Hasanbegovićeva rukavica u lice Plenkoviću – TEMA

Piše: Tomislav Šoštarić

Nakon što je HDZ zaobišao pravaške stranke krajnje desnice i okoristio se kampanjom u kojoj je desno krilo stranke vodilo svojevrsnu individualnu kampanju privlačeći glasače desnice, novi šef HDZ-a, smatraju analitičari, suočava se s problemom kako u budućnosti kontrolirati to desno krilo.

Vidljivo je to prvenstveno kroz nedavne izjave u medijima koje ukazuju na ‘ofenzivu’ tehničkog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i njemu bliskih krugova, a koja se može sažeti u pitanju: ‘Zašto Hasanbegović ne bi mogao i dalje ostati ministar kulture?’.

Briga za utjecaj, ne kulturu

Posebno upada u oči, naglašava Rimac, da su sve hrvatske vlade do sada resore kulture te znanosti i obrazovanja koristile kao resore o kojima se posebno ne raspravlja niti razmišlja, nego su ti oni uvijek služili kao popuna za one koji su na neki način ostali prikraćeni u raspodjeli pozicija i nisu dobili neki od važnijih resora. Zbog toga su se, kaže, u tim resorima – posebno u znanosti i obrazovanju – uglavnom mogli vidjeti ljudi koji samo marginalno, ako i uopće, imaju veze s djelatnostima na koja se ta ministarstva odnose.

“Stoga je sasvim evidentno da to agitiranje nije u vezi s brigom za kulturu, već u prvom redu s brigom da desno krilo HDZ-a bude adekvatno zastupljeno i utjecajno i dalje, bez obzira što je Andrej Plenković najavio svojevrsno kretanje prema centru i ublažavanje retorike i načina funkcioniranja kako je to do sada definirao Tomislav Karamarko”.

Vrh stranke, posebno šef Andrej Plenković, barem kako se neslužbeno doznaje, nije sklon zadržavanju Hasanbegovića na funkciji ministra jer se ne uklapa u njegova obećanja o stvaranju'novog’ HDZ-a u odnosu na onaj ‘stari’ Tomislava Karamarka.

‘Simbol’ Karamarkovog HDZ-a

A upravo je Hasanbegović jedan od ‘proizvoda’ i ‘simbola’ Karamarkovog HDZ-a, koji je zbog svojih kontroverznih izjava i stavova o NDH, ustaškom i komunističkom režimu i sl., ali i, primjerice, ukidanju ili rezanju sredstava pojedinim nezavisnim medijima koji se u javnosti doživljavaju ‘lijevim’, neprihvatljiv velikom dijelu kulturne scene nad kojom bi kao ministar kulture bdio.

Kako kaže politički analitičar Ivan Rimac, pred Plenkovićem je sada zadatak da ispuni obećanje, a pritom ne izazove napetosti u stranci, u kojoj je desno krilo uvijek vrlo jako.

“S jedne strane, on jest dobio na izborima legitimitet da krene u izvjesne reforme u stranci, to je i obećao u kampanji, međutim ostavljanjem desnog krila i uspjehom dijela tih kandidata u preferencijskom glasovanju, ostavlja sada problem kako upravljati onime što to desno krilo čini u javnom prostoru i na koji način praktički se maknuti od ostavštine koja je ostala iza Tomislava Karamarka”, kaže Rimac.

Osnovni problem u tom upravljaju, kaže, predstavlja upravo snažni pritisak grupe oko Hasanbegovića da on nastavi Ministarstvo kulture voditi i dalje.

U tom kontekstu, ističe, to će biti vjerojatno i prvi test Andreja Plenkovića u kojoj mjeri on može upravljati strankom i koliko će se njegova obećanja da reformira stranku moći realno ostvariti.

Kredit za reforme ili ‘brak iz nužde’

“Do sada je grupa oko Hasanbegovića napravila vrlo žestoku javnu kampanju, u kojoj naravno ima i pobornika u medijima, a u kojoj se jednostavno postavlja pitanje zašto Hasanbegović i ne bi bio ministar u novoj vladi. U tom agitiranju nema baš previše argumenata, već je to u prvom redu svojevrsni pokušaj da se nametne Hasanbegović kao neupitno rješenje za Ministarstvo kulture”.

