Hraniteljske porodice bez naknade

Kampanju su pokrenule organizacije Save the Children, Hope and Homes for Children, World Vision i SOS Dječija sela (Al Jazeera)
Kampanju su pokrenule organizacije Save the Children, Hope and Homes for Children, World Vision i SOS Dječija sela (Al Jazeera)

Piše: Ibrahim Sofić

Hraniteljstvo je poseban način života u kojem se treba dosta toga odreći kako bi se nekoj bebi, djetetu koje je u svom životu već pretrpjelo dosta stresa, pružio zagrljaj, ljubav i toplina doma. A beba to na svoj način uzvrati – osmijehom, zagrljajem, dodirom…

To je jedina naknada koje hraniteljske porodice dobijaju za svoj rad, no ističu kako ništa materijalno, nikakav novac, ne mogu zamijeniti sreću djeteta koje je već mnogo toga prošlo.

„Svi mi imamo specifične porodice. Hraniteljstvo je način života, odricanje dobrim dijelom. Na primjer, nisam otišla na odmor jer moja beba nema papire da je povedem s sobom, a ne želim da je ostavim. Ja ne mogu bebu da ostavim da odem na proslavu 8. marta, Nove godine ili bilo kakvu drugu proslavu ako je ta beba mala i ako je ne mogu povesti sa sobom“, za Al Jazeeru govori Nevenka Kapetanović iz Kiseljaka kod Sarajeva.

„Ko nije spreman da se odriče neke kave jutarnje, ako mora pet puta ustati iza te kave da bi bebu uzeo, presvukao… Ko se ne može toga odreći i popuniti sve to zagrljajem djeteta, poljupcem djeteta, tom bliskošću koju dijete daje, nek’ ne ulazi u ovu priču.

Razlike između usvajanja i hraniteljske porodice

Usvajanje je trajni oblik zbrinjavanja djeteta bez roditeljskog staranja. Dijete koje je usvojeno formalno i pravno postaje član porodice u koju je usvojeno, tj. između usvojitelja i djeteta se uspostavljaju veze identične vezama između bioloških roditelja i djece, objašnjava Babić-Golubović.

„Hraniteljstvo je privremeni oblik zbrinjavanja djece koje može trajati do iznalaženja povoljnijeg oblika brige za dijete (povratka u biološku porodicu ili usvojenje) ili do osamostaljenja“, dodaje.

Ovo sve što sam dala, zadovoljila sam ono nešto u sebi. Sam osmijeh moje bebe, sam zagrljaj, kad ja njoj pjevam ‘Mama voli bebu najviše na svijetu’, ona meni pleše, a njoj je tek osam mjeseci – pa ima li veće nagrade“, veoma emotivno govori Kapetanović.

Novi federalni zakon

Ona je već šest godina u hraniteljskom programu. Ima svoja dva sina koja su već odrasla i imaju svoje porodice, a u proteklih nekoliko godina brinula se za nekoliko beba čije se porodice nisu mogle za njih pobrinuti na pravi način.

Radi sa organizacijom Hope & Homes for Children (Nada i domovi za djecu, HHC) koja je sa još nekoliko organizacija pokrenula kampanju „Ljubav čini porodicu: Ne možemo biti njihovi roditelji, budimo njihova porodica“.

Kampanju su pokrenule organizacije Save the Children, Hope and Homes for Children, World Vision i SOS Dječija sela.

„Ove četiri organizacije dio su neformalne Grupe za zaštitu dječijih prava koja okuplja međunarodne organizacije koje djeluju u BiH, a zalažu se za zaštitu i provedbu dječjih prava. Kroz kampanju zagovaramo usvajanje zakona o hraniteljstvu u FBiH. Dakle nije riječ o promjeni zakona, već o donošenju novog zakonskog propisa koji do sada nije postojao“, kaže Aleksandra Babić-Golubović, savjetnica za javno zagovaranje u organizaciji Save the Children.

Trenutno je hraniteljstvo regulirano samo kroz nekoliko članova u Zakonu o socijalnoj zaštiti, što je, za ove organizacije nedovoljno i nepoticajno za razvoj ovog oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja.

„Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pripremilo je nacrt zakona o hraniteljstvu koji je, nakon javne rasprave, upućen u parlamentarnu proceduru. Zakon bi trebao biti na dnevnom redu Parlamenta FBiH nakon oktobarskih izbora. Novi zakon, ukoliko bude usvojen, će detaljno regulisati kriterije za bavljenje hraniteljstvom, proceduru prijave potencijalnih hranitelja i njihove procjene i obavezne edukacije, ulogu centara za socijalni rad u praćenju i pružanju podrške hraniteljskim porodicama, te iznose naknada na koje imaju pravo dijete koje se smješta kao i sam hranitelj“, ističe Babić-Golubović.

