Bitka za Veliku Britaniju, ali i Evropsku uniju

Piše: Mladen Obrenović

Iako je pitanje o izlasku Velike Britanije iz Europske unije, odnosno njezinom ostanku u elitnom društvu europskih država odavno jasno definirano, mnogi se pitaju – čemu referendum? S mnogih strana se moglo čuti kako se predreferendumska kampanja, zapravo, bavila sukobom unutar vladajuće Konzervativne stranke i dvojice njezinih ključnih ljudi – stranačkog predsjednika i premijera Davida Camerona i bivšeg gradonačelnika Londona Borisa Johnsona.

Osim Johnsona, za kojeg su britanski mediji znali napisati da je u kampanji za Brexit glasniji i od krajnje desne opcije UKIP (Stranka za neovisnost Velike Britanije), protiv Camerona i ostanka u Uniji ustalo je i nekoliko ministara. Podržava ga, pak, i donedavni ljuti politički protivnik, ujedno i novi londonski gradonačelnik, laburist Sadiq Khan. No, crta koja dijeli pobornike i protivnike britanskog ostanka u Uniji poprilično je krivudava, pa se ne može jasno reći da je konkretna stranka i cjelokupno njezino članstvo složno i jedinstveno.

Uz spomenuti UKIP čvrsto protiv izlaska su, svakako, razne desničarske stranke i pokreti. Upravo je, po riječima svjedoka, muškarac koji je napao i smrtno ranio Jo Cox, laburističku zastupnicu i političku zvijezdu u usponu, uzvikivao „Britain First“ (Prvo Britanija), što je i ime stranke koja snažno zagovara Brexit.

Smrt jedne majke, aktivistice za ljudska i građanska prava, zapravo je i ukazala na besmisao referenduma o putu kojim Britanija namjerava ići, konstatiraju britanski mediji, jer je kampanja bila iznimno politički prljava. Zbog tragične pogibije i kampanja je privremeno suspendirana, a čuli su se i zahtjevi za odgađanjem referenduma.

„Stvorena je veoma prljava i ksenofobična atmosfera. Svo je kulminiralo tragičnim ubojstvom zastupnice Jo Cox. Većina smatra da tenzije koje okružuju referendum i činjenica da su zagovarači ostanka nazivani izdajicama, a činili su to oni koji su za izlazak, još više dolijeva ulje na vatru – s užasnim posljedicama“, kaže za Al Jazeeru James Ker-Lindsay iz Škole za ekonomske i političke znanosti u Londonu.

‘Rusija će imati najviše koristi’

Dok pobornici izlaska straše Britance gospodarskom propašću, novim valom izbjeglica i migranata, a s njima i dolaskom terorizma i na ulice britanskih gradova, drugi se bore dokazati suprotno – govore o mogućem gubitku pola milijuna radnih mjesta, snižavanju iznosa plaća, a Cameron upozorava na moguće samouništenje. Onima koji se zalažu za Brexit svakako je na ruku išlo posrtanje eurozone i problemi u „šengenskoj zoni“, iako Velika Britanija ima svoju valutu i nije u sustavu otvorenih granica, ali i vrludanje Unije i porast euroskepticizma u svim državama EU.

Čepo: Brexit nikome ne donosi korist

Po mišljenju Darija Čepe iz zagrebačkog Centra za demokraciju i pravo „Miko Tripalo“, ako Britanija ostane u Uniji profitirat će mnogi – od studenata koji će imati mogućnost studiranja diljem Europe, preko umirovljenika koji će jednostavnije seliti u južnu Europu, poslovne zajednice kojoj će ostati otvoren pristup tržištu od pola milijarde ljudi.

„Profitirat će, naravno, i građani ostalih država Europske unije. S druge strane, nisam siguran tko bi, osim dijela političke elite Velike Britanije profitirao ako na referendumu pobijedi opcija izlaska. Kratkoročno, sasvim sigurno nitko“, smatra Čepo.

Na pitanje tko će profitirati od britanskog izlaska, odnosno ostanka u Uniji, analitičar Ker-Lindsay odgovara da „velika većina britanskih prijatelja i saveznika na svjetskoj pozornici želi da Velika Britanija ostane u EU“. Mnoge države, poput Australije i Novog Zelanda, ali i SAD-a, nastavlja, imaju vrlo jake veze s Britanijom, ali i mnogo trguju s EU te su stoga vrlo zabrinute od gubitka moćnog saveznika.

„U okviru EU-a postoji vrlo opravdan strah da britanski odlazak može potkopati Uniju. Štoviše, to može navesti i druge da se odluče na odlazak. Čak i ako se to ne dogodi, postoji mnogo zemalja koje vide Britaniju kao najvažniji izvor ravnoteže unutar EU. Za razliku od njih, jedini koji će imati koristi od Brexita su oni koji imaju najviše koristi od oslabljene Europske unije. Najočitije je da će to biti Rusija“, dodaje Ker-Lindsay.

Koliko košta članstvo u EU?

„Ostanak u Uniji mogao bi dugoročno biti prilično skup za Britaniju, budući da EU nema doslovno nikakvih šansi da sprovede prijeko potrebne reforme, a i kada to pokuša, potisnu je problemi poput aktuelne migrantske krize, koja je uslijedila neposredno nakon što je izgledalo da se većina europskih ekonomija konačno oporavila od globalne krize“, ukazuje ekonomska analitičarka Ana Nives Radović.

Po njezinom mišljenju, članstvo je „nešto što je Velika Britanija već u potpunosti iskusila i glas za ostanak ne bi promijenio ništa“. No, izlazak bi, nastavlja, „odvojio Britaniju od potrebe da finansira suviše skupu i isto toliko neefikasnu administraciju, s obzirom na broj članova u svakom tijelu, kao i na dinamiku procesa“.

„Istupanjem bi Briselu bio poslat signal da pretjeruje u insistiranju na pojedinim procesima i da mora nešto preduzeti kako se Unija ne bi dalje rasipala, zbog čega bi, iako ne pretjerano velike, ali opet očekivane koristi mogle postojati za one zemlje koje u ovoj fazi traže način, ali ne uspijevaju da ispregovaraju bolju poziciju u sistemu“.

Pozivi na ostanak

S kontinenta su se proteklih mjeseci čule brojne poruke ohrabrenja onima koji se zalažu za ostanak, jer bi Britanija bila prva država koja je napustila Uniju, ujedno i država koja bi se nakon toga mogla raspasti, jer Brexitom upitna postaje i sudbina Britanije, ali i Unije. Upozorio je na to i The Guardian.

„Počela je nova bitka za Britaniju. Od njenog ishoda ovisi sudbina dvije unije: britanske i europske. Ako Engleska na referendumu bude glasala za izlazak Britanije iz EU, Škotska će glasati za izlazak iz Britanije. Bit će to kraj Ujedinjenog Kraljevstva. S druge strane, šok koji bi Brexit izazvao na europskom kontinentu, koji posrće pod teretom brojnih kriza – mogao bi biti početak kraja Europske unije“, upozorio je ugledni list.

U ovisnosti od ishoda referenduma, raspasti bi se mogla i Konzervativna stranka. U slučaju glasanja za ostanak, Cameron će učvrstiti položaj, ali će to još više ražestiti euroskeptike koji bi, vođeni Johnsonom, mogli osnovati „konzervativniju“ stranku. U slučaju izlaska Britanije – Cameron sigurno odlazi, prognoziraju analitičari.

Desničari za izlazak

U političkom smislu, u slučaju britanskog napuštanja EU, najviše će zapravo profitirati desno orijentirane populističke stranke koje su najaktivnije u kampanji za napuštanje EU i koje već duže vrijeme zagovaraju takav scenarij, kao što je UKIP, smatra dr. Sandro Knezović sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

Podsjeća kako su „to stranke koje zagovaraju renacionalizaciju politika Velike Britanije i zatvaranje tržišta za strane radnike, kao i blokiranje pritoka migranata“. „Vjerojatno bi od ostanka u ovom trenutku najviše profitirao Cameron, jer bi se to moglo tumačiti kao nova afirmacija njegove politike redefiniranja pozicije Velike Britanije unutar EU, što je presedan u povijesti Unije“, ukazuje Knezović.

„Sve ovo nije samo borba Camerona i Johnsona. Oni su trenutno samo lica dva tabora unutar Konzervativne stranke, a referendum je proizvod višedesetljetne borbe. Doista, za mnoge od nas, užasno je što smo se našli u ovoj situaciji. Budućnost Ujedinjenog Kraljevstva je stavljena na kocku, jer Cameron nije bio dovoljno jak da se suprotstavi ideološkim fanaticima u svojoj stranci“, upozorava analitičar Ker-Lindsay.

Siromašnima će biti još teže

Osim unutarnjopolitičkih, svakako se očekuju i značajne sigurnosne i vanjskopolitičke promjene (snažnija oslonjenost na SAD), ali i ekonomske posljedice budući da je Britanija čvrsto povezana trgovinskim vezama s Unijom. Uvoz i izvoz s ostatkom Unije čini trećinu britanskog BDP-a, pa bi izlazak zakomplicirao odnose i tražio nova rješenja.

Ekonomist Michael Boskin, sa Sveučilišta Stanford, ukazao je u svom tekstu za Project Syndicate kako bi se Velika Britanija mogla, u slučaju Brexita, naći u poziciji Norveške ili Švicarske. Niti jedna nisu članice Unije, pa prva plaća većinu redovnih troškova koje podrazumijeva članstvo u Uniji kako bi mogla zadržati većinu trgovinskih privilegija, dok se druga oslanja se na bilateralne trgovinske sporazume i plaća da bude dio jedinstvenog tržišta kad su u pitanju robe, ali ne i usluge, naveo je Boskin.

Iz londonskog Instituta za ekonomsko-socijalna istraživanja ovih su dana upozorili i na moguće posljedice po same građane, pogotovo one socijalno ugrožene. Prema njihovim procjenama, Brexit bi u iduće četiri godine prouzročio smanjenje BDP-a za šest posto, što bi posljedično smanjilo i socijalna primanja, ali i plaća te, na drugoj strani, povećanja poreza.

I upravo su socijalna i ekonomska sigurnost, prosperitet, ali i mir, pa i moć koju u sustavu odlučivanja – ne samo u EU, nego i u NATO-u, Commonwealthu te Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda – stvari na koje ukazuju pobornici ostanka. S druge strane, govori se o potrebi povratka nacionalnog suvereniteta, ali i pojačane (fizičke) sigurnosti u strahu od izbjeglica i terorizma. O tome čiji su argumenti snažniji znat će se nakon prebrojavanja odgovora na pitanje „Treba li Ujedinjeno Kraljevstvo ostati u Europskoj uniji ili izaći?“.

Izvor: Al Jazeera