Manjine u fokusu ksenofobne kampanje za Brexit

Piše: Mladen Obrenović

Kampanja koja prati referendum o ostanku, odnosno izlasku Velike Britanije iz Europske unije, bila je prilično oštra, zagovornicima Brexita u fokusu je bilo zastrašivanje javnosti imigrantima i terorizmom, čak i Putinom i ISIL-om, a vodeći mediji će upozoriti i na snažnu ksenofobiju. Mnogi će reći i kako je upravo prljava, žestoka kampanja odnijela život zastupnice Jo Cox.

U svemu tome, na meti su našli i mnogi pripadnici europskih naroda čije države namjeravaju postati članice EU, ali i oni koji u Europu dolaze izbjegličkim rutama. Britanci su zastrašivani kako će doći stotine tisuća njih koji će im oteti posao i unijeti nesigurnost, navode analitičari, pa se i među pripadnike manjina na Otoku – nacionalnih, vjerskih ili rasnih – uvukla određena zebnja i strah od moguće promjene raspoloženja prema njima ako Britanija izađe iz Unije.

Stan Smiljanić, urednik Britića, portala britanskih Srba, kaže kako će i iz tih razloga manjine najvjerojatnije glasati za ostanak Britanije u europskom društvu. Upravo stoga, navodi, i kampanja za ostanak je usmjerena prema manjinama.

„Baš nedavno, jedan sin imigranata, rođen u Velikoj Britaniji, mi je rekao kako ne bi volio da se Britanija vrati u teška vremena ‘70-ih godina. To su bila teška vremena za imigrante i njihovu djecu koja su odrastala u Britaniji (Ujedinjeno Kraljevstvo tad je bilo u značajnoj mjeri okrenuto protiv useljenika uz javno isticanje takvih stavova – op. a.). Nema sumnje da je Britanija, u međuvremenu, postala otvorenija“, kaže Smiljanić.

Iako smatra da bi bilo prejednostavno reći da bi, ukoliko Britanija napusti EU, to značilo i drugačiji odnos prema manjinama, svjestan je mogućnost u kojom bi Brexit donio i značajne promjene u vladi. Ako se nove vlasti, u tom slučaju okrenu udesno, tek tada bi se otvorila broja manjinska pitanja, navodi.

Strašenje imigracijom

Na strašenje imigracijom tokom kampanje, ne samo na ovom referendumu nego i na izborima općenito, ukazuje i Arif Anis Malik, izvršni direktor organizacije European Council on Global Relations.

U kampanji i javne osobe

Ostanak

Na strani onih koji su za ostanak Velike Britanije u EU su premijer David Cameron, vođa laburista i britanske oporbe Jeremy Corbyn, koji je pozvao birače da glasaju za ostanak u „nesavršenoj, ali zaštitničkoj Europskoj uniji“, Nicola Sturgeon, škotska premijerka i čelnica Škotske nacionalne stranke koja kaže kako bi eventualni Brexit opravdao novi referendum o škotskoj neovisnosti.

Osim njih, za ostanak su i Justin Welby, kanterberijski nadbiskup i duhovni vođa anglikanaca diljem svijeta, te slavni redatelj Ken Loach.

Izlazak

Najglasniji u kampanji za odlazak Britanije iz EU su bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson, po kojem se „Bruxelles ponaša kao Hitler jer nastoji oformiti superdržavu“, te čelnik UKIP-a Nigel Farage, kao najveći širitelj straha od useljavanja u slučaju ostanka u Uniji.

„Ako smrdi kao štakor i ako izgleda kao štakor, onda je to vjerojatno štakor. A budimo iskreni, EU smrdi“, nimalo biranim riječima oglasio se i Roger Daltrey, pjevač grupe Who.

Slavni glumac John Cleese, član ekipe Monty Pythona, smatra da bi za reformu EU-a trebalo napustiti euro i „objesiti Jean-Claudea Junckera“. (Agencije)

„Neki tabloidi su i prije godinu-dvije govorili kako će pola Rumunjske doći u London kad se otvore granice. U prvih nekoliko tjedana tek ih je nekoliko desetaka stiglo. Nažalost, u pričama o imigraciji više se radi o dizanju prašine i fikciji, ali to hrani ljudski strah. U tom smislu, citirat ću Roosevelta: jedino čega se trebamo bojati jeste straha samog. Određeni političari su, nažalost, hranili strah među ljudima i to je dovelo do žrtve u ubilačkom nasilju“, kaže Malik, aludirajući na tragičnu pogibiju Jo Cox.

Svjestan je i da su sami imigranti pogrešno shvatili poruke koje su čuli tokom kampanje, pa jedni druge vide kao prijetnju i to pojačava strahove, ali i agresivne stavove.

