Strah od nestanka eura

Nakon što je bivši francuski ministar ekonomije upozorio da bi euro mogao nestati ukoliko ne bude značajnih ekonomskih reformi, vodeći ekonomista Centra za evropske studije u Briselu Fabian Zuleeg kaže da se ta opcija ne smije isključiti.

“Istina koju svi moraju da prihvate jeste da je euro nepotpuna valuta i da ne može da traje bez velikih reformi”, rekao je bivši francuski ministar Emmanuel Macron.

Fabian Zuleeg ističe da će na euro, ako se potrebne reforme ne sprovedu, sve više zemalja eurozone gledati negativno.

“Zastoj u reformama bi značio da će Evropska centralna banka morati nastaviti kao do sada i da će valuta euro biti sklona krizama. Kada Macron kaže da je ‘euro nepotpuna valuta’, misli da ima zajedničku novčanu politiku, ali nema koordiniranu fiskalnu politiku i političku uniju“, ističe.

Smatra da su prednosti eura manje transakcijske cijena i bolja integracija unutrašnjeg tržišta, ali da vlade zemalja zato moraju spojiti njihovu nezavisnu novčanu politiku.

Koncept ‘zlatnog pravila’

Da bi euro opstao, kaže Zuleeg, potrebna je dugoročna fiskalna i politička unija, kao i produbljenje bankovne unije:

“Kratkoročno to nije moguće, zato treba pokušati praviti manje korake. Naprimjer, mogao bi se uvesti koncept ‘zlatnog pravila’ za vanjske i socijalne investicije koji bi bio povezan sa razgovorima o reformama eura. To bi se možda moglo ostvariti nakon izbora u Francuskoj i Njemačkoj.“

Ekonomski analitičar iz Sarajeva Vjekoslav Domljan, slično kao i Zuleeg, smatra da euru prijeti nestanak.

Smatra da je pitanje kojim će putem, “u ovom dobu izraženog populizma i resetovanja globalizacije“, krenuti zemlje članice, ka zbijanju redova i konstruktivnom pronalaženju rješenja, što je, kaže, najbolja opcija za kontinent ili će se svako spašavati kako najbolje zna, što je, kako je pokazano u Velikoj Britaniji, također realna opcija.

Tvrdi da je to ipak drugo najbolje rješenje.

“Bosanci i Hercegovci kao i Bugari (pored stanovnika još tri zemlje planete) to mogu lako razumjeti jer također imaju nepotpunu valutu. Ostali to mogu znati iz monetarne povijesti tj. iz doba kad je postojao zlatni standard. Jednostavno kazano, zemlje eurozone su se odrekle jednog vrlo važnog mehanizma uravnotežavanja ekonomije – deviznog kursa. K tomu još, fiskalne i monetarne politike zemalja su vrlo ograničene. I kad u tim uvjetima dođe do asimetričnog djelovanja eksternih šokova, uravnotežavanje ekonomije može da ide preko padanja ekonomije u depresiju uz rast nezaposlenosti. Neke zemlje stegnu zube u toj situaciji, neke neće. I tad nastaju problemi u smislu šta i kako dalje“, ističe Domljan.

Dok evropski čelnici izražavaju zabrinutost zbog budućnosti eura, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić poručio je kako će Hrvatska relativno brzo zamijeniti kunu eurom.

Ističe da je uvođenje eura ekonomski interes za ljude u Hrvatskoj te da su koristi veće od onoga što će izgubiti.

Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da euro nije ugrožen i da će opstati.

“Euro je valuta najvažnijih i najsnažnijih zemalja kontinentalne Europe, koje istovremeno predstavljaju neke od najsnažnijih nacionalnih ekonomija na svijetu i u tom smislu se slobodno može reći da ova valuta nije ugrožena. Sve dok Njemačka, Francuska, Nizozemska, Švedska i Austrija, žele euro kao zajedničku valutu, ova će valuta opstati. A iz ovih zemalja nismo do sada čuli ozbiljne glasove, izuzev nekih pojedinaca, da im je ulazak u eurozonu izazvao štete. Upravo suprotno, velika većina ljudi iz poslovne zajednice u EU zagovara opstanak eura“, kaže Novotny.

