Garić: Sarajevske Srbe muče nepravde

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Iako dijele sve probleme koje imaju stanovnici glavnog grada Bosne i Hercegovine, sarajevski Srbi nailaze i na druge, a jedan od posebno problematičnih je činjenica kako pripadnici ovog naroda, iako imaju svoje predstavnike u bh. prijestolnici, nemaju nikakve šanse za dobijanje državnog posla jer su svi oni rezervirani za Srbe iz Republike Srpske, kaže Dejan Garić, predsjednik Upravnog odbora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva Prosvjeta.

U intervjuu povodom 114. godišnjice ovog kulturnog društva iz Sarajeva, Garić za Al Jazeeru kaže kako Srbe Sarajeva bole mnoge stvari, od neprocesuiranja zločina kojih su bili meta u proteklom ratu u BiH, do etiketiranja „izdajnički Srbi“ kako ih označavaju pojedinci iz RS-a.

• Možete li nam reći nešto više o osnivanju i djelovanju Vašeg društva?

SPKD Prosvjeta je, slično kao i ostala nacionalna društva u BiH, osnovano na prelazu XIX u XX vijek, sa buđenjem nacionalne svijesti i jačanjem potrebe za očuvanjem nacionalnog kulturnog identiteta. U tom talasu, u osvit XX vijeka nastaju nacionalna društva koja sva imaju sjedište u Sarajevu, a među njima i Prosvjeta (1902. godine).

Vrijeme nastanka je specifično – Austrougarska monarhija vlada u BiH, još uvijek okupacionim mandatom dobijenim na Berlinskom kongresu, ali su sve češća razmišljanja i o aneksiji. U samoj BiH tih godina je stasala prva generacija mladih ljudi koji su odrasli u novom, drugačijem svijetu. Više od 20 godina vladavine Dvojne monarhije donijele su nove navike, nove načine života, otvoreniji svijet, veće mogućosti. Prvi put se vraćaju iz inostranstva mladi ljudi školovani u Beču, Pragu i Budimpešti i donose nove ideje.

To je period kada se u BiH bude nove ideje, posebno vezane za nacionalni identitet. Tako i nastaje Prosvjeta, kao plod djelovanja ljudi koji su željeli otvoriti nove vidike i pomoći novim, mladim generacijama da se školuju i napreduju. U to vrijeme najveća potreba je bila pružanje pomoći u školovanju đaka i studenata, jer je domaća inteligencija veoma sporo stasavala.

U Sarajevu 20. decembra 1901. godine, 29 srpskih intelektualaca su uputili molbu Zemaljskoj vladi da se osnuje društvo “Prosvjeta” koje bi pružalo materijalnu pomoć đacima i studentima, te radilo na prosvjećivanju naroda BiH, a već u julu naredne godine, nakon formalnog osnivanja obratili su se proglasom srpskom narodu da prihvati osnivanje društva. U proglasu se ističe da su se promijenile društvene prilike uslijed razvoja nauke i kulture, što zahtjeva nove oblike udruživanja.

Tada je primarni cilj društva bio stipendiranje mladih, kako bi što veći broj ljudi stekao visokoškolske kvalifikacije i tako pomogao napredak društva u cjelini, kao i rad na opismenjavanju i širenju dostupnosti pisane riječi. BiH je tada još uvijek plaćala danak vjekovima otomanske vladavine kada je većini stanovništva pismenost bila strana, a knjige bile izuzetna rijetkost.

Novim društvenim promjenama, Prosvjeta je pokušavala da ide u korak sa vremenom i da pokuša nadoknaditi taj zaostatak. U narednim godinama, nakon osnivanja Društva, podizane su zgrade Prosvjete, đački domovi i internati, te osnovano na desetine biblioteka širom cijele BiH. Velika pažnja je posvećena opismenjavanju i organizovanju tečajeva za zemljoradnike i domaćice, kao možda i najbrojnijeg sloja društva.

• Koji su ciljevi bili na osnivanju i da li je društvo Prosvjeta uspjelo sačuvati te ciljeve i da se za njih zalaže i u ovom vremenu?

Aktivnosti SPKD Prosvjeta su na tragu onoga što je ovo Društvo radilo od svog osnivanja 1902. godine, naravno, prilagođeno savremenim tokovima. Ono što je važno jeste očuvanje srpske baštine, kulture i jezika. Društvo se trudi kroz sve svoje aktivnosti dati doprinos u očuvanju srpske kulture u BiH. Ova zemlja jeste domovina svih onih koji je već vijekovima nastanjuju, a Srbi su na ovim područjima, pa tako i u Sarajevu, dali nemjerljiv doprinos u razvoju grada. Veliki je broj građevina, spomenika, pa i čitavih gradskih kvartova koji nose pečat života Srba u Sarajevu.

