Kurdi i Gulen: Ključ tursko-američkih odnosa

Piše: Khalil Mabrouk

ISTANBUL – Brojni pokazatelji ukazuju na ponovno odmrzavanje odnosa između Turske i Amerike od kako su republikanci na čelu sa Donaldom Trumpom preuzeli upravljanje Bijelom kućom 20. januara. Ove odnose jačaju i telefonski pozivi i susreti američkih i turskih zvaničnika koji su se desili u posljednje vrijeme.

Američki potpredsjednik Mike Pence je rekao turskom premijeru Binaliju Yildirimu da je Washington spreman “za novi početak” u odnosima dvije zemlje, kako prenosi turski informativni kanal NTV.

U izvještaju NTV-a se također navodi da je Pence tokom susreta sa Yildirimom na marginama sigurnosne konferencije u Minhenu rekao da Sjedinjene Države žele razvijati odnose sa Turskom.

Prema političkim analitičarima i stručnjacima za turske vanjske poslove, američki stav o podršci kurdskim borcima na sjeveru Sirije, koje Ankara smatra svojim neprijateljima, i pitanje turskog disidenta Fethullaha Gulena koji živi u američkoj saveznoj državi Pennsylvania, predstavljaju ključ za poboljšanje odnosa između dvije zemlje. 

Problematična pitanja

Cahit Tuz, istraživač u Centru za strateška istraživanja u Ankari, naglašava da je američka podrška Stranci demokratske unije (PYD), koju turska smatra terorističkom organizacijom i tereti je za izvođenje brojnih napada na njenoj teritoriji, i dalje jedno od problematičnih pitanja koje dovodi do zatezanja odnosa između dvije države.     

Kada je riječ o Gulenu, Tuz ističe da Washington nije poduzeo nikakve pozitivne korake u pravcu njegove ekstradicije Turskoj te da nisu uzeti u obzir ni dokazi koje je Ankara predočila o Gulenovoj odgovornosti za planiranje neuspjelog pokušaja vojnog udara 15. jula prošle godine.  

Tuz za Al Jazeeru kaže da je pred sami kraj mandata predsjednika Baracka Obame došlo do značajnog pada u odnosima sa Turskom. Međutim, nova američka administracija počinje pokazivati veće razumijevanje i volju da se pozitivno bavi turskim pitanjima, prema njegovim riječima.

Ministar pravde Republike Turske Bekir Bozdag poslao je prošle sedmice pismo svome novom američkom kolegi Jeffu Sessionsu i obavio telefonski razgovor s njim, tražeći od njega da predaju Gulena Turskoj. Također, Trumpov kandidat za ambasadora EU-a Ted Malloch izjavio je da bi Fethullah Gulen mogao biti izručen Turskoj.

Tuz je istakao da je jedan od pokazatelja poboljšanja odnosa i posljednja posjeta načelnika združenog Generalštaba američkih oružanih snaga Josepha Dunforda i novog direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Mikea Pompea Turskoj prošle sedmice.

No ovaj turski istraživač naglašava kako se svi ovi pokazatelji još nisu prevedeni u konkretne korake Sjedinjenih Američkih Država u cilju poboljšanja odnosa sa njihovim strateškim saveznikom Turskom „koja je sa svoje strane ponudila pozitivan i praktičan program, pogotovo kada se radi o pitanju borbe protiv terorizma u Siriji i Iraku“.

Pozitivan trend

Mahmoud al-Rantissi, istraživač u oblasti međunarodnih odnosa u turskom centru za studije SETA, naglašava da nedavne izjave – uključujući i izjavu Mikea Pencea te slične izjave zamjenika premijera Republike Turske Numana Kurtulmusa, ali i ostalih turskih zvaničnika –  pokazatelj pozitivnog trenda za budućnost odnosa dvije države.

Prema Al-Rantissiju, čini se da je Trumpova administracija dala signale Turcima da cijeni njihov status i da bolje razumije njihove strahove od administracije predsjednika Obame.

Za Al Jazeeru pojašnjava da će sve intenzivnija koordinacija između dvije države na političkom, vojnom i sigurnosnom nivou dovesti do pozitivnih odnosa ili pozitivnog uvoda za izgradnju dobrih odnosa.

S druge strane, Al-Rantissi ističe da još traju razgovori između dvije države oko najvažnijih tema neslaganja, a to su izlazak kurdskih demokratskih snaga iz sirijskog grada Manbija, što je još Obamina administracija obećela da će učiniti.    

Al-Rantissi ističe da se Turska također ne slaže s američkim insistiranjem na potrebi da se ubrza realizacija operacije oslobađanja sirijskog grada Raqqe.

Ankara smatra da se u oslobađanje Raqqe moraju uključiti i arapske snage koje će činiti lokalno stanovništvo i pripadnici Slobodne sirijske vojske, a ne kurdske snage u sastavu PYD-a, odnosno milicije koje imaju podršku Washingtona.

Izvor: Al Jazeera