Opasno širenje lažnih vijesti

Lažne vijesti na internetu su postale toliki problem da je čak i Facebook pokrenuo kampanju za njihovo suzbijanje.

Ali, lažne vijesti nisu trend koji se tek pojavio.

Doktor komunikacijskih nauka Đorđe Obradović, profesor na Sveučilištu u Dubrovniku i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, navodi da je svrha lažnih vijesti danas, kao i prije, postizanje ciljeva onih koji ih plasiraju posredstvom medija, bilo ratnih, političkih, ekonomskih ili iz najobičnije zabave.

“Jedna od najpoznatijih lažnih vijesti posljednjih godina bila je izmišljotina najuglednijih svjetskih medija naslovljena ‘Gaddafi pobjegao u Venecuelu’ koju su prenosili lokalni mediji u gotovo svim zemljama svijeta”, podsjeća stručnjak iz Hrvatske.

U Libiji je širenje te lažne vijesti prouzročilo brojno dezertiranje vojnika iz libijske vojske, masovnije regrutiranje pobunjenika i promjenu odnosa snaga na borbenim linijama.

Mediji su u tom slučaju iskorišteni kao efikasno oružje za postizanje cilja svrgavanja Gaddafija, a posljedice se skrivaju od svijeta medijskom šutnjom o svakodnevnom ratu između libijskih plemena koji traje već godinama i kraj mu se ne nazire, ocijenio je profesor Obradović.

Porast lažnih vijesti

Lažnih vijesti je bilo i prije masovne ekspanzije interneta, ali je razlika samo u tome što su do pojave interaktivnih medija novinari bili jedini koji su mogli plasirati lažne vijesti, dok danas to može svako ko ima internetsku vezu, pa se samim tim neusporedivo višestrukim povećanjem broja komunikatora povećao i broj lažnih vijesti, dodaje.

Međutim, sa lažnim vijestima se nije lako izboriti.

Izvršna urednica portala Netokracija, Mia Biberović, pojašnjava da iako računarski algoritmi mogu djelomično utvrditi da je nešto lažna vijest (ili ne), jer brojne lažne vijesti imaju neke zajedničke karakteristike, problem lažnih vijesti zapravo su potencirali algoritmi koji utječu na to kako se korisniku prikazuje sadržaj, bilo na Googleu, bilo na Facebooku.

Postoje razni načini optimizacije online sadržaja koji pomažu da bi se oni prikazivali, primjerice, što više u rezultatima pri pretraživanju na tražilicama.

Mnoge osobe koje kreiraju lažne vijesti s tim su metodama upoznate, stoga znaju kako “zavarati” algoritam i “progurati” nešto neistinito korisniku koji traga za informacijama.

“S druge strane, Facebookov algoritam koji prikazuje popularan sadržaj već je u više navrata isticao vijesti koje su neistinite, poput one da je papa Franjo podržao Donalda Trumpa ili da je voditeljica Fox Newsa Megyn Kelly otpuštena jer je tajno podržavala Hillary Clinton. Inače, propusti kod Facebooka i njegovog ‘trending’ dijela su se događali nakon što je odabir tema i linkova prepušten samo algoritmu, odnosno otpušteni su ‘urednici’ koji su na kraju te vijesti i filtrirali”, dodaje izvršna urednica Netokracije.

Kompleksnost problema

No, to ukazuje na dio ovog kompleksnog problema. Teško je reći da ljudsko oko može lakše uočiti koja je vijest lažna, a koja nije, jer to ne može svako primijetiti, naglašava Biberović.

Prema nekim istraživanjima, čak tri od četiri Amerikanca ne mogu, barem po naslovu (a često se naslov teksta samo i čita na društvenim mrežama), razaznati je li neka vijest lažna ili ne. U isto vrijeme, 44 posto Amerikanaca upravo društvene mreže koristi kao glavni izvor informiranja.

“Dakle, potrebno je stručno i informirano oko”, smatra ona.

Biberović pojašnjava da Facebook rješenje pokušava naći kod takozvanih “fact checkera”, kao što su ABC News, FactCheck, Snopes, Politifact, The Associated Press. “Ima takvih servisa i u našem podneblju, kao što je Faktograf u Hrvatskoj.”

Proces bi bio idući – korisnici na Facebooku primijete lažnu vijest, nakon čega je prijavljuju Facebooku.

Program, odnosno algoritam provjerava je li prijava opravdana, a potom sve odlazi konzorciju novinara, odnosno “fact checkera”. Ako barem dvije od spomenutih organizacija procijene da je vijest neistinita, ona će na Facebooku dobiti posebnu oznaku.

Spori proces

Linkovi s tom oznakom imat će smanjen doseg do korisnika, odnosno vidjet će ih manje ljudi nego inače, a ako neko poželi takav link podijeliti dalje, dobit će upozorenje da je vijest potencijalno neistinita.

Problem predstavlja i činjenica da taj proces može potrajati, a lažna vijest, zahvaljujući brzini širenja na internetu, može do uklanjanja ili označavanja već dosegnuti do značajnog broja korisnika, ističe Biberović.

“Problem je i činjenica da su oni koji kreiraju lažne vijesti, iz bilo kojeg motiva, do sada bili vješti u prolaženju ‘ispod radara’ kod algoritama, a čak su ih i koristili ne bi li njihov sadržaj dolazio do većeg broja ljudi. Problem je što i sami ‘fact checkeri’ ne mogu biti upućeni u sve činjenice, posebice ako se radi o nekim specifičnim ili lokalnim temama”, pojašnjava problematiku izvršna urednica Netokracije.

Biberović dodaje da je poplava neistinitih vijesti dovela do takozvane post-istine, pojma koji označava da objektivne činjenice postaju manje utjecajne u oblikovanju javnog mišljenja, nego emocije ili lična uvjerenja.

“I sami mediji, pogotovo internetski, doprinijeli su tome – mnogi, u očima korisnika, nisu više relevantan izvor informacija i trebat će vremena da steknu ponovno povjerenje kod korisnika.”

Budućnost lažnih vijesti

Pomaci se vide, a neki mediji su najavili da se okreće kreiranju ‘sporih’ vijesti, odnosno da oformljuje vlastiti tim “fact checkera” koji će se baviti razotkrivanjem lažnih vijesti, kaže Biberović.

Širenje lažnih vijesti se u potpunosti ne može iskorijeniti kad ih šire mnogi, ocjenjuje profesor Obradović, od svjetskih centara moći prešućivanjem pojedinih i prenaglašavanjem važnosti drugih podataka i stavljanjem u željeni kontekst pa do običnih ljudi koji to nekad rade samo iz zabave.

“Širenje lažnih vijesti od strane pojedinaca na društvenim mrežama su dječja igra prema širenju lažnih vijesti od strane država i multinacionalnih ekonomskih i političkih centara moći”, dodao je on.

Doktor komunikacijskih nauka dodaje da se države uključuju u sprječavanje samo onih lažnih vijesti koje im ne odgovaraju, a ujedno su najveći stvaratelji lažnih vijesti koje im služe za postizanje ciljeva i koje posredstvom svojih službi za medije plasiraju i u masovne medije i na društvene mreže.

“Jedino korisnici mogu za ono što im je važno provjeravati podatke iz više izvora, kao i utvrđivati vjerodostojnost izvora, što nije ni lako, ni jednostavno”, naglasio je stručnjak iz Hrvatske.

Izvor: Al Jazeera