Abu Rumman: ISIL će napadati na četiri kontinenta

Razgovarao: Tamer al-Samadi

Jordanski istraživač u oblasti islamskih grupa Mohammed Abu Rumman smatra da se gubitak gotovo 40 posto teritorija nad kojima je ISIL držao kontrolu nije reflektirao na utjecaj i moć koju ova grupa ima.

U intervjuu za Al Jazeeru, Abu Rumman naglašava da je na sceni projekat u fazi razvoja kojim se Libija želi pretvoriti u centar ISIL-a na nivou Afrike. 

Istraživač odbacuje mogućnost da je uloga Zapada u Libiji imala utjecaj na ekspanziju ISIL-a u toj državi, rekavši da je ta uloga jačala agendu Al-Kaide u Afganistanu i Pakistanu. 

• Kako gledate na ISIL dvije godine nakon njegovog nastanka?

– Nakon što su prošle dvije godine od pojavljivanja grupe Islamska država Iraka i Levant (ISIL) i proglašavanja, tzv. halifata, moramo malo dublje sagledati stvari kako bismo preciznije analizirali scenu.

Mnogo je političkih, vojnih i strateških analiza koje prilikom procjene situacije uzimaju u obzir ono što je ISIL stekao ili izgubio od teritorija. Uprkos tome što je grupa ISIL izgubila blizu 40 posto teritorije nad kojom je držala kontrolu, priče o njihovom nazadovanju utemeljene su na površnim i nepreciznim kriterijima. 

Ovu temu moramo posmatrati kroz prizmu ponovnog sagledavanja uzroka i uvjeta koji su doveli do ISIL-ovog uspona. Trebamo biti potpuno svjesni da se ne bavimo samo problemom organizacije koja se nalazi u Iraku i Siriji, nego da se danas suočavamo sa pitanjem organizacije koja ima tri dimenzije.

Prvu dimenziju predstavlja prisustvo ISIL-a u Iraku i Siriji, druga dimenzija su „vilajeti“ ili grupe koje su proglasile svoju lojalnost ISIL-u, zatim „vilajeti“ koje je osnovao sam ISIL i ćelije koje mu pripadaju. Tu je još i treća dimenzija, ujedno i najopasnija, koja se ogleda se u ideološkoj dimenziji ove organizacije.

Ukoliko uzmemo u obzir ove tri dimenzije, onda pred sobom imamo organizaciju koja se širi, a ne smanjuje, koja se nalazi u usponu, a ne u padu.

ISIL se širi horizontalno i vertikalno, a na temelju ideološke dimenzije, nalazimo da njegovi članovi realiziraju akcije u Francuskoj, Jordanu, Indoneziji te drugim državama.

Postoji mogućnost da će ISIL izvršiti napade na tri ili četiri kontinenta u skorije vrijeme.

Sa sigurnošću se može reći da, iako ISIL-a u Iraku i Siriji bilježi direktni pad, kako na vojnom, tako i na geografskom nivou, ova grupa i dalje bilježi rast i ekspanziju.  

• No, kako Vi ocjenjujete ISIL-ovu situaciju u Iraku?

– Kada je riječ o ovoj organizaciji, ne treba odvajati Siriju od Iraka jer postoji zajednički imenitelj između ove dvije države kojeg možemo nazvati „sunitskom krizom“.   

Danas se čini ogromna greška kada se pažnja usmjerava isključivo na vojnu stranu kada je riječ o suočavanju sa grupom ISIL, dok se zanemaruju političke dimenzije koje se smatraju sporednim pitanjem .U svjetlu kompliciranja političke situacije u Iraku i Siriji, i dalje se govori o tome kako je eliminacija organizacije ISIL u Mosulu i Raqqi teško ostvariva.

ISIL se na ovom području oslanja na stotine hiljada građana, te na desetke boraca koji se bore do smrti.

Ova se organizacija još hrani sektaškim podjelama budući da je sunitska populacija u strahu od toga da postoje sektaške agende za njihovu likvidaciju.

Čak i ako bismo uzeli u obzir pretpostavku da je svijet u stanju uništiti ISIL u Raqqi i Mosulu te okončati njihovo postojanje kao države, već drugog dana bi se pred nas ispriječilo pitanje: kakva je sudbina desetaka hiljada ISIL-ovih pripadnika, pristalica i simpatizera koji se nalaze na toj teritoriji, pored njihovih porodica koje su se doselile u te oblasti jer su u “Islamskoj državi” vidjeli obećanu zemlju?

Teško je i zamisliti ubijanje svih njih, stoga ćemo se naći pred scenarijem seobe sa teritorija koje su se našle na meti napada i širenja po nekim drugim oblastima.  

ISIL je uistinu uspio da ispere mozgove hiljadama djece i omladine koji se bore u prvim redovima ove grupe kada mu se zadaje konačan udarac.   

Ukoliko i prihvatimo ideju eliminacije ISIL-a, to će onda bez sumnje generirati drugu sličnu situaciju, možda i još nasilniju.

• Kako gledate na budućnost ISIL-a na Sinaju i Nigeriji, naprimjer?

– Oružane grupe na Sinaju i Nigeriji su u osnovi već postojale, i one su naknadno proglasile svoju lojalnost ISIL-u.

Istina je da su one sebe predstavile kao dio grupe ISIL te kao pripadnike iste ideologije, no, u konačnici, te grupe su produkt okolnosti u lokalnim zajednicama u kojima su i nastale.  

Ukoliko pogledamo Ansar Bait al-Maqdis na Sinaju, vidjet ćemo da su oni manifestacija krize sa egipatskim sistemom na području gdje je ova grupa nastala. Ta kriza je oličenje marginalizacije regija na račun centra i ona u osnovi odražava loše upravljanje političkom krizom u zemlji, kao i slab socijalni i ekonomski razvoj. 

Pomenuto je dovelo do toga da se na Sinaju javi kriza koja je rezultirala pojavljivanjem selefijskog džihadskog pokreta. Taj pokret je profitirao od krize u egipatskoj državi te uspostavio veze sa mrežom klanova i plemena, pa čak i sa odmetničkim grupama.

ISIL se u značajnoj mjeri etablirao na Sinaju kao rezultat vojnog udara koji se dogodio u Egiptu a taj obrazac uspjeva prenijeti i u druge pokrajine kako bi ga instrumentalizirao u trenutnoj političkoj krizi u Egiptu, dok popularizacija radikalnog modela postaje jasna karakteristika.   

• Kako procjenjujete stanje ISIL-a u Libiji?

– Nema sumnje da je ISIL izvukao benefite iz unutrašnje krize i haosa koji vlada u Libiji. Uprkos pokušajima međunarodne zajednice da nametne tzv. Vladu nacionalnog jedinstva, neslaganja su i dalje snažna, unutrašnji interesi suprotstavljeni, a sve to ide u korist grupe ISIL. 

Istina je da u Libiji nema sektaških kriza koje bi se mogle porediti s onima u Iraku i Siriji, ali je prisutna ekonomska i socijalna marginalizacija te haos i nepostojanje državnih institucija. Također, tu je i osnovno sjeme za rast organizacije ISIL i grupa nekadašnjih i novih džihadista. Svi ovi faktori doprinijeli su i doprinosit će formiranju “proisilskog” ambijenta.  

Nema sumnje u to da je ISIL uspio nadjačati selefijske džihadske pokrete u Libiji, pa čak i samu Al-Kaidu.

Staro rukovodstvo Al-Kaide napustilo je Libiju zbog snažnog utjecaja ISIL-a. Ipak, ono što je još opasnije, jeste činjenica da ISIL trenutno napreduje prema naftnim bušotinama s namjerom da preuzme kontrolu nad njima. Također, na sceni je i projekat u fazi razvoja kojim se Libija želi pretvoriti u centar ISIL-a na nivou Afrike.

Nužno je dublje analizirati posljednji videosnimak pod nazivom “Od poniženja do slave” kojeg je objavio takozvani Vilajet Sirt.

Pomenuti videosnimak potvrđuje da je ISIL počeo privlačiti veliki broj Afrikanaca, naročito iz Nigerije, Čada i Malija. Ukoliko se ovo širenje nastavi te uistinu zauzmu naftne bušotine, onda će Libija predstavljati veliki problem u narednoj fazi.

Uloga Zapada u Libiji ne utječe mnogo na širenje ISIL-a, dok je pomenuta uloga u Afganistanu i Pakistanu, naprimjer, uvijek korespondirala sa planovima Al-Kaide, a zatim i ISIL-a.

Uloga Zapada uvijek daje legitimitet ISIL-u u očima njegovih sljedbenika i pristalica, jer je usmjerena na vojnu i operativu stranu, i zasniva se na likvidaciji njihovih lidera. 

No Zapad, tačnije Amerika, nije dobro naučio lekciju, budući da iskustvo pokazuje kako je ISIL u stanju da velikom brzinom ponovo uspostavi svoje rukovodstvo, te da su lideri koji dolaze uvijek opasniji od onih prethodnih.   

• Šta možete reći o prisustvu organizacije ISIL u Zaljevskim zemljama?

– ISIL nije poput Al-Kaide. Al-Kaida je formirana kombinacijom ideja Muslimanske braće i Kutbizma, džihadskih egipatskih ideja te tradicionalnih selefijskih koje su se zatim pretvorile u džihadske. Al-Kaida nije produkt ideologije ili selefijskog intelektualnog nasljeđa, dok je ISIL bliži čistom selefijskom intelektualnom nasljeđu.  

Duhovni otac ISIL-a je Abu Musab al-Zarqawi, koji je bio pod velikim utjecajem ideja Abu Muhameda al-Maqdisija, na kojeg je opet utjecalo nasljeđe učenjaka iz Najda u Saudijskoj Arabiji.

Zbog toga danas vidimo da se ISIL bori sa Saudijskom Arabijom – koja predstavlja kolijevku selefijske ideologije – za zastupanje sunita, zbog čega se Al-Bagdadi u svom obraćanju, naprimjer, uvijek fokusira na Saudijsku Arabiju.

ISIL želi poručiti Saudijskoj Arabiji: mi smo ti koji predstavljamo selefijsku ideologiju i mi smo stvarni branitelji sunita u Iraku, Siriji i drugim državama.

Ono što ISIL želi jeste da nanese dubok udar ideji legitimiteta predstavnika sunita unutar arapskog svijeta, pa čak i u društvenoj strukturi Saudijske Arabije u kojoj je selefijska ideologija izrazito zastupljena.

ISIL igra na tu kartu da nosi vehabijsku dogmu i nasljeđe učenjaka Najda, stoga se sa Saudijskom Arabijom sukobljava na više nivoa: ideološkom, političkom i društvenom.

U kontekstu u kojem sve više jača, tzv., percepcija sunita u Siriji i Iraku kao strane kojoj je nanesena nepravda, ISIL-ov diskurs zadobiva sve više snage u pogledu utjecaja kojeg ostvaruje među mladima u Saudijskoj Arabiji. Stoga nema sumnje da će ISIL pokušati izvesti i akcije unutar Saudijske Arabije i Zaljevskih država.    

• Međutim, šta je sa ISIL-om u Jemenu?

– ISIL i dalje djeluje konspirativno u Jemenu zbog utjecaja Al-Kaide i prisustva Nassera al-Wahayshija te snažnih Al-Kaidinih lidera. 

Međutim, jemenska kriza, uspon Husa, preuzimanje kontrole nad Sanaom i neuspjeh političkog procesa u Jemenu nagnao je skupinu Al-Kaidinih pristalica i novih naraštaja da osnuju snažne ćelije koje slijede ISIL i to na više mjesta.

Istina je da se ISIL u Jemenu još nalazi u početnoj fazi i da još nije stigao do prekretne tačke u kojoj će postati jači na račun Al-Kaide, ali je sigurno da će njegova snaga i utjecaj rasti tokom narednog perioda.

Izvor: Al Jazeera