Hampel: Gdje je islamska solidarnost?

Susret sa papom: Hampel je u kontinuiranom intelektualnom, političkom i humanističkom angažmanu u Njemačkoj i svijetu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Decenijama politički angažiran, u vrhu vladajuće njemačke CDU i učenik Vatikana, profesor Adolf Hampel ne krije zabrinutost zbog sve problematičnijih političkih dešavanja u svijetu. U ulozi medijatora između Svete stolice i Moskve je zajedno s kardinalom Walterom Kasperom, predsjednikom Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, odlikovan 2004. godine ruskim ordenom zbog svojih zasluga u posredovanju da se kultna ikona Bogorodice Kazanske, poznate kao „Zaštitnica Rusije” vrati u Kazan odakle vodi porijeklo i čiju repliku je na Kubi na povijesnom sastanku papi Franji uručio patrijarh Kiril, što je ocijenjeno duboko simboličnim značenjem u približavanju dvije crkve kroz povijest njihovih odnosa.

Ocjenjujući da kapitalistička elita nije u Hillary Clinton vidjela opciju za promjene koje su njima potrebne, te da je Sanders mogao biti „svijetla tačka“, on kaže da je najgore rješenje bio izbor Donalda Trumpa što se odmah, po njegovim prvim predsjedničkim odlukama, i potvrdilo.

„Očekivati je još puno političkih nevolja koje će Trump stvoriti. Kao superkapitalista, ‘prodaje’ se za zagovornika siromašnih. Taj surovi interes profita papa Franjo uvijek kritizira, nazivajući ga neljudskim. Stoga je i o izboru Trumpa za američkog predsjednika rekao da će biti bitne posljedice političkih odluka novog predsjednika o siromašnima, odnosno koju patnju njihovo ponašanje uzrokuje siromašnima i isključenima“, ističe ovaj profesor crkvene povijesti i moralne teologije i podsjeća da je papa Franjo, i prilikom putovanja u Meksiko u vrijeme američke izborne kampanje, rekao da stav Trumpa o imigraciji i gradnji zida duž meksičke granice ‘nije kršćanski’.”

U nastavku razgovora, njemački profesor ne krije zabrinutost zbog destabilizirajućih procesa u Evropi i postavlja pitanje kome je to u interesu.

Pionir dijaloga Zapad-Istok

Adolf Hampel je s roditeljima 1946. godine protjeran iz Sudeta (pogranično područje u bivšoj Čehoslovačkoj ) u kojem je prije Drugog svjetskog rata živjelo većinom njemačko stanovništvo.

Studirao je od 1953. do 1958. godine u sjemeništu za raseljene osobe Koenigstein u Taunusu, a potom u Vatikanu (Collegium Russicum). Godine 1958. zaređen je za svećenika, a 1962. je doktorirao u Vatikanu i dobio poziv na teološki fakultet Koenigstein. Od 1969. bio je profesor povijesti Katoličke crkve i moralne teologije na Sveučilištu u Giessenu.

Kasnije je uputio papi zahtjev za oslobađanje od celibata. Zahtjev je odobren i Hampel se oženio tadašnjom djevojkom, sada suprugom Renate. Imaju dvoje djece i unučad. Danas je Adolf Hampel  profesor emeritus njemačkog Sveučilišta u Gissenu.

Pored knjige Maastricht umire u Sarajevu iz 1993., objavio je memoarsku knjigu Moj dugi put do Moskve u kojoj je opisan angažman na uspostavi dijaloga Vatikan-Moskva i posredovanje u ime Vatikana da se kultna ikona Kazanske Bogorodice, poznate kao „Zaštitnica Rusije“ vrati iz Vatikana u Kazan odakle vodi porijeklo. Ima međunarodnu reputaciju pionira dijaloga Zapad-Istok.

„Njemačka kancelarka Angela Merkel je prihvatom izbjeglica spasila čast Evrope. Nasuprot njenoj politici, Putin, Erdogan, Trump svojim politikama i interesima destabiliziraju Evropu. Pri tome odgovornost snose i sami Evropljani koji su obuzeti sebičnim nacionalizmom, u čemu prednjače Poljska, Mađarska i Velika Britanija“, pojašnjava Hampel i izražava nadu da će Merkel ostati na čelu Njemačke i sačuvati EU od negativnih desničarskih koncepata.

U kontekstu sve teže rješivog problema prihvata izbjeglica i migranata, Hampel, čija kuća je u Njemačkoj uvijek prihvaćala izbjeglice ma odakle dolazili, postavlja pitanje zašto bogati Arapi ne čine više u pomoći za izbjeglice.

„Gdje je islamska solidarnost“, pita se njemački teolog, aludirajući na osnovne postulate islama o pomaganju i činjenju dobrih djela.

Jačanje desnice je suicidni idiotizam

Decenijama je dom porodice Hampel, nedaleko od Frankfurta, otvoren za izbjeglice, a njegova supruga Renate bez prekida i volonterski radi sa njima. Kroz instrukcije njemačkog jezika koje organizuje u svom domu, razgovor i druge aktivnosti, da najmlađe odvede u bioskop, upiše u  školu, a odrasle u pozorište, na izložbu, u šetnju… ona im pomaže u socijalizaciji i adaptaciji na život u novoj sredini, daleko od vlastitog doma.