„Značajna inovacija jeste uvođenje simbolične naknade za rad hranitelja, što je u skladu s najboljom evropskom i svjetskom praksom. Nažalost, ovu pozitivnu odredbu većina kantonalnih vlada smatra dodatnim finansijskim opterećenjem na budžete kantona kako se pokazalo tokom javne rasprave o nacrtu zakona.“

‘Falio im je zagrljaj’

Organizacije navode kako ovom kampanjom žele skrenuti pažnju na činjenicu kako se trenutno od tri do pet puta više sredstava odvaja za institucionalno zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja u odnosu na hraniteljstvo, te kako finansijska sredstva u sistemu socijalne zaštite postoje, ali ih je potrebno prerasporediti u pravcu razvoja porodičnih oblika zbrinjavanja tj. hraniteljstva.

Odustajanje zbog dugog čekanja

Kako navode iz Save the Children, neke od hraniteljskih porodica koje su prema postojećem Zakonu o socijalnoj zaštiti prošle proces prijave, procjene i edukacije za hraniteljstvo, odustale su od angažmana zbog toga što su predugo čekale ili nikad nisu ni dočekale da u svoj dom prime dijete bez roditeljskog staranja.

„Iako u FBiH postoji 191 registrirana i educirana hraniteljska porodica, tek 75 njih ima djecu na smještaju. U BiH i dalje se tradicionalno pribjegava zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja u okviru institucija iako najbolje prakse i brojna istraživanja dokazuju da je institucionalizacija štetna za razvoj djeteta, naročito u najmlađem uzrastu, te da je porodica najbolje moguće okruženje u kojem dijete može dobiti individualnu pažnju, ljubav i podršku“, ističe Babić-Golubović.

Prema nezvaničnim procjenama, u BiH postoji između 400 i 500 hraniteljskih porodica, što uključuje i srodničke i nesrodničke porodice. Međutim, ako je porodica registrirana kao hraniteljska, to ne znači da automatski ima i dijete na smještaju. Procjene su da u BiH postoji oko 2.000 djece bez roditeljskog staranja, od kojih je njih preko 70 posto smješteno u različitim institucijama. 

Kapetanović je jedna od tek nekoliko stotina primjera hraniteljske porodice u BiH. Kaže kako je često gledala na televiziji djecu u institucijama „u kervetićima sa visokim ogradama“.

„Znam da toj djeci nije falilo ništa, ali im je falio zagrljaj. Obzirom da sam radila sa djecom predškolskog uzrasta nekih 12 godina, a imala sam i jedan primjer u blizini. Nekako emotivno sam pristupila tome, kasnije se pojavio seminar za obuku hraniteljskih porodica, ušla sam u tu priču i tu više nema povratka.

Primjer koji ju je privukao hraniteljskom pozivu, desio se u njenoj okolini.

Riječ je o jednoj osmomjesečnoj djevojčici kojoj je Kapetanović bila 16. teta u čiju je kuću došla.

„Jako je dijete istraumirano. Iskreno, moj muž me je zamolio, rekao kako kod te jedne žene ima jedna djevojčica, kazao: ‘Meni je žao tog djeteta, da li bi se ti brinula o njoj 0-24 sata’. Malo mi je to bilo čudno, imala sam neko radno vrijeme, ali mi je rekao još neke stvari koje je dijete osjetilo, pristala sam i kada sam vidjela koja je tu potreba i kako sam na kraju uspjela sa tim djetetom, tu više nije bilo povratka.

Tada nisam bila hraniteljica, tražila sam skrbništvo nad tim djetetom. To je bilo vrijeme kada hraniteljstvo nije imalo svoju težinu, pa i kad sam počela prije šest godina sa programom hraniteljstva, kad sam dobila certifikat i završila obuku, hraniteljstvo nikada u našem kantonu nije imalo težinu. Sad je sasvim druga priča, uz kolege iz HHC-a koji rade bukvalno nemoguće, to je nešto što nisam vjerovala da će zaživjeti na ovaj način na koji je zaživjelo“, dodaje Kapetanović.

Posebna kategorija

Šta je potrebno da neka porodica ponese naziv „hraniteljska“?

Naša sagovornica ističe kako je potrebno osigurano stambeno pitanje, a ponajviše psihička stabilnost roditelja.

Zatim se prolazi kroz seminare, obuke…

„Djeca su posebna kategorija, osjete svaku promjenu raspoloženja, a kamoli ako je to nešto jače. Ta djeca su obično izuzeta iz rizičnih porodica i već imaju određenu dozu traume, nekog lošeg iskustva u svom malom životu. Tom djetetu se mora na poseban način pristupiti, svaki njegov pokret nešto govori, a na hranitelju je da pročita šta mu dijete time poručuje. To je jako osjetljivo područje, mora se duboko iskreno i temeljito pristupiti svakome djetetu”, objašnjava Kapetanović i dodaje:

„Svako naše biološko dijete ima svoje potrebe, ima različit odgovor na neku situaciju koja je pred njim, tako da moramo iz ponašanja tog djeteta pročitati šta njemu treba, preusmjerit ga ako je ono pogrešnom navikom koju je već steklo. Teško je djetetu sugeristati jer je zabranjeno voće najslađe, moramo mu nešto ponuditi nešto drugo, ljepše što bi njega privuklo da se ono preusmjeri u onom pozitivnom smjeru i smislu“.

