Zaboravljaju li Trump i Putin na Balkan

Poruke koje razmjenjuju Trump i Putin nagovještavaju popravljanje odnosa SAD-a i Rusije (Ilustracija)
Poruke koje razmjenjuju Trump i Putin nagovještavaju popravljanje odnosa SAD-a i Rusije (Ilustracija)

Iako na svjetskoj geopolitičkoj i ekonomskoj karti vrlo male, gotovo nevidljive, države Zapadnog Balkana s posebnom pažnjom promatraju događanja na svjetskoj političkoj sceni nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u. Pogotovo pažljivo prate moguće poboljšanje odnosa SAD-a i Rusije, a poruke koje razmjenjuju Donald Trump i Vladimir Putin to i nagovještavaju. No, to i otvara pitanje može li se dogoditi da se snažnije zainteresiraju za Balkan i počnu donositi investicije (i iz toga za sebe izvlačiti korist, naravno), a time i moguću dugoročnu stabilnost ovih prostora ili će balkanski prostori biti izvan njihove sfere interesa.

Svaka od postjugoslavenskih država – od Slovenije do Makedonije – ima razloga osluškivati poruke iz Washingtona, odnosno Moskve. Pogrešno je, kažu Al Jazeerini sugovornici, vjerovati da je neka od tih država nečiji igrač, jer veliki zapravo promatraju određeni prostor i države kao zone svoga utjecaja, prije svega u političkom, vojnom i ekonomskom smislu.

„Ne samo da su nam države male, nego smo postali mali i u svojim političkim razmišljanjima, mali do te mjere da svatko misli kako mora imati nekoga ‘iza sebe’. U onoj mjeri u kojoj strani faktori prihvaćaju takvu ulogu patrona ili mentora, zapostavlja se nužno i naš legitimni nacionalni interes. To vrijedi za sve zemlje regije“, ukazuje Tomislav Jakić, vanjskopolitički analitičar i savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.

Smatra da bi očekivano otopljavanje odnosa između Moskve i Washingtona doista moglo pridonijeti stabiliziranju prilika u regiji, jer „nije nerealno očekivati da će Trump i Putin postići dogovor ne samo o globalnim problemima, nego i o onim regionalnim“. No, u ovome trenutku ići dalje od te pretpostavke čini mu se – preuranjenim.

Balkan neće Trumpu biti prioritet

I Polona Frelih, urednica na portalu Russia Beyond The Headlines i bivša dopisnica ljubljanskog Dela iz Moskve smatra da će se odnosi između Putina i Trumpa, a samim tim Rusije i SAD-a, po promjeni stanara u Bijeloj kući znatno početi poboljšavati. No, svjesna je i da će proces „resetiranja“ američko-ruskih odnosa biti iznimno dugotrajan.

Što je zanimljivo Rusima zanimljivo je i Amerikancima

Ekonomska analitičarka Ana Nives Radović podsjeća kako je na tržištima dviju najvećih balkanskih država, Srbije i Hrvatske, mnogo više investicija došlo iz Europe, bilo da je riječ o industriji ili turizmu. Veliki novac na eks-YU tržišta, navodi, došao je i iz bliskoistočnih zemalja, prije svega Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara, a potom i iz Kine.

“Kada je riječ o ruskom i američkom kapitalu, kanali kroz koje oni dolaze potpuno su različiti. Ekonomski bum u Crnoj Gori, za primjer, obilježilo je rusko masovno kupovanje nekretnina, dok američki kapital dolazi ne tako upadljivo i s većom institucionalnom pokrivenošću. Očekivano je da će se nivo investicija iz SAD-a u Crnu Goru povećati tek nakon njenog učlanjenja u NATO, a potpuno je pogrešno vjerovati da će nakon toga njeno tržište biti manje primamljivo Rusima, već naprotiv”, konstatira Radović.

„Ako se Trump bude držao obećanja o svom izolacionizmu, Balkan uopće neće biti njegov prioritet što Rusija već spretno iskorištava i preko Balkana, odnosno investicija u taj dio svijeta, zatire sebi put u Europu“, kaže.

Primjećuje i kako je na balkanske države pobjeda Trumpa „prije svega imala psihološki učinak jer su se zbog dosadašnjih dobrih odnosa između Putina i Trumpa, političke i novinarske elite (ove druge u manjoj mjeri) omekšale prema Rusiji“.

„Rusija je trenutno jako zainteresirana za Balkan i stabilnost toga područja, pa je više ovisna o mudrosti lokalnih političara nego od ‘velesila’. Dolaskom Trumpa, pritisak SAD-a na Europsku uniju vjerojatno će početi slabjeti i zato države nekadašnje Jugoslavije imaju priliku da se postave na vlastite noge i konačno počnu slijediti svoje interese“, prognozira Frelih.