U svakom slučaju, kaže Rimac, grupa koja podržava Hasanbegovića predstavlja jaku struju u HDZ-u, koja je bila izuzetno smažno zastupljena u vrijeme Karamarka.

“Pitanje je u stvari u kojoj je mjeri Andrej Plenković i dobio kredit da reformira stranku ili je to samo bio svojevrsni ‘brak iz nužde’ u kojem će desna struja i dalje upravljati HDZ-om, a Andrej Plenković je tu bio samo da iznese nešto ljepšu sliku o HDZ-u u vrijeme kampanje. Upravo imenovanje Hasanbegovića će biti nekakav lakmus u kojem smjeru HDZ ide i i je li uopće – ono što je Andrej Plenković govorio – reformiranje HDZ-a prisutno ili se radi samo o kozmetici za izbore”.

Instrumentaliziranje desnice

U HDZ-u, kaže Čerepinko, uvijek traje neki oblik sukoba različitih struja, ali se o tome rijetko tko usudi bilo što reći. Za sada, smatra, Plenković dobro kontrolira stranku, odličan je diplomat i pregovarač, barem ako se sudi po izjavama potencijalnih koalicijskih partnera iz Mosta. U prilog mu ide i neočekivana i uvjerljiva izborna pobjeda, s obzirom na okolnosti, a uz to većina članstva HDZ-a ionako bespogovorno sluša i ponavlja ono što kaže predsjednik stranke. Stoga mu se čini da mu je u ovom trenutku njegova pozicija i više nego sigurna.

“HDZ je odličan u instrumentaliziranju ekstremne desnice, uostalom, on ju je dobrim dijelom i stvarao i u svakom se trenutku znao i s njome nositi te je zauzdavati kad god im je to bilo politički oportuno. Ekstremna desnica, zapravo, raste najviše kad je HDZ u opoziji i kad je ‘pusti s lanca'”.

Rimac kaže kako je u ovom trenutku sve ‘na vagi’ i teško je sa sigurnošću reći hoće li HDZ krenuti prema centru ili desnici.

Moguće negodovanje europskih partnera

“U prvom redu, isticanje manjinskih zastupnika da ne žele ući u podršku vladi u kojoj je Hasanbegović, predstavlja mogućnost Plenkoviću da ima svojevrsni alibi za neimenovanje Hasanbegovića. Ali s druge strane to najvjerojatnije stvara izvjesne probleme u odnosima s Mostom, koji vjerojatno nema ništa protiv toga da Hasanbegović ostane u funkciji”.

No, Hasanbegovićev ostanak na visokoj poziciji u izvršnoj vlasti, kaže, svakako bi imao političke posljedice – kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu.

“Što se tiče vanjskopolitičkih implikacija, sigurno je da bismo imali isti dojam o Hrvatskoj kakav je bio i za vrijeme Tomislava Karamarka. Dakle, dio europske javnosti bi sigurno imao što za reći o Hasanbegoviću i taj pristup politici bi sigurno izazivao barem negodovanje od europskih partnera, a vrlo se često znalo dogoditi i da nas oni potpuno ignoriraju”.

Na unutarnjepolitičkom planu, pak, pogotovo u pogledu samog HDZ-a, desna bi struja, navodi, imala dominantnu ulogu, a Plenkovićeva bi bila više ceremonijalna.

Rimac: Ostanak Hasanbegovića – preporod Karamarkove politike

“Više bi bio PR za nekakvu vanjsku upotrebu, nego što bi u stvari definirao politiku HDZ-a na unutrašnjem planu. To bi, naravno, bilo daleko od onoga što se od njega očekivalo nakon ovako jake personalizirane kampanje u kojoj je bilo puno obećanja da Andrej Plenković reformira HDZ, da to nije isti HDZ kakav je bio za vrijeme Karamarka”.

