Izrael – glavna lozinka na Crvenom moru

Piše: Mohamed al-Najjar

Uz intenziviranje regionalne i međunarodne konkurencije za prisustvo na Crvenom moru, Izrael se izdvaja kao jedna od najvažnijih sila koje su desetljećima radile na očuvanju svojih osnovnih interesa koji se tiču strategije za nacionalnu sigurnost.

Crveno more je značajno za sistem izraelske odbrane jer je jedan od njihovih prvih koraka, nakon objave osnivanja Izraela 1948. godine, bio okupacija jordanskog sela Eilat (Um ‘al-Rashrash) 1949, na čijim je ostacima osnovana luka Eilat u blizini jordanske luke Al-Aqaba.

Također, prvi rat kojeg je Izrael vodio, nakon rata za okupaciju Palestine, bio je rat s Egiptom 1956. godine. Okončan je dogovorom koji Izraelu garantira slobodnu plovidbu u moreuzu Tiran na ulazu u Akabski zaljev.

Crveno more je od strateškog značaja za Izrael jer ga stavlja na mapu granica s Egiptom, Jordanom i Saudijom, što će mu obezbijediti normalno odvijanje trgovine i kretanje brodova prema istoku Azije i afričkim državama, koje su očigledno ojačale svoje odnose s Izraelom u protekla dva desetljeća.

Međutim, izraelska lozinka na Crvenom moru bila je jasna u proteklim godinama direktnim prisustvom na njegovom južnom dijelu, u blizini moreuza Bab Al-Mandeb, kao i da se pozicionirao na njegovom sjevernom dijelu.

Izraelske baze

Izrael je iskoristio svoje relacije s Eritrejom kako bi uspostavio baze u Rawajiatu i Mokhalawi na granici sa Sudanom. Pored toga, Izrael ima i zračne baze na ostrvima Haleb i Fatima kod moreuza Bab Al-Mandab, a iznajmio je i ostrvo Dahlak, gdje je uspostavio pomorsku bazu.

Izrael ovo prisustvo opravdava svojim sigurnosnim strahovima od iranskih pokušaja da uspostavi svoje prisustvo na Crvenom moru pružanjem podrške Husima u Jemenu, za koje Izrael tvrdi da posjeduju rakete koje ugrožavaju pomorski saobraćaj na ovom moru. 

U opsežnom istraživanju saudjiskog vojnog časopisa Albaririyah, brigadni general Khaled al-Shaiba detaljno analizira izraelsku strategiju na Crvenom moru koja se zasniva na teoriji o sigurnosti i bezbjednim granicama.

Skreće pažnju na to da je Tel Aviv, i to nakon što je osigurao direktno prisustvo na Crvenom moru, prešao na pravljenje planova da se osigura na moru i spriječi bilo kakve prijetnje iz tog pravca. U tu svrhu je upotrijebio različite vrste brodova naoružanih lakim i teškim torpedima za protupodmorničko djelovanje.

Nadzor mora i zraka

Također je ukazao na toda je gotovo polovina izraelskih zračnih snaga (449 borbenih aviona) stacionirana nedaleko od Crvenog mora u bazama Negev. Ove snage patroliraju i nadgledaju more sve do njegovog južnog ulaza.

Prema Al-Shaibi, veliki broj pripadnika izraelskih oklopnih snaga stacioniran je u južnoj vojnoj oblasti nedaleko od Crvenog mora. Te snage obavljaju izviđanja terena, skladištenje naoružanja i djeluju na moru u saradnji s američkim snagama u regiji.

Uz sve veću konkurenciju za prisustvo na Crvenom moru i ulaskom u igru država koje nemaju izlaz na ovo more, naročito Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i Japana, pored Irana, a odnedavno i Turske, te upadljivog prisustva Emirata na jugu Crvenog mora, izraelski stratezi su definirali stav Tel Aviva kada se radi o cjelokupnom razvoju događaja.

General Shaul Shay, direktor istraživačke jedinice Sektora za politiku i strategije Interdisciplinarnog centra u Herzliyi (IDC), objavio je analizu u listu Israel Hayom, ukazavši na značaj posljednjih dešavanja na Crvenom moru sa aspekta Tel Aviva.

Shay zaključujeda Izrael preferira da Crveno more ostane pod utjecajem “sunitskog saveza kojeg predvode Saudijska Arabija i Egipat, u suočavanju s prijetnjama od iranske dominacije nad ovim prostorom”.

Sunitski savez

Smatra da Izrael i sunitski savez imaju zajedničke interese u nekoliko strateških oblasti, a na vrhu liste se nalazi otpor iranskom prisustvu na Crvenom moru i kontroli nad tom oblasti.

Međutim, ukazuje kako je nužno da Tel Aviv bude spreman i za druge scenarije među kojima je, naprimjer, zatezanje odnosa sa Saudijskom Arabijom ili nekim od njenih partnera, što bi moglo rezultirati novim geopolitičkim položajem.

Što se tiče odnosa sa ‘sunitskim savezom’, Izrael odobrava saopćenje Kaira da se odriče dva ostrva, Tiran i Sanafir, a zatim i projekat Neom kojeg Rijad planira realizirati na svojoj sjevernoj granici s Crvenim morem.

Američka agencija Bloomberg otkriva, pozivajući se na izraelske analitičare, da se bez izraelske saglasnosti ne može započeti projekat i povezivanje Neoma mostom s egipatskim gradom Sharm el-Sheikh preko Crvenog mora. Pojedini u tome vide novu priliku za regionalnu saradnju koju Izrael želi ojačati s ove dvije utjecajne države u arapskom svijetu.

Nije poznato koliko turski ulazak u konkurenciju za dominaciju na Crvenom moru utiče na izraelsku strategiju u toj oblasti, odnosno na strategiju koja je usvojena kako bi se spriječila iranska prijetnja i ojačala veza sa ‘sunitskim savezom’, kako ga opisuju.

Drugi izazov za Izrael predstavlja egipatsko saopćenje da će formirati vojnu flotu na Crvenom moru, te sve veći interes Saudijske Arabije za ovo more u njenim jednačinama nacionalne sigurnosti. To bi, prema mišljenju izraelskih analitičara, moglo dovesti do povećanja regionalnog natjecanja, a može postati i most za saradnju između nekih arapskih država i Izraela. Međutim, Izrael se u svojoj teoriji sigurnosti oslanja jedino na vlastite snage i direktno vojno prisustvo, a ne na saveze, ma koliko oni bili čvrsti.

Izvor: Al Jazeera