Svetko Kecman – lovac na planinske duhove

Nedavno sam vidio i na jednoj pećini njenog čuvara, okamenjenog. I to sam fotografirao, kaže Svetko (Ustupljeno Al Jazeeri)

Čudesna priroda učinila je općinu Petrovac/Drinić u sjeverozapadnom dijelu BiH, što se smjestila u pitomoj živopisnoj zaravni okruženoj planinskim padinama Klekovače, Oštrelja i Srnetice uz magistralni put Sarajevo- Jajce –Bihać, prepoznatljivom.

Čine je takvom i njeni stanovnici, njih tek nešto više od 370. Naime, ova je općina nastala nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i od nekadašnje mjesne zajednice Bosanskog Petrovca, u entitetu Federacija BiH, postala je općina. I to najmanja u entitetu Republika Srpska.

Svi stanovnici su, nekako životnim određenjem, vezani za prirodu, za Klekovaču, Srneticu… I gotovo sve im u njoj i s njom počinje i završava.

Ipak, među onim za koje bi se moglo kazati da su posebni, je Svetko Kecman. Član Kluba ekstremnih sportova „Crni labud“ u Bosanskom Petrovcu i Planinarskog društva „Gorske oči“ iz Petrovca/Drinića. I pokretač mnogo tog ovdje.

Već četrdesetak godina istražuje planine. Jednostavno nešto ga je privuklo, kaže, još od sedme godine, otkako se sa ocem koji je lovočuvar popeo na vrh Klekovače na 1971 metar.

„I tako je počela moja ljubav prema planini u kojoj stalno nešto tražim otkrivam, pokušavam dokučiti tajne prirode. I u tom svom planinarskom pohodu ne odvajam se od foto-aparata. Bilježim sve što mi oči vide.“

Kameni spomenici

A onda je Svetko sve više počeo otkrivati na planinskim masivima neuobičajene likove, kamene spomenike.

„Slučajno sam to fotografisao, napravio više fotografija i tek na njima vidio neobične likove. Posebne. Bio je to prvi ovjekovječeni duh. Naknadno sam ga uočio na fotografiji.“

I tako je počelo Svetkovo traganje. Ušlo je to i u aktivnosti i kalendar Planinarskog društva, ali i Društva ekstremnih sportova.

„Počeli su ljudi dolaziti. Tragati za tim planinskim duhovima. Prvog planinskog duha kojeg sam otkrio tek na fotografiji godinama sam tražio po Klekovači. Vraćao sam se na mjesto gdje sam napravio fotografiju, ali ga jednostavno nije bilo, nisam ga uspio naći.“

Danas, godinama kasnije, o neobičnim kamenim likovima svjedoče brojne Svetkove fotografije.

Planina je moje vjerovanje, moraš je voljeti da bi te prihvatila, priča Svetko

„Ja ih nazivam duhovi planine. Oni se pokazuju u liku stijene, kamena i ja to gotovo nesvjesno uradim, fotografiram… Milioni ljudi su vidjeli skulpture četiri američka predsjednika, visoke osamnaest metara, a lik planinskog duha, koji je znatno veći, vidio sam samo ja. I tu postoje određena pravila. Mora se dolaziti na ta mjesta u neko neoubičajeno vrijeme. Pred oluju, pred mrak ili ranom zorom, tako da i to zahtijeva veliki napor, odricanje.“

Svetko je to uspio, kako kaže, na svojoj uobičajenoj ekspediciji, na Srnetici, Klakovači, pa na Magliću u istočnom dijelu BiH.

Okamenjeni čuvar pećine

„Planina je  moje vjerovanje i ja vjerujem da takve stvari postoje. Nedavno sam vidio i na jednoj pećini njenog čuvara, okamenjenog. I to sam fotografirao. Morate voljeti paninu, da bi vas ona prihvatila, da bi ste je osjetili i potpuno doživjeli,“ kaže.

„A, kako ne voljeti planinu, kako ne tragati za njenim posebnostima, kada živite u ovakvom okruženju“, nastavlja Svetko.

O neobičnim kamenim likovima svjedoče brojne Svetkove fotografije

„Evo, vidite, ovdje su Srnetica, pa Klekovača sa 1971 metrom. Uspjeli smo napraviti planinarske staze, odnosno markirali smo ih i sada se bez problema može popeti na najviši vrh sa njene istočne i zapadne strane. Tu smo uspjeli izgraditi biciklističke staze. Tu se gradi i sportsko-rekreativni i zdravstveni centar, koji je smješten na visoravni Kozila. Tu je i prašuma Lom, za koju mnogi stručnjaci tvrde da je najljepša u Evropi. Prostire se na 297 hektara u kojoj se može vidjeti stablo jele staro više od pet stotina godina, obima 6,3 metra, kao i tri najviša stabla u BIH sa 50 i 52 metra visine. To su prašumske bukve koje u doba parenja tetrijeba, posebne vrste, opet karakteristične za ovaj kraj, služi kao pjevalište mužjaku. Tu je i više pećina, od kojih je najveći broj sa vječnim snijegom, kojeg su do prije nekoliko decenija isporučivali slastičarima.“

Runolist na Klekovači

Svetko pojašnjava još jedan kuriozitet. Naime, na vrhu Klekovače na visini od 1962 metra može se pronaći rijetka alpska biljka – runolist.

„I to je taj mamac za planinare, za ljubitelje planine. Jer, tek najuporniji uspiju doći do runolista“ kaže i dodaje:“Dobro je da su u općini Petrovac/Drinić shvatili vrijednosti koje imaju i da se ovdje zapravo može i treba živjeti od turizma. Ovi su ljudi navikli živjeti od šume i žive i danas od nje. Evo, primjerice, gotovo svi stanovnici Drinića su zaposleni i to u Šumskom gazdinstvu. A, tek bi se nastavio razvoj u oblasti turizma. Velike su mogućnosti za lov. Tu su: medvjed, ris, vuk, lisica, tetrijeb, divlja svinja, prepelica, šljuka. Sve je više turista iz Italije, Austrije, Njemačke… Uz sve to ovaj je kraj još od starih vremena na glasu zbog pitke vode koja izbija sa izvora Medenac, koji se nalazi na 659 metara nadmorske visine.“

„Zato,“ završava Svetko „planina je moje vjerovanje, moraš je voljeti da bi te prihvatila. A, onda je sve ljepše i lakše i do okamenjenih planinskih duhova.“

Izvor: Al Jazeera