Neki od projekata i aktivnosti na tom polju su pokretanje, sada već jednog od prepoznatljivih muzičkih događaja u gradu, a to je Božićni koncert koji svakog 5. januara u Narodno pozorište dovede neke od najboljih muzičkih izvođača, ne samo iz Sarajeva, nego iz svih krajeve BiH. To je jedna od prilika da se čuju tradicionalne, neke već zaboravljene, muzičke kompozicije, ne samo sakralnog, već i svjetovnog, etno i tradicionalnog karaktera. Raduje nas to što iz godine u godinu interes ne jenjava i da je sala Narodnog pozorišta premalena da primi sve one koji žele prisustvovati ovom koncertu.

Pored toga trudimo se podsjetiti na neka velika imena likovne umjetnosti, pa tako iz godine u godinu pripremamo i postavljamo izložbe posvećene srpskim slikarima. U 2015. godini to je bila izuzetno posjećena izložba „Praški odrazi“ gdje smo posjetiocima u Umjetničkoj galeriji BiH predstavili remek djela iz opusa nekadašnjih Prosvjetinih stipendista u Pragu, a među njima su takva imena kao Todor Švrakić, Kosta Hakman, Jovan Bijelić, Pero Popović… Za ovu godinu planiramo postaviti izložbu o srpskom ženskom slikarstvu.

Poseban napor je na izdavaštvu – borimo se da ćirilica, kao jedno od dva zvanična pisma u Sarajevu, a koje je u Sarajevu sve teže pronaći, ostane očuvana, tako da sva izdanja Prosvjete izlaze na ćiriličnom pismu. Pored tradicionalne „Bosanske Vile“, na koju smo izuzetno ponosni, zbog njene tradicije, u 2015. godini smo ponovo pokrenuli izdavanje „Prosvjetinog Almanaha“, godišnjaka za kulturu, književnost i društvena pitanja.

Veliki je broj knjiga koje svake godine izađu iz našeg Društva – ovdje bih naglasio djelo koje je u prošloj godini privuklo ponajveću pažnju, a to je prevod dijela knjige Adeline Pauline Irbi „Putovanje u slavenske zemlјe provincije Turske u Evropi“, u kojoj čuvena Mis Irbi opisuje svoj doživljaj Balkana u XIX vijeku, te susrete sa Bosnom i Hercegovinom, tada još pod otomanskom okupacijom. Njeni opisi mentaliteta i načina života su posebno zanimljivi kada se gledaju iz današnjeg ugla, a ovaj vrijedan dokument prevela je dugogodišnja aktivistkinja Prosvjete prof. Milica Kajević. Ova knjiga, uz sve ostale bile su i predstavljene, uz veliki interes medija i publike, na ovogodišnjem Beogradskom sajmu knjige, na kome je SPKD Prosvjeta Sarajevo imala zapaženo učešće.

Uz sve to, tu su i brojne tribine, okrugli stolovi, promocije i predstavljanja. Takođe, trudimo se, uz ogromne napore, da nastavimo stipendirati nadarene učenike i studente, što radimo sve ove godine, i što je jedan od osnovnih zadataka Prosvjete. Broj stipendija varira iz godine u godine, i zavisi od sredstava koje imamo na raspolaganju, ali je uvijek višestruko veći broj onih koji se prijavljuju na konkurs za Prosvjetine stipendije od broja onih koje smo u stanju stipendirati.

• Koji su najteži periodi u postojanju Prosvjete?

Ti periodi su vezani za prelomne godine svjetske istorije, kada je i cijela BiH proživljavala svoje najteže trenutke. Za razliku od ostalih nacionalnih društava, Prosvjeta je imala crne godine svoje istorije, onda kada je zabranjivana, kada su njeni aktivisti proganjani, mučeni i likvidirani, kada je imovina oduzimana i uništavana, i kada se radilo na tome da se zatre sve ono što je prethodnih godina učinjeno.

Prvi put se to događa 1914. godine. Odmah nakon sarajevskog atentata, Prosvjeta je osjetila čeličnu ruku carske i kraljevske vlasti, ali i pojedinaca koji su takvu atmosferu podgrijavali i koristili. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, rad Prosvjete je zabranjen, veliki broj njenih uglednika uhapšen i odveden, a imovina oduzeta. Neki od aktivista su i izgubili život u narednim godinama. No, već u prvim mjesecima nakon završetka rata, i oslobođenja, 1918. godine, Prosvjeta nastavlja svoj rad, šireći ga i na druge krajeve van BiH, u sastavu novoformirane države. Ipak, fokus ostaje na bosanskohercegovačkim područjima.

Drugi mračan period nastupa 1941. godine. Nakon ulaska njemačkih i ustaških snaga, Prosvjetin rad je ponovo zabranjen i istorija se ponavlja – pljačke, hapšenja, uništavanje, konfiskacija… Sve to traje do 6. aprila 1945.

