Zašto Izrael stalno napada Siriju?

Izrael, Sirija, Golanska visoravan
Izraelska vojska kaže da su postavljeni obrambeni sustavi i da su obrambene snage u visokoj pripravnosti za mogući napad (Reuters)

Piše: Zena Tahhan

Tokom vikenda prekogranično nasilje između Izraela i Sirije izazvalo je razmjenu usijanih prijetnji dvije zemlje.

U subotu su se susjedi međusobno optuživali nakon što je Izrael napao sirijske artiljerijske baterije, kazavši da je odgovarao na moguću zalutalu salvu raketa koje su pale na sirijsku Golansku visoravan, područje pod okupacijom Izraela.

Međutim, ni međugranično nasilje ni prijetnje nisu novost. Gotovo postoji rutina u napadima u vidu raketne paljbe, kao i ubistava i zračnih udara, koje provodi isključivo Izrael, a koji su pojačani od početka rata u Siriji 2011. godine.

Međutim, dok je izraelska vojska redovno granatirala sirijske vojne položaje i baze tokom rata, snage sirijske vojske nikad nisu direktno uzvratile iako Izrael špekulira da su neki od slučajeva zalutale paljbe bili namjerni.

Koje su vrste napadi?

Rat u Siriji, koji je počeo 2011, prelijeva se preko granice.

Izraelski napadi na sirijsku vojsku dešavaju se sporadično i smatra se da se izvode kad zalutale rakete – bez obzira stoje li iza njih sirijska vojska ili pobunjenici – padnu na Golansku visoravan, koju je okupirao Izrael, kad vojni konvoji prođu pored granice ili kad borci koje podržava Iran ispale rakete.

U slučaju zalutale vatre izraelska vojska kaže da je Vlada Sirije odgovorna i uzvraća otvaranjem vatre na vladine položaje, nekad i duboko u teritoriji Sirije.

Nakon incidenta sa zalutalom vatrom prošle sedmice izraelski premijer Benjamin Netanyahu kazao je: “Napast ćemo svakog ko napadne nas. Nećemo prihvatiti prelijevanje. Ako nas napadnu, uzvratit ćemo vatru. I ne treba proći mnogo vremena.”

Prema Oferu Zalzbergu, izraelsko-palestinskom višem analitičaru Međunarodne krizne grupe, bilo je otprilike 20 pokušaja napada na granicu u režiji boraca koje podržava Iran.

On smatra da Izrael također uzvraća kad postoji “namjerno prelijevanje pobunjenika koji potiču Izrael da napadne sirijsku vojsku”.

Izrael uobičajeno odbija komentarisati napade izvedene u Siriji. Međutim, sumnja se da je izveo sljedeće zloglasne napade:

  • Ubistvo tri sirijska prorežimska borca u Quneitri, u blizini Golanske visoravni, 23. aprila 2017;
  • Napad na skladište oružja kojim upravlja Hezbollah u blizini aerodroma u Damasku 27. aprila 2017;
  • Granatiranje sirijskog državnog postrojenja za koje se smatra da je povezano sa sirijskom proizvodnjom hemijskog oružja 7. septembra 2017;
  • Ubistvo nekoliko boraca Hezbollaha, uključujući Jihada Mughniyeha, sina ubijenog vojnog zapovjednika, u zračnom udaru na Quneitru 19. januara 2015;
  • Ubistvo Hezbollahovog Samira Kuntara na periferiji Damaska 19. decembra 2015.

Zbog čega su tako česti?

Sirija i Izrael tehnički su u stanju rata od 1948, nakon etničkog čišćenja Palestine i arapsko-izraelskog rata koji je uslijedio te godine.

Godine 1967. Izrael je okupirao sirijsku teritoriju Golanska visoravan i do danas nastavlja okupirati dio te teritorije.

Dvije zemlje potpisale su 1974. godine sporazum o povlačenju nakon rata iz 1973. između Izraela, Sirije i Egipta.

Granično područje otad je ostalo uglavnom mirno, ali erupcija rata u Siriji otvorila je novo poglavlje u izraelsko-sirijskim odnosima.

Metamorfoza rata ključna je za shvatanje povećanja takvih napada tokom proteklih nekoliko godina.

Ono što je počelo kao ustanak protiv predsjednika Bashara al-Assada tokom arapskih pobuna 2011. pretvorilo se u građanski rat između oružane opozicije i vladinih snaga, koje se bore za kontrolu nad teritorijom.

Iako je oružana opozicija ostvarivala znatan napredak u prvom dijelu rata, intervencija Rusije, Irana i Hezbollaha na strani Assadovih snaga preokrenula je vagu u njegovu korist.

Rastuća snaga i utjecaj Irana i Hezbollaha u Siriji glavna su briga Izraela – strah koji ta država ne prikriva.

Izrael i Hezbollah 2006. godine vodili su krvavi 34-dnevni rat, u kojem je život izgubilo više od 1100 Libanaca, od kojih su većina bili civili. Procjenjuje se da je 159 Izraelaca, od čega 43 civila, ubijeno u raketnim napadima Hezbollaha.

Zabrinut da Iran prebacuje oružje Hezbollahu, Izrael je često gađao vojne konvoje, kazavši da će nastaviti blokirati svaki pokušaj da se podrži libanski pokret.

Netanyahu je optužio Iran da “pretvara Siriju u bazu vojnog ukopavanja” i da želi iskoristiti “Siriju i Liban kao ratne frontove u okviru njihovog javno proglašenog cilja, odnosno uništenja Izraela”.

U augustu je izraelski vojni zvaničnik prvi put priznao da je vojska njegove zemlje napala sirijske i Hezbollahove konvoje oružja nekoliko desetaka puta u proteklih pet godina.

“Za Izrael je sigurnost crvena linija. Svaka prijetnja ili sve što se smatra prijetnjom dovoljan je razlog za Izrael da uzvrati zračnim udarima, granatiranjem, bez obzira je li riječ o položajima sirijske vojske ili Hezbollahovim položajima ili borcima Revolucionarne garde Irana”, kazao je za Al Jazeeru sirijski politički analitičar Omar Kouch.

“Izrael želi pokazati regiji da on ima glavnu riječ i da može napasti svaku metu koju poželi”, dodao je on.

“Kad granata greškom padne na izraelsku stranu, Izrael odgovori napadom na bazu ili područje odakle je granata stigla. Ovo je prikaz snage i šalje poruku svim stranama.”

Ko je odgovoran?

I dok Vlada Sirije govori da Izrael sarađuje s “terorističkim grupama” unutar Sirije i koristi takve napade kao izgovor da napada Vladu, Izrael krivi sirijsku vojsku za svaku raketu koja dolazi s područja pod kontrolom Damaska.

Prema analitičarima, obje su zemlje krive za svaku eskalaciju graničnog nasilja.

Sobhi Hadidi, nezavisni sirijski politički analitičar sa sjedištem u Francuskoj, kazao je da, iako “koncept krivice ne postoji u međunarodnim odnosima”, dvije zemlje igraju posebne uloge.

“Ako govorite o međunarodnom zakonu, onda treba kriviti Izrael, jer napada drugu zemlju. Ali, sirijski režim također je uključen u provociranje Izraela time što ohrabruje Hezbollah”, rekao je Hadidi za Al Jazeeru.

Kouch se slaže: “Iranske milicije odgovorne su za ovo – kad su u blizini granice, znaju da će Izrael odgovoriti. Kad ispale projektil na granice, znaju da će Izrael odgovoriti. Kad pokušavaju prebaciti oružje Hezbollahu, znaju da će Izrael to blokirati. To je neka vrsta igre.”

Hoće li napadi dovesti do otvorenog rata?

Vjerovatnoća da će takvi međusobni napadi dovesti do rata veoma je mala, kažu analitičari.

“Izrael napada sirijski režim dugi niz godina, a Sirija nijednom nije odgovorila – ne direktno”, rekao je Kouch, naglasivši da je Vlada Sirije u slabijem položaju vis-à-vis Izraela.

Unatoč Assadovim ponovljenim prijetnjama, uključujući najskorije pismo UN-u u kojem se upozorava na “teške posljedice takvih ponovljenih agresivnih napada”, vladine snage pogođene su šestogodišnjim ratom.

Ipak, neki smatraju da buduća eskalacija ne smije biti isključena.

“Tokom protekle godine Izrael je okončao svoju politiku dvosmislenosti u vezi s napadima koje izvodi u Siriji – između ostalog, istaknuvši da postoje potezi koje neće tolerisati”, kazao je Zalzberg.

“Assad ih je inicijalno odlučio zanemariti, ali što se više balans borbi u Siriji okreće u njegovu korist, on sve više osjeća sposobnost i dužnost da uzvrati.”

“Iako je mala vjerovatnoća da će doći do velike eskalacije, takva dinamika pogoni transformaciju izraelsko-sirijskog odnosa od jedne de facto ravnodušnosti do aktivnog antagonizma s nasiljem niskog intenziteta.”

Izvor: Al Jazeera


Reklama