Činjenice o egipatskom zbližavanju s Iranom

Piše: Doaa Abdel Latif

Egipatsko-iranska faza zbližavanja na regionalnoj sceni počinje još od vojnog udara kojim je s vlasti svrgnut izabrani predsjednik Mohamed Morsi, 3. jula 2013. godine.

Prije nekoliko dana, satelitski kanal Mekameleen emitirao je procurjeli audiosnimak telefonskog razgovora između egipatskog predsjednika Abdel Fataha al-Sisija i egipatskog ministra vanjskih poslova Sameha Shoukryja koji se odnosi na pokušaje zbližavanja s Iranom.

Telefonski razgovor, koji se desio u oktobru prošle godine i na kojem se čuje samo glas ministra Shoukriya, otkriva da je Iran insistirao da se Egipat pozove na pregovore o Siriji u Lausanni, koji su se održavali istog tog mjeseca.  

Organizatori pregovora nisu planirali pozvati Egipat, s tim da je Kairu upućen poziv od strane američkog državnog sekretara Johna Kerryja na hitan zahtjev Irana, prema onome što je egipatski ministar rekao Al-Sisiju u razgovoru.

Zbližavanje s Teheranom   

Shoukriy u telefonskom razgovoru pokušava uvjeriti Al-Sisija da ne prisustvuje mirovnim pregovorima jer bi to bio pokazatelj zbližavanja s Teheranom, te bi se moglo negativno odraziti na odnose Egipta sa Zaljevskim zemljama. Zatim je sa teme mogućeg prisustva razgovarao o onome što egipatsko učešće, u smislu strane u bilo kakvom dogovoru, donosi sa sobom.

Al-Sisi je insistirao na tome da njegov ministar vanjskih poslova učestvuje na pregovorima o Siriji, zanemarujući mogućnost da bi to moglo izazvati napetost u odnosima Zaljevskih država i Egipta.

Još od vojnog udara u Egiptu, počinju se pojavljivati tačke zbližavanja između Kaira i Teherana na regionalnoj mapi odnosa. Kada je riječ o sirijskoj krizi, Egipat podržava ostanak režima Bashara al-Assada na vlasti i djeluje diplomatski u tom pravcu. Egipat je podržao nacrt rezolucije o Siriji koji je Rusija iznijela pred Vijeće sigurnosti, iako je arapski stav bio različit po tom pitanju.

Povrh svega toga, Egipat je primio delegaciju šiitskih pobunjenika Husa, koji imaju direktnu podršku Irana. U isto vrijeme, egipatsko učešće u vojnoj operaciji „Oluja odlučnosti“, koju vodi Kraljevina Saudijska Arabija za vraćanje legitimiteta u Jemenu, može se opisati kao neefikasno.

S druge strane, u odnosim između Kaira i Rijada već mjesecima vlada napetost. Saudijski državni naftni gigant Saudi Aramco obustavio je isporuke nafte Egiptu, dok su egipatski mediji, koji podržavaju Al Sisijevu vladavinu, otvoreno napali na Kraljevinu Saudijsku Arabiju.

Iranska nastojanja

Politički analitičar Osama Haytamy kaže da se Teheran ne ustručava iskoristiti napetost u relacijama Egipta i Zaljevskih zemalja za stvaranje jaza između dvije strane. To bi Iranu pružilo mogućnost da oživi svoj odnos sa Kairom i predstavi sebe kao alternativu.  

Haytamy svoje mišljenje potkrepljuje potezima koje poduzima Iran u posljednje vrijeme kao pokrovitelj egipatsko-iračkog sporazuma o uvozu oko milion barela nafte mjesečno iz Iraka u Egipat, nakon što je saudijski Armico obustavio izvoz dogovorenih količina nafte. Također su primjetne i promjene egipatskih stavova spram jemenske krize, smatra on.  

Iako se zbližavanje na relaciji Iran-Egipat može smatrati posljedicom zatezanja odnosa sa Zaljevskim zemljama, ovakva dešavanja mogu imati dva dijametralno različita ishoda, prema riječima Haytamyja za Al Jazeeru.    

Pojasnio je da, s jedne strane, približavanje može rezultirati porastom tenzija u odnosima Zaljevskih zemalja i Egipta, dok bi, s druge strane, Egipat mogao iskoristiti ova dešavanja kako bi naveo Zaljevske zemlje da spuste tenzije sa Kairom i zanemare neslaganja u pogledu određenih pitanja. 

Bivši egipatski diplomata, ambasador Bilal al-Masri smatra da približavanje Teherana i Kaira umanjuje značaj države Egipat kada se radi o sunitskom frontu u regionu.

U razgovoru za Al Jazeeru, skrenuo je pažnju na to da zbližavanje s Iranom ide na račun unutrašnje religijske strukture u Egiptu. Pojasnio je da institucija Al-Azhar, uprkos slabostima za koje tvrdi sa su prisutne, neće prihvatiti okretanje šiitskoj državi.

Al-Masri, također, dodaje da Kairo veoma dobro zna kakve su posljedice okretanja iranskom vojnom bloku. Stoga približavanje treba biti suptilno, ne direktno, kroz usklađivanje stavova dvije država u pogledu pitanja Sirije i Jemena.

Izvoz nafte

Iran pokušava iskoristiti napetost u relacijama između Saudijske Arabije i Egipta kako bi izvršio pritisak na Kairo. To se može jasno vidjeti u posredovanju da se dovrši sporazum o izvozu iračke nafte u Egipat nakon što je Saudijska Arabija obustavila izvoz svoje nafte, prema viđenju bivšeg diplomate.

U istom kontekstu, Gamal Heshmat, jedan od lidera Muslimanskog bratstva, smatra da se režim oportunistički ponaša u pogledu vanjske politike i igra kontradiktorne uloge kada se radi o međunarodnim rivalima.

Pojasnio je za Al Jazeeru da procurjeli telefonski razgovor nije prvi ili jedini dokaz o zbližavanju Egipta i Irana, te je skrenuo pažnju na stav koji je Kairo zauzeo kada se radi o sirijskom pitanju i njegovoj podršci Assadovom režimu.

Heshmat upozorava na opasnost zbližavanja s Iranom, budući da to otvara vrata širenju šiitskog učenja, prema njegovim očekivanjima. Dodaje da prevratnička vlast pati od kompleksa odsustva legitimiteta stoga će se odazvati bilo kakvom međunarodnom pozivu u cilju suzbijanja političkog islama ili sunitskog misionarskog islama, svejedno bilo to u praksi unutar granica Egipta ili u formiranju saveza sa drugim državama.

Izvor: Al Jazeera