Sigurnost svijeta na floppy disketi

Piše: Mario Pejović

Najveća vojna sila na svijetu za upravljanje najubojitijim oružjem poznatom čovjeku koristi tehnologiju koja je izašla iz upotrebe prije nego što je nastupio ovaj milenij.

Prema izvještaju američke agencije Governmental Accountability Office (GAO), koja se bavi nadzorom rada najvažnijih institucija u državi, Pentagon još koristi floppy diskete od prije nekoliko decenija u sistemima za kontroliranje nuklearnog naoružanja.

Kako se radi o starim sistemima koji kontroliraju razarajuće oružje, postoji više nego dovoljno razloga za zabrinutost za pouzdanost i moguće posljedice u slučaju informatičkih napada.

Bojan Ždrnja, viši savjetnik za informatičku sigurnost kompanije INFIGO IS, specijalizirane za pružanje profesionalnih usluga u području informatičke sigurnosti, kaže da je zastarjela tehnologija obično itekako ranjivija na nove, moderne hakerske napade i metode napada.

On podsjeća da je u proteklih 20-ak godina ostvaren veliki napredak u pogledu enkripcije i informatičke zaštite, tako da enkripcijski algoritmi koji su bili korišteni prije 20 godina danas sigurno nisu dostatni kao zaštita od čak i napada sirovom snagom, zbog napretka u tehnologiji i brzini računara.

Zastarjela tehnologija

To što se radi o tehnologiji korištenoj prije rođenja velikog broja današnjih hakera, koji se nisu nikada susreli sa ovakvom opremom, ne znači da je ona i sigurna od napada.

Stručnjak za informatičku sigurnost navodi da je u teoriji jedna od prednosti korištenja zastarjele ili opskurne tehnologije ta da mali broj ljudi uopće zna raditi s takvim tehnologijama, što prividno smanjuje sigurnosnu izloženost.

“Ovo se u struci naziva ‘security through obscurity’ i samo prividno daje sigurnost – pravi napadač će se jako brzo snaći i upoznati s takvim tehnologijama i vjerojatno s lakoćom zaobići njihove sigurnosne kontrole, ako iste uopće postoje”.

Ždrnja dodaje da je moguće imati rubni slučaj kada zastarjela tehnologija uopće nije spojena na mrežu jer niti ne može biti – “no to je opet jako rubni slučaj”.

Sa druge strane, vojni analitičar Denis Avdagić podsjeća da je uobičajena praksa širom svijeta da vojska, ali i druge velike institucije, koriste jako stare tehnologije.

Staro oružje

“Računalna tehnologija nije jedina koja se u nekim segmentima i dalje koristi. Primjerice ‘legendarni’ strateški bombarderi B-52 još uvijek se koriste pa i operativno, iako su po proizvodnji stariji od prvih disketnih jedinica.”

Avdagić također podsjeća da u modernim vojskama nije rijetkost pronaći artiljerijske sisteme iz Drugog svjetskog rata, te dodaje da se čak i visoka tehnologija poput nadzvučnih aviona koristi uz određenu modernizaciju desetljećima nakon prestanka proizvodnje.

“Uzmimo za primjer MIG-21 u Hrvatskoj, tehnologiju iz 60-tih, koja je s proizvodnjom prestala sredinom 80-tih. Ili zapadnu varijantu, McDonnell Douglasov F-4 iz istog vremena, također u upotrebi u nekoliko NATO članica ali i drugim razvijenim zemljama poput Japana i Južne Koreje.”

Vojni analitičar navodi da vojske koriste velike količine raznih tehnologija, te stoga nas ne treba čuditi da se u isto vrijeme koristi GPS pozicioniranje, disketna jedinica iz vremena kada su se zapovjednici vojske rađali, haubice iz Drugog svjetskog rata i računari napredniji od onih danas dostupnih civilima.

Avdagić podsjeća kako je uobičajeno da i u drugim visokotehnološkim sektorima ima nominalno jako starih tehnologija, hardvera i softvera, primjera radi u civilnoj avijaciji.

Ono što ulijeva nadu da neće do katastrofalnih posljedica zbog korištenja stare tehnologije jeste dokazana stabilnost.

Rigorozna testiranja

Ždrnja podsjeća da, kada se radi o tehnologiji koja se koristi u vojne svrhe, svi sistemi moraju proći izuzetno rigorozna testiranja i u samom startu su moguće greške potencijalno smanjene na minimum.

“Operativnost kroz ovako dugačak vremenski period svakako je dala mogućnost uklanjanja velike količine grešaka – to je sigurno dokaz stabilnosti.”

Ta stabilnost je jedan od razloga dugotrajnog korištenja tehnologije, dodaje on, jer je zbog procesa rigoroznog testiranja klasični ciklus nadogradnje još sporiji i naravno skuplji, što onemogućava prelazak na novu tehnologiju sa svakom novom iteracijom opreme, kao što kompanije uobičajeno rade.

Ipak, nužne su promjene, dodaje Ždrnja, jer zadržavanjem stare tehnologije gotovo se nikad ne postiže veća sigurnost s obzirom da tehnologije napada kao i sami napadi napreduju, “pa čak i oprema koja prije možda nije bila ranjiva može postati ranjiva na neke nove metode napada”.

Kako pomen nuklearnog oružja većini izaziva nelagodu, Avdagić za mirniji san ističe da treba biti posve realan i reći kako nuklearno naoružanje odavno nije u fokusu politike i sigurnosti.

“I tijekom Hladnog rata ono je bilo prvenstveno sredstvo odvraćanja, a gotovo nitko nije ozbiljno razmišljao o njegovom stvarnom korištenju.”

Izvor: Al Jazeera