Verseck: Vučić kao virtuoz svira klavijature evropskih integracija

Njemački slobodni novinar, autor i ekspert za istočnu i srednju Evropu Keno Verseck u svojim tekstovima, između ostalog, bavi se Zapadnim Balkanom i političkim i ekonomskim dešavanjima na tom prostoru.

U kolumni koju je nedavno pisao za Spiegel, “Realna politika vs. pravna država”, obrušio se na vladajuće političare Zapadnog Balkana, koje je nazvao korumpiranim i autoritativnim, a kritizirao je i ponašanje Evropske unije na tom prostoru.

Od 1991. do 2000. Verseck je za njemačke medije radio kao dopisnik iz Mađarske i Rumunije. Redovno piše kolumne za novine i portale u Njemačkoj i gostuje na tamošnjim televizijama, među ostalim, Spiegel, BBC, FAZ, Cicero, Deutschlandfunk, Deutschlandradio, Deutsche Welle, SWR, WDR, N-ost (ostpol.de, Amnesty International Journal, Technology Review), a napisao je i knjigu o Rumuniji.

Za Al Jazeeru govori o viđenju političke situacije na Zapadnom Balkanu i odnosu EU-a i međunarodne zajednice prema toj regiji.

• U vašoj kolumni ‘Realna politika vs. pravna država‘ pišete da se Zapadni Balkan okreće od Evropske unije. Kako to argumentirate?

– Oni koji drže vlast u tim zemljama, elite, simuliraju EU-integraciju. Kada njihovi interesi nisu u pitanju, onda se prave samo mali koraci ka približavanju EU-u, a kada jesu, onda zemlje koje vode ostaju u sivoj zoni.

Naprimjer, u tim zemljama se skoro nikako ne sudi korumpiranim političarima, jedino ako su oni ‘nebitni‘ ili ako su postali rivali onima koji su na vlasti. Velikom broju članica EU-a i njihovim čelnicima u Briselu sviđa se ta simulacija jer nemaju interesa u proširenju Unije.

Umjesto toga, oni sarađuju sa vladajućim elitama zbog navodne stabilnosti. Dugoročno to ne doprinosi stabilnosti i ravnomjernom razvoju koji bi vodio u pravcu dobre vladavine, to donosi samo konflikte.

• Pišete da u svakoj zemlji Zapadnog Balkana vladaju autoritativni političari i korumpirane grupe. Kako to utječe na evropske integracije tih zemalja?

– Autoritativni političari i korumpirane grupe na Zapadnom Balkanu nemaju stvarnog interesa u integraciji koja je osnovana na principima i kriterijima Evropske unija, zato što bi onda preuzeli obaveze, izgubili utjecaj i imovinu, pa čak možda i završili u zatvoru.

Zato i simuliraju EU-integraciju. Zato u zemljama Zapadnog Balkana ne postoje transparentne državne strukture i uvjeti pravnih i demokratskih država i neće ih u narednom periodu ni biti.

Naravno da u nekim zemljama postoji mali pomak u evropskim integracijama, ali ti koraci su jako mali i veliki broj ljudi smatra da se, ili ništa ne dešava, ili da je brzina napretka jako spora, pa da neki veliki napredak neće ni doživjeti.

Pored toga, brojni humanitarni problemi u regiji nakon 20 godina nisu riješeni: Ratni zločinci se, djelomično, ne procesuiraju. Dobar primjer za to je Kosovo, gdje se ne zna sudbina brojnih ljudi koji su nestali u ratu. Također, deseci hiljada ljudi još se ne mogu vratiti u svoje zemlje – Hrvatsku, BiH, Srbiju ili Kosovo.

• Šta bi Evropska unija i međunarodna zajednica mogle uraditi da se smanji korupcija u zemljama Zapadnog Balkana. Bolje rečeno, da li bi mogle više uraditi nego što to trenutno čine?

– Predstavnici EU-a i međunarodne zajednice moraju prestati da prave paktove sa elitama na Zapadnom Balkanu. Sigurno, argument tih predstavnika glasi “s kim da pričamo od onih koji su na vlasti, a s kim ne“, ali, ako već razgovaraju s njima, onda to moraju raditi puno strožije i moraju puno više sankcionirati, naprimjer, zaustavljanjem finansijskih tokova za te zemlje. Smatram da politiku finansiranja EU-a u mnogim tačkama treba ponovno razmatrati.

Međunarodna zajednica i EU obožavaju velike simboličke projekte kao što su autoceste i mostovi. To ne donosi puno, a pogotovo ne doprinosi pomirenju, nego opet vodi u korupciju. To se odnosi i na strane firme koje rade na tim projektima umjesto domaćih. Finansijska podrška bi morala biti raspoređena na niže nivoe da bi se ljudima pomoglo, pa i u vidu pomoći malim preduzećima.

• U vašoj kolumni navodite da je premijer Srbije Aleksandar Vučić, ‘koji tom zemljom vlada sa toliko moći kao Slobodan Milošević, primjer za autoritativnog-populističkog-nacionalističkog vođu u jednoj regiji’. Kako to argumentirate?