Tako je činila svojevremeno s Kurdima, pa onima koji su došli iz zemalja bivšeg SSSR-a, a onda s brojnim izbjeglicama iz BiH. Sada je aktivno u volonterskom radu sa izbjeglicama iz Sirije, Afganistana…

Renate Hampel sa izbjeglicama u svome domu

U kući supružnika Hampel je za Božić multikulturalno i internacionalno ozračje, a gosti su iz cijelog svijeta, izbjeglice, doseljenici, azilanti, gastarbeiteri … Čitaju se Biblija, Tora, Kur'an, pjevaju pjesme svih religija, kazuju običaji različitih naroda.

Na pitanje otkuda tolika empatija prema izbjeglicama, odgovara kako je i sam tri puta bio izbjeglica.

„Kao dijete sam 1938. u Čehoslovačkoj bio izbjeglica, onda 1945. godine pred dolazak sovjetske vlasti i 1946. godine kada je porodica mog oca protjerana zajedno sa tri miliona Nijemaca iz Čehoslovačke u Njemačku. Suosjećam s izbjeglicama. Šteta da su neki među njima teroristi, ali to ne treba da bude razlog i spriječi da se pomogne potrebitima. Islamski čelnici treba da snažno i vjerodostojno osude teroriste. Saudijska Arabija ima nejasnu ulogu“, kaže Hampel.

Za trend jačanja desnice u Evropi kaže da je to suicidalni idiotizam.

„Evropa, a posebice Njemačka, više od 60 godina je bila pošteđena nacionalizma. Sada na krilima nacionalizma desničarske snage žele pokupiti ostvareni prosperitet. S druge strane, zato i kažem da je to suicidalni idiotizam, ljudima kao da je dosadno i kao da žele nacionalističku avanturu.“

Hampel je u kontinuiranom intelektualnom, političkom i humanističkom angažmanu u Njemačkoj i svijetu.

„Moj angažman je uvijek usmjeren protiv onih koji uzrokuju krize, sukobe. Kad se Jugoslavija raspala, to je bila Srbija, kao uzrok rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U sukobu u Ukrajini to je ruski predsjednik Vladimir Putin, iako sam bio i ostajem prijatelj Rusije. U Evropi su sada to nacionalistički trendovi i grabežljivi kapitalizam. Zbog toga sam na početku 2017. pesimista. Kao pojedinac, osjećam slabost“, ističe on.

Na pitanje gdje vidi izlaz, rješenje za Evropu i BiH, kaže da samo jaka federacija solidarnih naroda Evrope može biti nada za sve nas.

Maastricht umro prije 25 godina u Sarajevu?

On je još 1993. godine napisao knjigu „Maastricht umire u Sarajevu“. Koliko je dalekosežno naslov knjige aktuelan, potvrđuje i aktuelna politčka kriza u BiH, ali u EU.

„Moj prijatelj Rudolf Grulich i ja smo, iz razočarenja zbog ponašanja EU tokom rata u BiH, prije svega zbog embarga na oružje Armiji BiH a koje je bilo neophodno za odbranu od agresije, napisali tu knjigu kao osudu propadanja političkog morala. Naša osuda je potvrđena događajima koji su slijedili. Dayton nije bio pravedno rješenje. Da bi se pronašao izlaz iz situacije, mora se krenuti od aktuelnog stanja“, govori Hampel.

A za aktuelno stanje u BiH, njenu opstojnost i približavanje EU, njemački profesor, koji je tokom rata snažno lobirao za suverenu i nedjeljivu BiH, zaustavljanje agresije, ubijanja, silovanja, etničkog čišćenja kroz brojna predavanja, politički i teološki angažman, kaže da se bez sporazuma, konsenzusa između tri bh. naroda teško može stanje popraviti.

„Problem BiH je u međusobnim odnosima triju etničkih i vjerskih skupina. Bez neke vrste sporazuma, teško da se može ostvariti rješenje. Ja od početka smatram da je jedino rješenje po uzoru na model Švicarske koji funkcionira već stoljećima, iako postoje poteškoće zbog četiri različita jezika (njemački, francuski, talijanski, retoromanski). U BiH bi to bilo lakše provesti. Unatoč ranama iz ratne prošlosti, svaka etnička skupina mora odustati od vlastitog nacionalizma i šovinizma za zajedničko dobro. I EU može pomoći tako što će jasno pozvati Srbiju i Hrvatsku da se odreknu planova o aneksiji teritorija BiH“, potencira Hampel.

Na kraju razgovora, Adolf Hampel, osvjedočeni prijatelj BiH, rekao je da je simpatije za BiH naslijedio od svog oca, te da vjeruje u budućnost i opstanak BiH. Odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, krajem 1995. godine boravio je u Sarajevu. Nakon toga je još nekoliko puta posjećivao BiH.

Izvor: Al Jazeera