Dodaje da neke zemlje EU-a, poput Poljske i Češke, za sada ne uvode euro zbog političkih, a ne racionalnih ekonomskih razloga.

EU s dvije brzine

Smatra da su Slovenija i Slovačka male zemlje koje su ulaskom u eurozonu samo profitirale – “nestao je rizik tečajnih razlika, troškovi međunarodnih transakcija su niži te, što je najvažnije, monetarni sustavi su stabilniji i troškovi financiranja su niži“.

“Nakon pojave kriza javnih financija u zemljama Mediterana, članicama eurozone, mnogi su počeli govoriti o tome da jedinstveni monetarni prostor mora biti praćen i jedinstvenim fiskalnim prostorom, dakle fiskalnom unijom. Takav dogovor u EU-u je teško postići, tako da se danas govori o Europskoj uniji s dvije brzine, zemljama koje će biti fiskalno disciplinirane (sjeverna Europa) i zemlje koje misle da mogu i dalje voditi neodgovorne fiskalne politike s visokim deficitima i visokim javnim dugom. Dakle eurozona ima jedan veliki problem: u njoj su zemlje koje imaju velike neravnoteže u svojim javnim financijama“, kaže Novotny.

Prednosti zajedničke valute su po njemu velike.

Naprimjer, SAD i Kina su veliki ekonomski prostori sa zajedničkom valutom, iako su ekonomske razlike između saveznih država u SAD-u i pokrajina u Kini velike, puno veće od razlika u EU.

“Ipak, ove zemlje imaju jedinstvenu valutu i jedinstveni fiskalni sustav. Financijska tržišta vole velike valute. Većina svjetskih deviznih rezervi je smještena u američki dolar i euro monetarne prostore, budući da je sigurnost u tim monetarnim zonama najveća. Malo tko čuva svoje monetarne rezerve u britanskim funtama ili jenima, iako su to također važne svjetske valute“, tvrdi.

Dodaje da je nedostatak eurozone u neravnotežama u fiskalnim sistemima pojedinih zemalja, “koje mogu eksplodirati i napraviti veliku štetu cijeloj monetarnoj uniji“.

Može li Hrvatska uvesti euro

“Na primjeru relativno male Grčke se moglo vidjeti koliko neodgovorna fiskalna politika može destabilizirati cijelu eurozonu. Možemo samo pretpostaviti što bi se moglo dogoditi ako bi nestabilnosti bile izraženije u Italiji ili Francuskoj“.

Hrvatska mora prema ugovoru o ulasku u EU prihvatiti euro kada ispuni tri glavna uvjeta: deficit državnog sektora da bude niži od tri posto BDP-a, inflacija niža od tri posto i javni dug niži od 60 posto BDP-a, a Novotny tvrdi da će ta zemlja ove godine ispuniti dva od tri uvjeta.

“Iako javne financije nisu potpuno pod kontrolom, još uvijek se stvaraju deficiti, očekuje se da će deficit u 2017. i 2018. biti niži od tri posto BDP-a.  Hrvatska mora nastaviti s fiskalnim prilagodbama i potpuno eliminirati fiskalne deficite. Inflacija više nije problem. Najveći problem je javni dug u Hrvatskoj koji je prošle godine prešao granicu 85 posto BDP-a. Snižavanje javnog duga neće biti moguće ostvariti u kratkom roku bez prodaje (privatizacije) državne imovine. Državni sektor je u Hrvatskoj vrlo velik, zapošljava oko 50 posto ukupno zaposlenih u zemlji, ostvaruje preko 50 posto BDP-a, što je potpuno neprihvatljivo i daleko iznad prosjeka EU“, zaključuje Novotny.

Izvor: Al Jazeera