Gotovo se svi iseliše, samo porodica Kmetaš odolijeva

Na obalama Ramskog jezera, nekih 10-ak kilometara od Prozora, nalazi se selo Kovačevo Polje. Već prva rečenica mogla bi sugerisati da slijedi tekst koji bi mogao donijeti neku pozitivnu priču o turizmu, što bi, svakako, bilo i razumljivo. Ipak, uprkos predivnom položaju sela, pa i cijele kotline i uprkos jezeru nad kojim se cijela kotlina izvija, o turizmu se ovdje gotovo i ne razmišlja.

Tačnije, odavde se posljednjih godina sve masovnije seli. Seli omladina, sredovječni ljudi, pa i cijele porodice, i to put Hrvatske, Njemačke, Austrije, Slovenije… Jasno, od turizma bi se itekako moglo živjeti, uvjeti za stočarstvo i poljoprivredu idealni su, drvna industrija mogla bi biti vrlo unosna, fabrike bi itekako mogle raditi. Svi potrebni resursi i potencijali su tu, moglo bi se mnogo toga, ali od toga nema gotovo ništa.

Uprkos sivilu i bezidejnom ambijentu, još ima onih koji svoj opstanak i perspektivu žele i znaju pronaći, i to isključivo vlastitim radom i na rodnoj grudi, kako god to teško izgledalo.

Životna odluka

Porodica Kmetaš živi u Kovačevom Polju. Završetkom rata i povratkom na svoje ognjište, valjalo je uraditi dosta posla kako bi se životni uslovi doveli na neku normalnu razinu. Tek nakon toga, bilo je vrijeme da se razmisli o tome kako i od čega živjeti.

Dervo Kmetaš, zajedno sa svojim ocem Hamidom, došao je na ideju da pokrene vlastitu farmu koka. Naravno, mnogi ga tada nisu potpuno razumjeli. Ruku na srce, ni sam nije znao u šta se upušta ali je želja da se živi od rada svojih ruku bila jača te je ustrajao.

„Farmu sam pokrenuo 2003. godine. U početku nije bilo lahko. Bilo je dosta ulaganja, nisam bio dovoljno upućen u ovu djelatnost a trebalo je pronaći i tržište i izboriti se za plasman svojih proizvoda“, priča Kmetaš.

Uz početničke probleme i sve složeniji birokratski sistem, porodica Kmetaš je 2010. godine doživjela i težak udarac kada mu umire desetogodišnji sin. Ipak, porodica je smogla snage i odlučila nastaviti sa svojim obrtom.

„Naravno, sve to košta i iziskuje značajnija ulaganja. Sada kada se osvrnem iza sebe na sve ove godine, mogu reći da sam uložio preko 70.000 KM samo u farmu. Na godišnjem nivou ulaže skoro 20.000 KM za nabavku koka, ovisno o kapacitetu. Kapacitet farme je 2000 koka. Trenutno imam 1000 koka nosilica i 1000 tovnih koka za uzgoj. Imam i manji broj ćurki, ali ih držim onako, za svoje potrebe“.

Nema podrške, ali ne odustaje

Cijelih 14 godina, koliko se bavi ovom aktivnošću, Dervo nije imao podrške ni pomoći sa bilo kojeg nivoa vlasti. Istina, bilo je svakojakih obećanja ali u konačnici nije dobio ništa. Aplicirao je i na različite programe poticaja za obrtnika ali do sada nije naišao na razumijevanje i pozitivan odgovor. To ga nije obeshrabrilo jer je, kako sam kaže, navikao da se uzda u sebe i svoj rad.

