Može li kompjuter prevesti ironiju, osjećaje…

Vještačka inteligencija počela se koristiti i u informatičkim aplikacijama koje se bave prevođenjem (Reuters)

Krajem prošle kalendarske godine hiljade korisnika Googlove aplikacije Translete primjetili su nešto veome neobično. Naime, aplikacija koja se koristi za prevođenje postala je iznenada nemjerljivo bolja, a prevodi koje proizvodi toliko gramatički i pravopisno precizni da su mnogi posumnjali da cijeli proces izvodi komjuterski algoritam. A onda je direktor Googla Sundar Pichai objelodanio da je za streloviti napredak aplikacije najzaslužnija vještačka inteligencija koju Googleovi inžinjeri razvijaju godinama i koju su nedavno počeli primjenjivati na Translate aplikaciji.

Ono što je u Googleu dočekano sa neskrivenim oduševljenjem i obznanjeno svijetu kao tehnološka revolucija pokrenulo je lavinu rasprava i polemika, a u samom srcu debate, koja se tek zahuktava, stoji važno pitanje. Naime, pitanje do kojih granica se treba razvijati vještačka inteligencija nije samo problem inžinjerskog razvoja nego je to još i više pitanje mjesta koje će čovjek zauzimati u svijetu koji više neće biti definiran njegovom inteligencijskom supremacijom.

Vještačka inteligencija ne može zamijeniti čovjeka

I dok jedan dio znanstvene javnosti vjeruje u pesimistički obojenu budućnost, kojom će vladati mašine i računarski programi, istaknuti prevodioci koji su o ovome problemu govorili za Al Jazeeru smatraju kako vještačka inteligencija nikada neće, barem u procesu prevođenja, biti u stanju zamijeniti čovjeka. Ugledni anglista i prevodilac sa engleskog jezika Srebren Dizdar smatra da je sasvim vjerovatno da će u nekoj doglednoj budućnosti mašinsko prevođenje biti veoma rasprostranjeno, ali upozorava kako je čovjekov osjećaj ipak nezamjenjiv u tom procesu.

„Teorijski je moguće, mislim to nije sporno, a evo i parcijalni rezultati pokazuju da je moguće, ali uvijek ostaje pitanje u kojoj će se mjeri taj takav prevod uspjeti da se približi onome što radi živi prevodilac, dakle osoba koja u to unosi dobar dio svoje ličnosti i onoga što nas čini drugačijim. Ne postoje dva ista prevodioca kao što ne postoje dva ista ljudska bića na ovoj planeti. Svako ima neki svoj potpis, ili svoju neku stilsku osobenost, stilogen. Ono što je prednost ovih informatičkih implikacija jeste da one imaju mogućnost da u veoma kratkom vremenu povežu milijardu informacija što svakodnevno čini naš mozak. Mozak je jedan nevjerovatan kompjuter koji se još uvijek ne može dosegnuti. Međutim, ovo što radi Google Translate, ili što radi vještačka inteligencija, jeste korak ka imitiranju onoga što radi ljudski mozak. Teorijski je to moguće, ali pitanje je kakav će prevod na kraju biti. Taj prevod nije dovoljno da bude samo tehnički ispravan, jer mora da se unese nešto što se zove lična osobenost, koja razlikuje prevod od prevoda“.

Kako će mašina prevoditi umjetničke tekstove

Na pitanje da li će ikada doći vrijeme kada će vještačka inteligencija u potpunosti izbaciti čovjeka iz procesa prevođenja, arabist i iranist Ahmed Zildžić daje negativan odgovor objašnjavajući kako samo čovjek ima mogućnost razaznavanja jezičkih nijansi koje nisu puko prenošenje informacija iz jednog jezika u drugi.

„To pitanje se može onako na prvu činiti retoričkim, a odgovor kojem teži svako onaj ko se bavi time bi bio negativan. Moj direktan odgovor na to pitanje bio bi da ja zaista sumnjam da će umjetna inteligencija ikada biti u mogućnosti da zamjeni čovjeka u tom poslu prevođenja. Iz razloga koji su manje više očigledni, da tako kažem, pogotovo kada je u pitanju prevođenje poezije, umjetničkih tekstova, gdje vi morate pokazati osjećajnost, a pogotovu su notorni tzv. orijentalni jezici, pogotovu su notorni po tzv. polisemantičnosti, dakle činjenici da jedna riječ može da ima mnoštvo značenja, dakle, to je fenomen u mnogim drugim jezicima, ali u tim orijentalnim jezicima, u arapskom i perzijskom je posebno došlo do izražaja“.

Google Translate koristan u svakodnevnoj komunikaciji

Ipak, postoje situacije u kojima će aplikacije kakva je Google Translate biti izuzetnon korisne, pojašnjava Zildžić, namjerno uspostavljajući razliku između svakodnevne upotrebe aplikacije za prevođenje i sposobnosti da se prevode književno-umjetnički tekstovi.