No, cijela HDZ-ova kampanja je, smatra Rimac, u prvom redu trebala ”sakriti’ one političare koji su se kompromitirali za vrijeme Karamarka i tako smanjiti negativni rejting koji je ostao iza njega.

“Ovako ćemo u stvari doživjeti nekakav ‘revival’ te politike i time ćemo doći u situaciju da se zapitamo je li se išta promijenilo u pogledu HDZ-a nakon što je došao Andrej Plenković”, zaključuje Rimac.

Analitičar Darijo Čerepinko podsjeća da je Hasanbegović dio garniture koju je u vrh stranke doveo Karamarko, a koju novi predsjednik HDZ-a i tim ljudi koje je okupio oko sebe želi vratiti na stranačke margine gdje, kako kaže, i pripadaju.

Narušavanje balansa

I tehnički ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, kojega bi Rimac također svrstao u desnu struju HDZ-a, čini se, volio bi zadržati svoju funkciju. No, teško je reći, kaže Rimac, kakvu ulogu igra u ovome trenutku što se posljednjih događanja tiče.

“Miro Kovač je dobio preferencijalne glasove iako nije bio, čini mi se, u užem izboru za nastavak mandata, u prvom redu zbog toga što je ekipa koja je došla s Plenkovićem praktički sva generirana iz diplomatskog dijela našeg predstavništva u Briselu. Dakle, mislim da u Plenkovićevoj ekipi ima dosta ljudi koji su iskusni u vanjskoj politici – od [Davora Ivana] Stiera, pa čak i preko [Ivane] Maletić itd. – tako da je u tom pogledu vjerojatno plan bio da se Kovač makne iz te pozicije ministra vanjskih poslova. No, time se opet narušava taj balans lijevih i desnih članova HDZ-a i vidjet ćemo kuda će sve to zajedno otići”.

“U tom smislu, javni nastupi gospodina Hasanbegovića su pokušaj da si dodatno da na važnosti i pokuša, kroz određeni oblik pritiska na vrh stranke, a od tzv. baze, osigurati svoju što je moguće bolju poziciju u budućoj raspodjeli moći”, kaže Čerepinko.

Pacificiranje desne struje

Prema njegovom mišljenju, Karamarkova vladavina iznjedrila je u vrh stranke, ali i politički ‘mainstream’, određene pojedince kojima u modernim demokršćanskim strankama u stranačkom vrhu nema mjesta ili se u njemu pojavljuju tek marginalno.

Stoga i Čerepinko ističe da Plenkoviću tek predstoji pacificiranje tvrde desne struje.

“Koja u HDZ-u postoji oduvijek, ali ju je većina stranačkih seniora držala pod kontrolom i, što je još i važnije, daleko od javnosti. Velika većina glasača HDZ-a ipak je umjerenija u stavovima, što se vidi i iz rezultata izbora”.

Pritom Plenković puno više problema može očekivati od pojedinaca unutar HDZ-a koji neće biti zadovoljni raspodjelom vlasti i moći nakon izbora.

Čerepinko smatra da Plenković ne bi smio popustiti pritisku tih grupa unutar stranke jer bi, kako kaže, to značilo da priznaje poraz.

‘HDZ se vodi čvrstom rukom, ne stranačkom demokracijom’

“A onda su mu dani u HDZ-u odbrojeni, kao što može vidjeti iz primjera svih svojih prethodnika izuzev gospodina [Franje] Tuđmana. HDZ je stranka koja se, nažalost, vodi čvrstom rukom, uz podjelu sinekura, a ne stranačkom demokracijom”.

Drugim riječima, zadržavanjem ljudi poput gospodina Hasanbegovića na bilo kojoj važnijoj funkciji, kaže Čerepinko, Plenković bi pokazao da nije sposoban kontrolirati stranku i da nije uspio raščistiti s ostavštinom Karamarka.

“S obzirom da mu se nakon političke karijere u Hrvatskoj mogu otvoriti mnoga vrata na najvišim međunarodnim pozicijama, vjerujem da će biti izrazito oprezan u poigravanju s bilo kakvim oblikom ekstremizma”, zaključuje Čerepinko.

Izvor: Al Jazeera