„Kada ste imigrant druge ili treće generacije, zašto biste uopće gledali kroz te naočale? No, onda bismo shvatili da tu nema logike. Kada im predstavite činjenice, vide kako situacija ustvari nije takva kako su oni shvatili. Ali da, postoje pogrešna shvaćanja među imigrantskim zajednicama o imigrantima koji dolaze. I to će, također, utjecati na rezultat“, prognozira Malik.

Kampanja ostavila posljedice

Po mišljenju Momčila Radulovića, predsjednika Evropskog pokreta u Crnoj Gori, „cijela kampanja je ostavila niz posljedica koje će biti veoma teško liječiti u godinama, ako ne i decenijama pred nama“.

Najsnažnijim udarcem i društvu, a posebice parlamentarizmu, vidi ubojstvo zastupnice Cox što Radulović smatra „vrhom ledenog brijega populističke, šovinističke i ksenofobične kampanje koju je vodila strana koja podržava Brexit“. Upravo protiv takve kampanje borila se Jo Cox koja je bila poznata kao aktivistica za ljudska prava i zaštitu svih ugroženih, a naročito manjina.

„Stranci i manjine su zapravo bili i prvi na udaru kampanje za izlazak Velike Britanije iz EU, kako oni koji se već nalaze u zemlji, tako i oni koji bi potencijalno željeli da dođu i ugroze Britance, kako tvrde zagovornici izlaska. Tako su floskule o stranim radnicima i njihovom ugrožavanju britanskih radnih mjesta i njihove sigurnosti bile konstanta u populističkim nastupima svih zagovornika izlaska, bilo da se radi o javnim ličnostima ili o visokim vladinim zvaničnicima“, konstatira Radulović.

Prenosi kako su na meti bili Poljaci, kojih u Britaniji ima više od milijun, ali i također brojni Rumunji i Bugari, koji su, po Raduloviću, „dali veliki doprinos funkcionisanju tržišta rada, koje je imalo veliko potrebu za radnom snagom, a što sada zagovornici Brexita guraju u drugi plan“.

„Sad su u prvom planu stope kriminaliteta i primjeri loših iskustava, kojih svakako mora biti, ali je način na koji se plasiraju te teze krajnje populistički pojednostavljen do bizarnosti, sa sadržajem koji je prevashodno uvredljiv i rasistički, a koji će ostaviti jaz u samom britanskom društvu i koji još dugo neće biti prevaziđen“, smatra.

I Balkan u fokusu kampanje

Po Raduloviću, „takav način plasiranja ksenofobičnih predrasuda o stranim radnicima i imigrantima će u velikoj mjeri ograničiti i buduća djelovanja svih političkih aktera na britanskoj sceni“. Navodi kako će predizborne poruke tih političara, bez obzira na stranku, u budućnosti ovisiti „o značajnoj mjeri ukorjenjivanja takvih predrasuda u glasačkom tijelu“.

„Pored toga što izazivaju strah kod imigranata o njihovom eventualnom deportovanju ili uskraćivanju prava na rad, takve ksenofobične poruke izazivaju i posljedice na međunarodnom planu. One će i u procesu proširenja EU zbog toga biti vrlo konkretne i dugotrajne, jer će na duži rok pojačati predrasude, a smanjiće i manevarski prostor za one političke snage koje trebaju da svoje građane širom EU, pa i Britanije, ubijede i u dobre strane pridruživanja zemalja Zapadnog Balkana“, upozorava Radulović.

U tom smislu, podsjeća na „uvredljive, pojednostavljene slike“ koje su u posljednje vrijeme britanskoj i svjetskoj javnosti slali i pojedini britanski ministri. Oni su sve zemlje Zapadnog Balkana i Tursku „etiketirali kao izvore svih zala i epskog kriminala, koji samo što ne preplave i progutaju Britaniju u milionskim naletima preseljenja stanovništva biblijskih razmjera“, podsjeća Radulović.

„Iako niko ne poriče osnovanost manjeg dijela takvih tvrdnji, tragikomičnost većeg dijela ovih floskula bi bila ignorisana da nije dolazila od visokih vladinih zvaničnika, čime su i građani  Britanije, kao i građani Zapadnog Balkana i Turske, ali i građani drugih država EU dobijali poruke koje samo grade nove zidove i pojačavaju stare i stvaraju nove etničke distance zasnovane na predrasudama“, zaključuje.

Predrasude, međusobne optužbe i prozivanja, obilježile su kampanju. I u Velikoj Britaniji, ali i Europskoj uniji i svijetu svi se nadaju kako se neće prenijeti i u političko djelovanje, ali i britansku svakodnevicu nakon 23. lipnja, kakav god bio ishod referenduma.

Izvor: Al Jazeera