Hoće li Macron smiriti napetosti u libanskoj krizi?

Do poziva Haririju došlo je nakon telefonskog razgovora sa saudijskim prestolonasljednikom Mohammadom bin Salmanom i Haririjem (EPA)

PARIZ – Čini se da je libanska kriza u ranim fazama internacionalizacije nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao libanskog premijera u ostavci Saada Haririja u Francusku, negirajući da je riječ o ponudi za politički azil.

Macronov poziv uslijedio je nakon pooštravanja zvaničnog libanskog stava prema Saudijskoj Arabiji, o čemu govore i izjave libanskog predsjednika Michela Aouna, koji je optužio Rijad da drži Haririja u pritvoru te da krši međunarodne konvencije i deklaracije.  

Elizejska palača saopćila je da je do poziva došlo nakon telefonskog razgovora sa saudijskim prestolonasljednikom Mohammadom bin Salmanom i libanskim premijerom u ostavci Saadom Haririjem.

Francusko angažovanje

Još od izbijanja libanske krize, nakon što je libanski premijer Saad Hariri podnio ostavku iz Rijada pod tajanstvenim okolnostima, Francuska je radila na aktiviranju svojih diplomatskih mehanizama kako bi se kriza riješila.   

Hasni Abidi, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Parizu i direktor Centra za studije i istraživanja o arapskom svijetu (CERMAM) u Ženevi, smatra da je francuski stav prošao kroz tri osnovne faze. U prvoj fazi čekalo se da se vidi u kojem se pravcu razvijaju stvari u Libanu i nije bilo direktnog uplitanja.  

Za drugu fazu može se reći da je to bila faza sumnji i zabrinutosti, što je i navelo francuskog predsjednika da se uvjeri u Haririjevo stanje i sastane se sa saudijskim princem kako bi od njega dobio direktne odgovore vezano za posljednja dešavanja u Kraljevini.    

U trećoj fazi Francuska se direktno umiješala u rješavanje krize kad se uvjerila da stvari idu nagore te da odsustvo Haririja i njegova ostavka u neuobičajenim okolnostima mogu imati opasne posljedice za Liban i regionalnu ravnotežu.

Odlazak u Pariz

Vezano za Haririjevo prihvatanje francuskog poziva da dođe u Francusku s porodicom i istovremeno negiranje Pariza da je riječ o ponudi za politički azil, Mustapha Tossa, glavni urednik radiostanice Monte Carlo Doualiya u Francuskoj, kaže da je to dio rješenja koje su predložili Pariz i pojedini prijatelji Saudijske Arabije za izlazak iz ćorsokaka u koji je zapala ova kriza.      

Kaže da ovo rješenje pruža mogućnost Haririju da ne putuje u Liban, s obzirom na prijetnje koje direktno ugrožavaju njegov život, i istovremeno mu omogućuje da napusti Saudijsku Arabiju, jer boravak u ovoj državi dodatno pojačava međunarodni utisak da Rijad drži Haririja kao taoca i da mu je zabranjeno kretanje.     

Dodaje da postoji čvrsto uvjerenje da je ključni faktor za ovaj scenarij prijetnja predsjednika Michela Aouna da će se obratiti Vijeću sigurnosti i podnijeti žalbu protiv Saudijske Arabije zbog toga što drži Haririja zatočenog u pritvoru. 

U istom kontekstu Abidi odbacuje mogućnost da će libanska kriza utjecati na odnos između Rijada i Pariza osim ako budu dovedeni u pitanje interesi Francuske u Libanu, jer Francuska ima jake odnose sa Saudijskom Arabijom zbog zajedničkih ekonomskih interesa.

Važno je napomenuti da je Rijad ranije obećao Parizu da će pokriti troškove francuskog naoružavanja libanske vojske u vrijednosti većoj od četiri milijarde dolara.

Abidi, također, pojašnjava da je Macron u procesu priprema za zvaničnu posjetu Iranu, zbog čega želi ostati na istoj distanci između Teherana i Rijada kako se to ne bi protumačilo kao približavanje  Francuske i Irana na račun Saudijske Arabije.   

Evropska podrška

Tossa ističe da diplomatsko angažovanje Francuske u rješavanju ovog problema govori o evropskom pristupu samoj krizi iz prostog razloga što Macron ne bi poduzeo nikakav značajniji korak na međunarodnoj sceni, i to ovakvih razmjera i refleksija, bez prethodnih konsultacija sa svojim evropskim saveznicima, prije svega s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.   

Macron smatra da je francuski stav snažniji ako ima podršku evropskih država i da je francuska strategija efikasnija ako nastupa u ime evropske diplomatije.     

Francuska i Liban imaju odlične odnose već decenijama, a s dolaskom Rafika Haririja na mjesto premijera Libana početkom 1990-ih Francuska je dobila novu ulogu u Libanu, odnosno preuzima ulogu donatora i podržavatelja obnove zemlje, dok se između Haririja i bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca razvijaju veoma bliski prijateljski odnosi. 

Nakon atentata na Rafika Haririja Francuska je bila prva država koja je podržala osnivanje posebnog međunarodnog tribunala za Liban i podržala je imenovanje Saada Haririja na mjesto premijera u Libanu, koji je i do danas održao jake veze s Parizom.

Izvor: Al Jazeera