Sloboda donosi novi duh i novu nadu, no nažalost i ti ideali će se ubrzo raspršiti. Iako je Prosvjeta svoj rad na opismenjavanju, prosvjećivanju i školovanju nastavila sa mnogo entuzijazma same te 1945. godine, taj period neće dugo trajati. Nakon tačno četiri godine, naredbom vlasti, rad nacionalnih društava u BiH se zabranjuje, imovina nacionalizuje, i nastaje najduži prekid u istoriji Društva.

Prosvjeta se pamti i o njoj priča i 1990. godine, čim su se ponovo stvorile mogućnosti za rad, Prosvjeta se još jednom diže iz pepela. Ni ovoga puta nije lako, dolaze ratne godine, 1992. i još jedan prekid, koji ovog puta neće dugo trajati. Nakon svega nekoliko mjeseci oni članovi Prosvjete koji su ostali u Sarajevu reaktiviraju rad Društva u nemogućim okolnostima.

Ipak, sve je to iznjedrilo novu snagu kojom Prosvjeta i danas živi i radi, u nadi da su ti crni dani, ne samo za Društvo već i za cijelu BiH definitivna prošlost.

• Na koje probleme Prosvjeta nailazi sada?

Već je postalo simptomatično da, kada se govori o problemima, da se pominju problemi sa finansiranjem, ali to je činjenica koja se ne može zaobići. Iz godine u godinu sve je manje sredstava koje Prosvjeta dobija od institucija vlasti. Opravdanja su klasična – smanjeni budžeti, ekonomska kriza i slično, i svjedoci smo da se to dešava i sa svim ostalim kulturnim ustanovama. Ali ono što možda najviše bode oči i ostavlja gorak okus jeste to što je, u poređenju sa ostalim nacionalnim društvima, Prosvjeta i ovdje na neki način gurnuta u zapećak.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak i Bošnjačka zajednica kulture Preporod od kantonalnih i federalnih vlasti godišnje dobijaju više novca od Prosvjete, a svi poznavaoci dešavanja u gradu će se složiti da su naše aktivnosti jednako brojne i posjećene kao i ostalih društava.

Rad nam otežava i neprovođenje povrata imovine koja je četrdesetih godina prošlog vijeka nacionalizovana. Prosvjeta danas djeluje u samo jednom dijelu svoje vlastite zgrade, Prosvjetinog doma, koji je u Sarajevu izgrađen još u doba austrougarske okupacije. Ali malo je poznata činjenica da je Društvo u svojim prostorijama ipak podstanar – zgrada je još uvijek formalno vlasništvo opštine Stari Grad, kojoj plaćamo mjesečni zakup za korištenje vlastitih prostorija, dok polovinu zgrade još ne možemo ni koristiti zbog neriješenog vlasničkog statusa.

To je samo jedan od primjera, jer Prosvjeta ima još dosta nekretnina i u Sarajevu i širom bivše Jugoslavije, ali sva ta imovina i dalje nam je nedostupna.

Saradnja sa ostalim nacionalnim društvima je generalno dobra, ali teškoće se povremeno znaju javiti kada je potrebno sarađivati ili dobiti potporu iz Republike Srpske. Istina, aktuelni član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić je od svog dolaska na ovu funkciju dao veliku podršku radu Prosvjete u Sarajevu, i na tome smo mu zahvalni, i nadamo se da će njegovim stopama krenuti i ostali funkcioneri sa svih nivoa vlasti.

• O Prosvjeti se može govoriti kao o jednom od najstarijih u Sarajevu. Po Vašem mišljenju, kakva je njena uloga u današnjem Sarajevu i kako se Sarajlije odnose prema Vašem radu?

Uloga Prosvjete danas nije kao što je bila prije više od jednog vijeka. Danas umjesto elementarnog opismenjavanja moramo raditi i radimo na unaprjeđenju kulture. Naša današnja misija jeste očuvati srpski jezik i ćirilično pismo u onim dijelovima BiH gdje je to pismo potisnuto u drugi plan. Raditi na tome da knjiga i izdavaštvo uopšte opstanu, i da ne budu rob komercijalizacije. Toliko je tekstova koji zaslužuju da ugledaju svjetlo dana, a nisu prepoznati od komercijalnih izdavača. Profit je danas na prvom mjestu, a zbog toga se borimo da damo prostora lijepoj i plemenitoj riječi na svaki način.

Danas smo tu da podsjetimo na našu zajedničku prošlost, na isprepletenost kultura svih naših naroda na ovom prostoru, i da čuvajući i baštineći kulturu jednog od naroda moramo čuvati i kulturu i tradiciju svih ostalih, jer ovo bosanskohercegovačko klupko je isprepleteno i nemoguće ga je rasplesti. I u tome je njegova draž.