Što se njega tiče, on svoje obaveze prema državi redovno izmiruje. Registrovan je obrtnik i plaća sve što ga kao takvog obavezuje. U svemu mu pomaže otac Hamid te ostatak porodice. Jasno, brinuti se o 2.000 živih stvorenja na relativno malom prostoru je nešto što i ne ostavlja puno slobodnog vremena. Opisujući svoj radni dan, Kmetaš kaže:

„Naravno, svi ustajemo dosta rano i prvo što nas već s jutrom očekuje jeste hranjenje koka. Tokom dana je uglavnom nadgledanje farme a uvečer ide kupljenje jaja, klasifikacija i pakovanje te pripremanje za distribuciju. Od hiljadu nosilja, dnevno pokupim u prosjeku oko 850 jaja. Svaki četvrti dan praktikujemo generalno čišćenje farme a svaki peti dan je mljevenje i miješanje hrane koju pravimo sami. Uglavnom, sve ovo je vrlo dinamično i ako mu se zaista želite posvetiti, ne može vam biti dosadno i ne možete imati pono slobodnog vremena.“

Prostor koji pokriva svojim proizvodima i nije tako velik. Tačnije, ne prelazi područje opštine Prozor a količina jaja trenutno zadovoljava potrebe njegovih klijenata, a to su uglavnom fizička lica te obrtnici iz reda ugostitelja.

Na pitanje „Može li se živjeti od farme koka“, Dervo nevoljko sliježe ramenima i nakon određenog razmišljanja odgovara:

„Slagao bih kad bih rekao da ne može. Čim trajem sve ove godine, znači da se isplati i da se od ovoga živi. Ipak, nije to ni približno unosno kao nekih ranijih godine i to iz više razloga. Standard života je značajno porastao pa su porasla i ulaganja u samu farmu. Svi smo svjesni činjenice da ljudi sve više odlaze, ne samo iz sela nego i iz gradova pa je sve teže plasirati svoj proizvod jer je sve manje korisnika. Cijene svega rastu ali, ako želite zadržati mušterije, onda skoro i ne smijete pomisliti da podignete cijenu svog proizvoda. Da skratim, kupovna moć ljudi, mogućnost prodaje je sve slabija, cijena hrane raste a, realno, cijena jaja je vrlo niska. Ipak, borim se, imam svoje redovne klijente i uspijevam opstati, ali da može bolje – sigurno može.“

Ne razmišlja o odlasku

Kovačevo Polje je nedavno dobilo asfalt, čime je i sam dolazak u selo te komunikacija sa Prozorom značajno olakšana. Vodostaj Ramskog jezera ni u punom jeku minule turističke sezone bio je mimo svih očekivanja i nadanja nizak te se do vode trebalo spuštati nekoliko desetina metara niz blatnjavu obalu. Uobičajenih turista gotovo da nije ni bilo a uz obalu se mogao vidjeti tek poneki zaljubljenik u ribarstvo. Kmetaš bi, svakako, volio da je jezero puno te da i turizam zaživi u mogućem kapacitetu, čime bi cijela kotlina bila kudikamo življa i dinamičnija. To je i jedan od razloga što sve više ljudi seli. Dervo ne razmišlja o tome.

„Ja svoju i budućnost svoje porodice vidim isključivo ovdje. Možda je nekada i bilo prilike da odemo ali smo ostali tu gdje smo se i rodili. Svako ko želi i hoće raditi, može sebi naći zanimaciju i od toga živjeti. Moja porodica se namjerava i dalje baviti uzgojem koka i prodajom jaja, pa šta Bog dadne. Ako se ukaže prilika i potreba da proširimo kapacitet, onda ćemo to i uraditi a ako ne, zadovoljni smo s onim što trenutno imamo“, zaključuje Kmetaš.

Ko zna, da je više odlučnih ljudi i, naravno, sluha i podrške od nadležnih nivoa vlasti, sigurno je da bi slični obrti imali svoje mjesto i ulogu. Ovako, barem kada su u pitanju domaća kokošija jaja, ljudi u gradiću ispod Makljena nemaju razloga da brinu sve dok je farma Kmetaša u Kovačevom Polju u pogonu.

Izvor: Al Jazeera