– Vučić već godinama nema ozbiljnog političkog konkurenta u Srbiji, ni unutar stranke, a ni u cijeloj zemlji. Demokratska opozicija u Srbiji trenutno ne igra nikakvu ulogu u politici. Da li će radikalne-nacionalističke stranke u Srbiji zbog toga postati opasnije, moramo još vidjeti, ali izgleda da Vučić taj problem može iskoristiti za svoje interese.

Sveukupno, Vučić raspisuje izbore i donosi zakone kako želi i pritom nema velikih prepreka. Kontrolira veliki dio srpskih medija u toj mjeri da je nepisano pravilo da se ne izvještava o njegovom privatnom životu i porodici. Vučić pripada, sa malim pauzama, od 1990-ih, vladajućoj eliti Srbije. Kao virtuoz svira različite klavijature EU-integracije, humanizma, populizma, autoritarizma itd. Zna tačno kada i gdje nešto mora reći. Njegova izvinjenja za ratno huškanje i nacionalističku propagandu su cinična i prezriva.

Ratni zločini srpske strane su za njega dio sveopće tragedije raspada Jugoslavije, gdje sva odgovornost nestaje u magli. Genocid? Ne. Kada bi Vučić stvarno mislio ono što kaže, morao bi reći: “iskreno mi je žao, povlačim se iz politike na nekoliko godina, a dio svog imetka dajem preživjelim žrtvama i radit ću na socijalnom projektu za njih“. To je, naravno, utopija. Nekada pogriješi i Vučić kada, naprimjer, raspiše prijevremene izbore i ne ostvari rezultate koje želi ili kada se u Srebrenici želi nastupiti kao čovjek pomirenja. Nije očekivao da će ljudi na njega bacati kamenje. Ali uprkos svih teorija zavjere, ko bi očekivao da njegov nastup tamo prođe kako treba?

• Mišljenja ste da u politici proširenja EU-a vrijedi ono što niko ne smije izgovoriti, ‘realna politika, umjesto pravna država‘. Pišete da ‘Unija treba većinu jakih političara u regiji kao političke partnere i garante stabilnosti, ali da oni Brisel više ne uzimaju za ozbiljno‘. Da li EU treba promijeniti svoju politiku na Balkanu da bi utjecala na taj odnos?

– Bilo bi dobro kada bi predstavnici EU-a i međunarodne zajednice više uzeli u obzir ljude i društvo na Zapadnom Balkanu. Primjer: Protesti 2014. u BiH. Ti protesti u zapadnoj javnosti i svijesti političara na Zapadu uopće ne igraju ulogu, kao da se nisu ni desili. Umjesto da se probude tek kada počne novi rat, EU i međunarodna zajednica bi trebale ozbiljnije shvatiti ljude i njihovu ulogu.

• Njemačka je, do sada, igrala važnu ulogu na Balkanu. Da li će to, po vašem mišljenju, raditi i u budućnosti?

– Njemačka se treba držati obećanja koja je dala u berlinskom procesu, kao što bi se EU trebala držati solunskog obećanja (po kojem će u dogledno vrijeme i Balkan biti integriran u jedinstveni evropski proces), ali ozbiljno, a ne lažljivo, kao što je sada slučaj.

• Kako gledate na odnose između Srbije i Hrvatske, koja je dio Evropske unije? Neki se pribojavaju da je između te dvije zemlje u toku trka u naoružavanju.

– Mislim da te dvije zemlje nemaju ekonomske mogućnosti za tako nešto.  Ali u zadnjih par godina sve češće nastaju konfliktne situacije, a Hrvatska blokira evropske integracije Srbije, kao što je to radila Slovenija toj zemlji. Ako Unija i dalje bude gubila normativnu snagu, to može u nekim okolnostima završiti u obračunu.

Nivo izjava koje daju neki političari iz te dvije zemlje je djelomično na nivou posjetilaca kafana, koji pivom i šampanjcem liječe svoju frustraciju. To je za ljude koji stoje sa strane jako teško za razumjeti. Da se hrvatska predsjednica izvinjava zbog toga što je u obdaništu podijelila srpske čokoladice (koje su napravljene u multietničkoj Vojvodini), pa to je ekstremno potresno. Da je odgovorna političarka, kazala bi bijesnim roditeljima da djecu ne smiju odgajati u tom duhu.

• Kako gledate na političku situaciju u BiH, gdje je bh. entitet Republika Srpska slavio Dan RS-a, 9. januar, iako je Ustavni sud te zemlje to zabranio?

– Jasno je da Milorad Dodik želi raznijeti Bosnu i Hercegovinu. Želi se otcjepiti, želi konfrontaciju i to vodi ratu. Niko, ko je normalan, ne može to prihvatiti. Isto tako je svima jasno da BiH nema dobru državnu strukturu. Kako dalje sa BiH? Pa, u svakom slučaju je toj zemlji potreban veći interes i angažman međunarodne zajednice. Da taj interes ne postoji, vidjelo s kada su bili protesti 2014. – to praktično nikoga nije interesiralo.

Izvor: Al Jazeera