Kina je ozbiljan rival

Analitičarka Ana Nives Radović smatra da bi „ekonomsku situaciju u kojoj se danas nalaze bivše jugoslavenske države teško mogla popraviti i mnogo veća globalna pomjeranja od navodno očekivanog pomirenja dvojice populista koji na diplomatskoj pozornici mogu sjajno odigrati harmoničan odnos velesila“. No to nimalo ne umanjuje činjenicu, nastavlja, da će „jednako braniti interese svojih zemalja, ostati oštri rivali i nikada postati partneri u toj mjeri u kojoj bi, izuzev ruske i američke, bilo koja svjetska ekonomija, a posebno ne balkanske, mogla od toga imati koristi“.

„U ekonomskom smislu svaki njihov potencijalni oblik ujedinjenja značio bi da se nekoj trećoj zemlji namjerava nanijeti šteta. Na primjer, i SAD i Rusija imaju Kinu kao veoma ozbiljnog rivala. Hipotetički, Trump i Putin mogli bi se ‘ujediniti protiv Kine’, no ni taj interes ne postoji u tolikoj mjeri u kojoj bi se odrekli privilegija koje im partnerstvo sa tom zemljom donosi, odnosno koliko su jake neke financijske veze, poput vlasništva nad državnim obveznica i slično“, kaže Radović.

Kada je o balkanskim ekonomijama riječ, ukazuje, „potpuna je zabluda da američki kapital na neko tržište ne dolazi zato što to važi za prostor razvijanja ruskog biznisa ili obratno“. Po njenim riječima, na području Balkana su „mnogo veće šanse da svjedočimo suprotstavljanju interesa rivalskih političkih struja iz iste zemlje, naročito iz zemalja koje imaju lidere koji se drastično razlikuju od drugog dijela političke elite u zemlji, poput Putina, Viktora Orbana ili Recepa Tayyipa Erdogana“.

Važnija EU, nego Rusija i SAD

U značajno popravljanje američko-ruskih odnosa analitičar Mirza Hajrić ipak ne vjeruje, „uprkos pohvalama koje Putin i Trump upućuju jedan drugom“. I ne misli da će se bilo što popraviti barem do kraja godine, iako pozitivne izjave i dalje očekuje.

Potez koji bi pridonio snažnijem popravljanju odnosa bio bi, smatra, „ublažavanje ili ukidanje sankcija Rusiji čemu će se, po svoj prilici, protiviti svekoliki američki vanjskopolitički i obavještajni establishment“.

„Nažalost, ne mislim ni da bi bolja saradnja Rusije i SAD-a doprinijela povećanju stranih investicija u regionu, osim kada bi nekom diplomatskom inicijativom pojačali stabilnost ovog regiona koji je pod paskom Istok – Zapad“, kaže Hajrić.

Podsjeća i kako jako malo uvoza i izvoza država na Zapadnom Balkanu otpada na Rusiju i SAD-e te konstatira da „tih nekoliko ekonomski beznačajnih državica neće biti od nekog značaja u odnosima svjetske i evroazijske supersile“. Po njemu, balkanske države postaju ekonomski ovisne o članicama EU​-a „čije dalje slabljenje može uzrokovati dodatne nestabilnosti u odnosima – Srbije i Hrvatske, prije svih“.

Jaka EU važna je i Rusiji

Ostavljajući po strani političke promjene u SAD-u, a time i njihovu vanjsku politiku, Frelih smatra da je važnije promatrati razvoj odnosa Rusije i Europske unije. Suprotno uvjerenjima da je Rusiji u interesu slaba Europa, a time i Balkan, misli da je za Moskvu izuzetno važna stabilnost Europe i Balkana. Preračunava to u konkretne podatke, po kojima „Rusija ima bar 40 posto svojih deviznih rezervi u eurima“.

„Rusija treba snažnu EU i kao partnera u rješavanju pitanja europske sigurnosti. Samo jaka EU je efikasan partner u pripremanju i gradnji sustava europske sigurnosti u cjelini, pa i u odnosu prema državama iz zajedničkog susjedstva – znači i balkanskih država. Efikasna i samostalna EU će biti manje naklonjena rješavanju Rusije kao vanjske prijetnje. I zato predstave o Rusiji kao prijetnji neće napuhivati do beskraja“, navodi.

S druge strane, nastavlja, „slaba EU sama po sebi predstavlja problem svoje sigurnosti i instinktivno gravitira SAD-u za kojeg želi da i dalje jača svoju vojnu prisutnost u istočnoj Europi“.

Na kraju, postavlja se i pitanje je li interes velikih sila, a to SAD, Rusija i Europska unija (kao zajednica država) svakako jesu, imati zadovoljne, prosperitetne, stabilne držav(ic)e ili ih držati u svojevrsnoj ekonomskoj ovisnosti.

Jakić odgovara kako su „svi već postali u većoj ili manjoj mjeri ovisni i takva se situacija, nažalost, u doglednoj budućnost neće promijeniti“.

„Ako dođe do nečega što bih se usudio nazvati novim detantom, onda je sasvim logično da velike sile, zadržavajući male državice u većoj ili manjoj ovisnosti o sebi, neće imati nikakvog interesa da su te državice u potencijalnom ili latentnom sukobu. To bi nužno rezultiralo i smirivanjem našega područja koje je doista i dalje trusno“, zaključuje Jakić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO