bile su i Nataša Mićić te Slavica Đukić-Dejanović.

Žena ovoga puta nema među kandidatima, a tko će biti Nikolićev nasljednik bit će poznato možda već u nedjelju. Ukoliko nitko od kandidata ne osvoji natpolovičnu većinu, drugi krug glasanja predviđen je za Uskrs, 16. travnja.

Izvor: Al Jazeera