Hrvatski pčelari bi rado zaboravili 2016.

Brojni su izazovi, a Hrvatska kao dio Europske unije ima programe za pomoć pčelarima, navodi Tomljanović (Pixsell)

Mraz, hladno vrijeme, dugi kišni period, paraziti – sve su to razlozi zbog kojih će protekla godina za hrvatske pčelare biti nezaboravna, ali u negativnom kontekstu.

Kako kaže Zlatko Tomljanović, viši stručni savjetnik za pčelarstvo u hrvatskoj Savjetodavnoj službi koja radi pri Ministarstvu poljoprivrede Hrvatske, 2016. je bila godina velikih izazova savremenog pčelarenja.

U razgovoru za Al Jazeeru on ističe kako su brojni izazovi u ovoj sferi djelovanja, neovisno o geografskom području.

„To su uginuća pčelinjih zajednica na globalnom nivou, nejasne i različite kliničke slike pojedinih bolesti od onih kakve smo poznavali, uginuća pčela zbog pesticida, sve veća nazočnost GMO u poljoprivredi, uništavanje pčelinjih prirodnih staništa, klimatske promjene, te patvorenje meda i ostalih pčelinjih proizvoda“, kaže Tomljanović.

Dramatične situacije

„Godina je krenula odlično gotovo u svim dijelovima RH. Pčelice su se lijepo ‘izzimile’, razvoj je tekao dobro, a prosječni zimski gubici 2015/2016 bili su zadovoljavajući unatoč kazivanjima nekih pčelara da su gubici u nekim krajevima Hrvatske bili viši od prosjeka. Pčelari su već najavljivali – ako se po jutru poznaje dan – da će 2016. biti nezaboravna. I bila je nezaboravna. No, ne po prinosima već po dramatičnim situacijama u mnogim pčelinjacima“, ističe on.

Nastavlja kako je krenulo od marta kada je bio mraz i koji je oštetio u velikoj mjeri bagrem i dijelove amorfe, a zatim i kiša i hladno vrijeme tokom cvjetanja kadulje i bagrema.

„Valja naglasiti da su zajednice do mraza bile u veoma dobrom stanju. Period hladnog vremena uz kišu nije bio kratkotrajan već se, naprotiv, odužio, što doprinosi pojavi rojevnog raspoloženja. Također, zbog hladnog vremena, nedovoljne količine nektara/meda te peluda, zajednice su bile zabrinjavajućeg biološko-uzgojnog stanja“, govori naš sagovornik.

„Nedostatak izletnica ili ‘vojske’, odnosno ‘pješaka’ zaduženih za skupljanje nektara, doći će do punog izražaja pri kasnijim pašama. Naime, zajednicama je trebalo znatno dulje da se oporave i povrate svoju snagu s obzirom na omjer kućnih pčela i izletnica. Stoga zajednice nisu skupile one količine nektara na kasnijim pašama koje bi u normalnim okolnostima dobrog proljetnog razvoja tijekom travnja/svibnja zasigurno skupile. Umjesto 20-ak kilograma, skupile su prosječno 10-ak kg meda za vrcanja.“

Programi za pomoć

Ističe kako je također zbunjivala i različita dinamika populacije parazita varroe na pčelinjacima, pa su neki pčelari prijavili veliku invaziju već u maju, dok neki pčelari govore o neznatnom pojavljivanju varroe tokom maja i juna.

Brojni su izazovi, a Hrvatska kao dio Europske unije ima programe za pomoć pčelarima, navodi Tomljanović.

„Unutar EU-a, pa tako i RH-a, postoje programi i potpore u okviru nacionalnih pčelarskih programa ili mjera ruralnog razvoja koje pomažu pčelarima da se uhvate u borbu s mnogim nabrojenim izazovima suvremenog pčelarenja. Isto tako, imamo institucije pod okriljem Ministarstva poljoprivrede RH, kao primjerice Savjetodavna služba RH-a, koje se skrbe o tehnološkim i zdravstvenim izazovima u pčelarstvu i predočuju ih pčelarima“, kaže Tomljanović.

„Tu su i znanstvene institucije koje imaju dobru suradnju s pčelarskim udrugama kao i krovna udruga Hrvatski pčelarski savez koja okuplja oko 145 lokalnih pčelarskih udruga.“

Od svih problema i izazova, najveći problem pčelara i pčela je nametnik Varrou destructor, u saradnji s virusima.

„Zatim, tu su moguća trovanja pesticidima, nedostatak peluda i nektara u prirodi jer se sve više narušava bio raznolikost… Tu je i provođenje loše pčelarske prakse kao posljedica nedovoljnog iskustva“, navodi viši stručni savjetnik za pčelarstvo u hrvatskoj Savjetodavnoj službi, te dodaje kako se kompletno društvo, države i regije trebaju aktivno uključiti u zaštitu pčela i pčelarstva.

“Anđeli poljoprivrede”

Mnogi ne shvataju značaj pčela u svakodnevnom životu, smatraju kako su one samo „zujalice za skupljanje meda“.

„Pčele oprašuju dvije trećine poljoprivrednih kultura koje ishranjuju čovječanstvo. Bez oprašivanja smanjio bi se urod badema za približno 90 posto, jabuka oko 80 posto, trešnji oko 60, citrusa oko 30, kave i kakaa oko 50, te vanilije za gotovo 100 posto“, ističe Tomljanović.

„Ukupni učinak oprašivanja na svjetskoj razini vrijedi više od 100 milijardi eura. Općenito se smatra da pčelar zarađuje putem meda i ostalih pčelinjih proizvoda 10 posto ukupne pčelinje vrijednosti, a 90 posto vrijednosti otpada na širu društvenu zajednicu putem oprašivanja.“

Vidljivo je kako je uloga pčela u savremenoj poljoprivredi ogromna, no to ne znači kako bi se trebali odnositi prema pčelama „zdravo za gotovo“, potencira naš sagovornik.

„Naprotiv, proaktivno trebamo svi raditi na očuvanju naše pčele medarice kao jamca očuvanja ekološke ravnoteže u našim eko-sustavima. Pčele su tu još od doba dinosaurusa (60 milijuna godina), a mi smo prešli s nomadskog-lovnog načina života na neku primitivnu poljoprivredu/stočarstvo tek prije 7.000-8.000 godina. Nesporno je da pčele možemo promatrati kao anđele poljoprivrede (oprašivanje), ambasadore bioraznolikosti i prije svega majstorice prilagodbe tijekom evolucije.“

Svaki treći zalogaj hrane koju svakodnevno jedemo direktno zavisi od pčela, a svaki drugi indirektno jer ih ne bi bilo da pčele nisu obavile oprašivanje. Uprkos tom značaju, pčelari u regiji imaju velike probleme sa parazitima, regulacijama, klimatskim promjenama i  vlašću – jer u većini ovih poteškoća nadležni nemaju sluha, kazali su nešto ranije sugovornici Al Jazeere iz Bosne i Hercegovine i Srbije.

Izvor: Al Jazeera