Tu smo da podsjećamo na prošlost, na tragove prethodnih generacija koje su živjele u ovom gradu, davale sebe njemu, ali i živjele od njega. Nažalost, današnje generacije ne pamte i ne znaju o nekim ranijim vremenima, i Prosvjeta je tu da ih podsjeća i podučava. A Sarajlije svojim odzivom na sve naše manifestacije pokazuju da je Prosvjeta dio Sarajeva i BiH, kao što je i Sarajevo i BiH dio Prosvjete kroz sve ove decenije.

• Mogu li se problemi žitelja glavnog grada BiH razdvajati po nacionalnoj osnovi ili su oni u većini isti za sve? Kako se oni mogu riješiti?

Problemi jesu u većini slučajeva isti ili slični. Teška ekonomska situacija, nezaposlenost, komunalni problemi, siromaštvo, to jesu problemi koji ne poznaju nacionalne barijere. I tu se borba definitivno ne može razlikovati od jednog do drugog naroda.

Ali, postoje i oni problemi koji se možda i mogu manifestovati drugačije među pripadnicima različitih naroda. Primjer u Sarajevu mogu biti učenici u školama koji nedovoljno uče o svojoj nacionalnoj kulturi. Ćirilično pismo je marginalizovano. Danas smo svjedoci da djeca nakon školovanja ne znaju pisati, pa ni čitati ćirilicu. I to je problem sa kojim se mora prvenstveno nositi društvo sa srpskim nacionalnim predznakom.

Srbi u Sarajevu su jedan od konstitutivnih naroda, kao i u cijeloj BiH. U teoriji to zvuči idilično, no u praksi je sve drugačije. Praktično govoreći, Srbi danas u Sarajevu imaju svoje političke predstavnike, jer se jedan od dogradonačelnika grada, kao i jedan broj službenika u kantonalnim, gradskim i opštinskim organima bira iz kvote koja pripada srpskom narodu.

Istovremeno, kako je Sarajevo glavni grad BiH, u njemu se nalaze i državne institucije, ali u njima skoro sve pozicije i mjesta rezervisana za Srbe popunjavaju ljudi koji dolaze iz Republike Sprske. Tu postoji i jedan vid diskriminacije, jer ukoliko se i pojavi konkurs za neko radno mjesto u državnim institucijama, a na koje bi prema nacionalnim kvotama trebalo da bude zaposlen neko od Srba, sarajevski Srbi nemaju šanse pri apliciranju na ta mjesta, jer su ona u pravilu rezervisana za one koji dolaze sa druge strane entitetske linije.

Istovremeno, prilikom izbora svake četiri godine, kada se u Predsjedništvo biraju tri člana, Bošnjak, Hrvat i Srbin, sarajevski, ali i svi ostali Srbi u Federaciji BiH ne mogu glasati za kandidata iz reda srpskog naroda. Takođe, oni ne mogu ni maštati da se kandiduju na tu poziciju, jer se srpski član Predsjedništva bira sa teritorije RS.

Generalno, položaj Srba u Sarajevu nije teži od položaja drugih naroda. Oni jesu u manjini, u gradu koji je prožet i njihovom istorijom i kulturom, ali osnovni problemi su isti kao i oni sa kojima se suočava većina, a to su nezaposlenost, nizak standard, niske penzije i slično. Postoji i nekoliko društava i organizacija koje okupljaju Srbe, pored SPKD Prosvjeta, tu su i Srpsko Građansko Vijeće, humanitarna organizacija Dobrotvor, a nemjerljiva je i uloga Srpske pravoslavne crkve.

O ugroženosti se danas ne može govoriti, barem ne sa onog klasičnog aspekta o ugroženosti opstanka i života, ali zbog svega navedenog, konstantnog naglašavanja ratnih godina, i povremenog poistovjećivanja svih Srba sa onima koji su činili zločine, a prvenstveno zbog prešućivanja zločina koji su počinjeni nad Srbima u Sarajevu tokom ratnih godina, položaj Srba u Sarajevu se ne može idealizovati.

Posebno su bolni trenuci kada se govori o zločinima nad Srbima, gdje je najčešće pominjan lokalitet Kazana na obroncima Trebevića, jer se ni 20 godina nakon rata ne nazire procesuiranje svih krivaca za ove zločine, niti obilježavanje ovog lokaliteta na dostojanstven način. Najčešće se nailazi na negiranje, ili na zid šutnje.

Pored toga, posebno teško pada i jedan vid diskriminacije koji dolazi od vlastitih sunarodnika – Srbi u Sarajevu se od strane onih u Republici Srpskoj šesto nazivaju „Alijinim Srbima“, a nisu rijetki slučajevi da se etiketiraju i kao „izdajnici“, ili „manje vrijedni Srbi“ od strane Srba iz RS-a.

Izvor: Al Jazeera