Prema važećim zakonskim propisima (Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBIH), o smještaju djece u hraniteljsku porodicu odlučuje nadležni centar centar za socijalni rad, navode iz HHC-a.

Nema evidencije

Porodica u kojoj je dijete smješteno mora biti duševno i tjelesno zdrava i imati stambene i druge uvjete potrebne za zaštitu, čuvanje, njegu, ishranu, učenje i zadovoljavanje drugih potreba i interesa te osobe.

Prema Zakonu, dijete se ne može smjestiti u porodicu: u kojoj je jednom od bračnih drugova oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, u kojoj je jedan od bračnih drugova lišen roditeljskog prava, u kojoj su poremećeni porodični odnosi, u kojoj su neki članovi-osobe sa društveno negativnim ponašanjem, te u kojoj bi zbog bolesti nekog člana porodice bilo ugroženo zdravlje smještene osobe.

„Ne postoje trenutno podaci o broju djece koja bi mogla da budu smještena u hraniteljstvo jer se takva evidencija ne vodi, a i odluka o smještaju djece se vrši po okončanju detaljne procjene situacije djeteta i njegove porodice, procjena samih potreba djeteta na osnovu kojih se utvrđuje koji oblik smještaja bi najbolje mogao da odgovori tim potrebama. Ipak, prema iskustvu organizacije Hope and Homes for Children u direktnom radu sa institucijama i djecom, postoji jako veliki broj djece kojima bi odgovarao smještaj u hraniteljsku porodicu“, navode u ovoj organizaciji.

Dodaju kako usvajanjem zakona o hraniteljstvu, ne samo da bi se stvorile mogućnosti da veći broj djece dobije priliku da iskusi porodični život, nego bi se ujedno uveli i standardi u pružanju ove usluge čime bi se osigurao jednak kvalitet za svu djecu i smanjio bi se broj djece koja godinama žive u ustanovama.

Esencijalne stvari

Nacrt zakona po prvi put definira esencijalne stvari i jasno definira procedure, tako da, između ostalog, sadrži: jasno definirana prava i obaveze hraniteljskih porodica, kriterije za prijavljivanje hranitelja i njihovu obaveznu edukaciju, kako prije smještaja djeteta, tako i kasnije.

Također predviđa naknadu za obavljanje hraniteljstva, jer su se do sada hranitelji bez naknade brinuli o djeci – postojala je samo naknada za troškove života djeteta čija se visina razlikuje od općina do općine i kreće se od 75 do 250 eura. Predviđa se obaveza centara za socijalni rad pružanja podrške hraniteljskoj porodici i djetetu smještenoj u toj porodici kako bi svoju ulogu što bolje ispunjavali. Osiguravao bi se i rad stručnjaka sa djetetom/odraslim licem ukoliko je to potrebno.

U nacrtu zakona se navodi i neophodnost individualnog pristupa u radu sa djetetom koje se smješta u porodicu, uzimajući u obzir njegove pojedinačne potrebe, za razliku od kolektivnog načina zbrinjavanja u institucijama gdje je usljed organizacije rada i manjeg broja osoblja takav pristup onemogućen.

Tražitelji novog zakona ističu kako je potrebno prioritetno smještanje djeteta do treće godine života u hraniteljsku porodicu. Prema višegodišnjim istraživanjima, smještaj djece u institucije, pogotovo u ranoj dobi, ostavlja nepopravljive posljedice po njegov razvoj.

Prema novom zakonu, definira se potreba da se hraniteljska porodica bira u skladu sa djetetovim potrebama i karakteristikama, čime bi se izbjegla praksa smještanja djeteta u prvu slobodnu porodicu. Usklađivanjem kapaciteta porodice i potreba djeteta ispunjava se prava svrha hraniteljstva i smanjuje se mogućnost ponovnog premještanja djeteta usljed nekompatibilnosti.

Novi zakon bi tretirao i neophodnost kreiranja individualnog plana rada za svaku osobu smještenu u hraniteljstvo, što praktično znači kako se mora imati jasan plan šta će i ko od uključenih osoba raditi, do kada će smještaj trajati, način praćenja napretka djeteta u porodici. Navedeni plan se po potrebi mijenja, ali mora se revidirati najmanje jednom godišnje čime se smanjuje mogućnost da korisnik bude „zaboravljen“ u sistemu.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO