Domaći mobiteli kineske proizvodnje

Najtraženiji su bili elektronički uređaji, a izdvajali su se mobilni telefoni (EPA)

“Prvi hrvatski smartphone s hrvatskom aplikacijom”. “Tesla 6, srpski Android smartfon”, “Sve o Tesla telefonima: Evo zbog čega je srpski smartfon bolji od konkurencije”, “Novi hrvatski brand”…

Proteklih godina su se na tržištu Zapadnog Balkana pojavili neki novi pametni telefoni, u javnosti predstavljeni kao “domaći”, pompozno najavljeni kao prvi (ubacite pripadnost nekoj od zemalja regije) smarthone, da se stiče dojam da su se u susjedstvu preko noći izgradile najmodernije fabrike za proizvodnju naprednih elektroničkih uređaja.

Međutim, kažu stručnjaci, stvarnost je sasvim drugačija, te tako, primjera radi, telefoni Noa i MeanIT nisu napravljeni u Hrvatskoj, niti su Tesla uređaji djelo srbijanskih radnika.

Prema riječima Krunoslava Ćosića, glavnog urednika portala posvećenog mobilnim telefonima, mobil.hr, radi se o telefonima direktno kupljenim u fabrikama u Kini, gdje se samo na kućište lijepi logo određene kompanije iz regije. “Navodno, naše kompanije imaju svoje ljude u postrojenjima u Kini, koji nadgledaju proces proizvodnje i to je sve. Sve ostalo je gotov kineski proizvod”.

Gotovi proizvod

U praksi to izgleda na sljedeći način: neka kompanija odluči na matičnom tržištu prodavati uređaj pod svojim brendom, kompanije iz Kine daju ponudu gotovih telefona, sa određenim specifikacijama i cijenama. U slučaju da “domaćima” cijena ne odgovara, kineske kompanije nude određene korekcije, pa se može tražiti kamera slabije kvalitete, sporiji procesor, manje memorije… “Ali, u osnovi, to su sve gotovi, zapakirani telefoni, na čiji razvoj ni na koji način nisu utjecale naše kompanije”.

Na upit o porijeklu uređaja, iz koprivničke kompanije Hangar 18, koja plasira Noa telefone, te iz Tesle, “srpskog smartfona”, dva najzastupljenija “domaća” uređaja u regiji, do trenutka pisanja članka odgovor nije stigao.

To što se radi o kineskim, a ne zaista domaćim telefonima, ne smanjuje interes javnosti za njih.

Kako kaže Haris Kojić iz kompanije Univerzalno, sarajevskog lanca prodavnica specijaliziranih za mobilne telefone, ali i drugu elektroničku opremu, kupcima je bitno da za stotinjak eura i manje dobiju dosta kvalitetan uređaj pokriven garancijom, a gdje je napravljen je manje bitno.

“U jednom trenutku smo dobili nekih stotinjak Tesla telefona, koji su se praktički sami prodavali. Kupcima se sviđa odnos cijene i kvaliteta”.

Iz Univerzalnog navode da su ti “domaći” kineski telefoni jeftiniji 30 do 50 posto u odnosu na telefone poznatijih proizvođača, a istih ili sličnih karakteristika.

Glavni urednik mobil.hr portala navodi da su česti kupci telefona sa domaćim logom roditelji nešto mlađe djece.

Jeftina zamjena

“Kada vam ispadne jedan Samsung, LG i slično, pa se razbije displej, vi morate za novi ekran platiti nekih 100 eura. Roditeljima se više isplati kupovati telefone od 50-100 eura, pa i ako se razbiju, jeftinije je kupiti novi, nego popravljati skuplji uređaj”.

Kako iz Univerzalno kažu, najveća mana ovakvih telefona je nedostatak rezervnih dijelova. “Dok su pod garancijom, nema nikakvih problema. U krajnjem slučaju, cijeli telefon će biti zamijenjen. Međutim, u slučaju nekog problema koji nije pokriven garancijom (razbijeni displej, puknuti port za punjenje). Teško je naći zamjenski dio, što je nešto o čemu vlasnici Samsunga i sličnih telefona ne moraju da se brinu”.

Praksa kupovine gotovih telefona u Kini i prodaje pod vlastitim brendom nije samo sklonost kompanija iz regije, kaže Ćosić. Često se na tržištima istočne i centralne Evrope mogu naći takvi “domaći” uređaji, a čak se, primjera radi, u Francuskoj kao “vlastiti” prodaju telefoni pod brednom Wiko, koji možda čak potječu iz istih fabrika iz kojih stižu Tesle, Noe…

Kojić je bio na sajmu informatičke opreme u Njemačkoj, na kojem su među ostalim i proizvođači iz Kine nudili gotove, neimenovane telefone, bez ikakvih oznaka, sa brošurama o tehničkim specifikacijama, koji su svoje uređaje prodavali svakom zainteresiranom. “Mogli ste naručiti njihov telefon, tražiti da vam zalijepe logo koji želite i onda ga prodavati pod vlastitim brendom. Svako ko ima dovoljno novca i spreman je rizikovati, može prodavati takve telefone kao svoje.”

Glavni urednik mobil.hr portala navodi da kupci iz regije mogu na internetu direktno sami kupiti te telefone u maloprodaji, po cijenama nižim nego u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini… ali su rijetki koji će se zbog neke uštede usuditi na takav korak, zbog komplikacijama sa garancijom, poštarinama, carinom…

Ponuda i potražnja

Što se tiče operativnih sistema, “domaći” telefoni nude skoro izvorni Android OS, na kojem nema uobičajenih dodataka kompanija Sony, Samsung, LG… “Kako se radi o uređajima skromnijih karakteristika, prodavačima je u interesu operativni sistem što čišći, kako ne bi usporavali telefone. Tako se na ovim telefona ne mogu baš igrati videoigre, neke aplikacije dosta uspore rad…”

Prema njegovom mišljenju, na tržištu će biti sve više ovakvih “domaćih” telefona, “kojih se na hrvatskom tržištu pojavi svakih malo”, jer će uvijek biti ljudi koji ne žele ili ne mogu izdvajati velike novce ili im nije stalo da imaju neki svjetski poznati brend.

“Kod ovakvih uređaja u Hrvatskoj kompanije dobro paze da cijena ne pređe magičnu cifru od nekih 1.000 kuna (blizu 133 eura), jer sve preko se smatra skupim. No, Noa eksperimentira sa modelom H10, koji košta nekih 350 eura, ali koji ima zaista dobre karakteristike. Vidjet ćemo kako će javnost reagirati na takve cijene”.

Izvor: Al Jazeera