„Ja sa druge strane imam izuzetno mnogo poštovanja i respekta prema jednom takvom poslu i mislim da on olakšava stvari desetinama i stotinama miliona ljudi na svijetu, koji koriste Google Translate za svakodnevne potrebe uključujući i one akademske prirode. Negdje sam pročitao da su prevođenja na relaciji arapski i njemački u proteklih nekoliko mjeseci porasla za stotinu puta. To samo jasno pokazuje taj volumen referiranja na taj softver i na te mašine u pokušaju uspostavljanja kvalitetne komunikacije. Tako da ja imam izuzetno mnogo poštovanja prema tome i mislim da je to fantastična stvar, koja olakšava stvari u svakodnevnom životu ljudima koji nisu u mogućnosti da nauče mnoštvo jezika svijeta i da budu poliglote u pravom smislu riječu. Međutim to se može smatrati i cehovskim odnosom, jer smatram da će čovjek u takvoj jednoj vrsti posla, pogotovo kada je u pitanje poezija, književni tekst itd., jednostavno sa svim onim što nije nužno u domenu inteligencije već ima ima isto tako aspekte sentimentalnosti, biti nezamjenjiv i da ne postoje mašine i umjetna inteligencija koja će moći prevoditi poeziju sa arapskog jezika na način kako to može učiniti čovjek“, zaključuje Zildžić.

Jednostavne rečenice i informacije

Germanist Naser Šečerović sasvim jasno kaže da sumnja da će vještačka inteligencija i mašine ikada biti u stanju da zamjene čovjeka u procesu prevođenja navodeći kako je provjeravajući posljednje dosege aplikacije Google Translate primjetio kako je u stanju prevesti samo jednostavne rečenice i prenijeti samo osnovne jezičke informacije.

„Što se tiče vještačke inteligencije ja se ne razumijem u taj fenomen, ali sa vrlo skeptičan po tom pitanju zato što sam sam provjeravao Google Translate baš zbog tih navoda navodnog usavršavanja i ono što sam prijetio jeste da je Google Translate u stanju prevesti puke informacije na jednom dosta jednostavnom nivou, dakle rečenice na jednoj dosta niskoj razini. Međutim, sve kompleksne stvari Google Translate jednostavno nije u stanju da prevede. Ja mislim da što se tiče vještačke inteligencije i prevođenja mašinama možda se može usavršiti do te mjere da je u stanju prenositi kompleksnije rečenice koje prenose neke obične informacije, ali što se tiče, recimo, književnog prevođenja, mislim da tu Google Translete, odnosno vještačka inteligencija, nije u stanju to na bilo koji način uraditi iz najobičnijeg razloga što sumnjam da je mašina u stanju recimo prepoznati ironiju ili takvu vrstu retoričkih sredstava“.

Smanjuje se fond riječi

Šečerović u razvoju aplikacija za prevođenje, koje u svojoj osnovi imaju vještačku inteligenciju, prepoznaje još jedan problem. Naime, on strahuje da će se većim uvođenjem takvih pomagala smanjiti fond riječi jednog jezika i da će u njegovom manipuliranju zavladati bezosjećajni mehanicizam.

„Mislim da ono što je mene malo strah jeste da se ne zapadne u neki krug gdje će se zapravo početi taj reducirani jezik prijevoda shvatati kao zapravo stvarni prijevod tako da bi moglo prevelikim korištenjem Google Translate doći zapravo do reduciranja samog jezika. Ja se toga bojim, a što se tiče samog korištenja za prevođenje ja mislim da je to krajnje opasno upravo zbog korištenja tih nijansi, dakle neko ko se uzda u Google Translate slijepo mislim da jednostavno nije dobar prevodilac“, zaključuje Šečerović.

Budućnost aplikacija, koje će u svome radu koristiti neki oblik vještačke inteligencije, sasvim je izvjesna a kakvu će ulogu čovjek imati u takvom svijetu tek treba da se vidi. Sagovornici Al Jazeere smatraju da će čovjek u procesu prevođenja ostati nezamjenjiva karika, ali isto tako priznaju da se informatičke nauke kreću u smjeru koji može dovesti do stanja u kojem će čovjek u potpunosti biti zamjenjen vještačkom inteligencijom i mašinama.

Mašine koje pomažu čovjeku

Srebren Dizdar kaže da je na čovjekovoj strani nekoliko komparativnih prednosti, što ga u procesu prevođenja, kao u ostalom i u svakom drugom koji zahtijeva ne samo manupuliranje informacijama nego i jedan drugi tip uvida, čini nezamjenjivim. Kontekst razumjevanja, lično iskustvo, individualni afiniteti, obrazovanje i emotivna inteligencija, sve su to stvari koje vještačka inteligencija ne posjeduje, a koje se mnogo koriste u procesu prevođenja. I pored svega, naglašava Dizdar, i slučajnost koja je jedno neobjašnjivo, ali veoma često pomagalo u radu.

„Recimo, na našim prostorima u više navrata su prevođeni svjetski klasici, npr. Sheakspeare i imate niz prevoda koji su radili vrsni prevodioci i koji se razlikuju čak i po tome u koje vrijeme su nastajali. A da biste uspješno prevodili Sheakspearea u današnje doba morati znati jako puno, što je mašini kojoj ne date takve unutrašnje podatke veoma teško. Do nekih stvari često dolazimo i slučajno, a mašina ne može do podatka doći slučajem, jer je definisana time kako ju je čovjek napunio. Ono što je po meni budućnost jeste spoj čovjeka i mašine. Dakle, uz pomoć mašine da čovjek bude mnogo bolji prevodilac nego je to do sada bio“.

Izvor: Al Jazeera