Upitne američke garancije Turskoj o Kurdima

Piše: Mohammed Knas

GAZIANTEP – Turska je u više navrata govorila o tome da je sjever Sirije zabranjena zona za ulazak kurdskih snaga. Međutim, kurdske snage prešle su rijeku Eufrat, kao jednu od posljednjih prirodnih barijera na tom području i sada predstavljaju prijetnju za područja koje se nalaze pod kontrolom grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) u provinciji istočnog Halepa i Jarabulusu, mjestu nedaleko od granice sa Turskom. 

Od izjava u kojima se iznosilo potpuno odbijanje mogućnosti da kurdske snage pređu rijeku Eufrat, stav turskih lidera polako se promijenio na stidljivo prihvatanje njihovog prisustva. U isto vrijeme, Mevlut Cavusoglu, ministar vanjskih poslova Turske, naglašava da je Turska dobila garancije Sjedinjenih Američkih Država da se Sirijske demokratske snage i stranka Demokratske unije neće zadržati zapadno od Eufrata nakon što očiste sirijski grad Manbej od pripadnika grupe ISIL.  

S druge strane, bivši glasnogovornik američkog State Departmenta PJ Crowley rekao je za Al Jazeeru da Kurdi drže kontrolu nad teritorijama u tom području te da će oni imati snažan utjecaj na budućnost Sirije.

Vojna situacija na terenu i njeni odjeci na izjave političara ostavljaju otvorenim pitanje o prirodi garancija koje je Turska dobila od SAD-a, te o uzroku američkog insistiranja na pružanju podrške kurdskim jedinicama koje čine okosnicu Sirijskih demokratskih snaga.

Američka obećanja Kurdima

U tom kontekstu, vojni analitičar Fayez Al-Asmar u razgovoru za Al Jazeeru kaže da Washington nije ponudio Ankari konkretne garancije, te se može reći da one nisu ništa više od obične priče i verbalnog uvjeravanja. Razlog zašto je to tako vrlo je jednostavan, a to je da nema logike da kurdske snage pristanu na to da budu „plaćeničke snage“ koje će krvlju svojih boraca platiti protjerivanje ISIL-a, a onda na kraju svega napustiti teritorije na koje su ušle ili ih drže pod svojom kontrolom.  

Al-Asmar dodaje da, ukoliko Turska i ima određene garancije, onda one ne prelazi okvire turskog oslanjanja na unutrašnja sirijska pitanja i prirodu njenog ustroja. Turska je svjesna da Sirijci koji su izašli na ulice sa zahtjevom da se oslobode režima predsjednika Bashara al-Assada neće prihvatiti podjelu svoje države i njenu fragmentaciju u korist etničkih projekata.

Osim toga, nastavlja Al-Asmar, Turci znaju da će borci Slobodne sirijske vojske u Daraai i Damasku krenuti u pravcu Halepa i drugih područja kako bi se suprotstavili takvom separatističkom projektu Kurda.

U vezi s američkom podrškom kurdskim snagama, vojni analitičar pojašnjava da su kurdske snage prihvatile da budu adut u rukama Sjedinjenih Američkih Država za realizaciju njihovih planova, s tim da možda postoje neka američka obećanja o otvaranju kurdskih predstavništva u svijetu u zamjenu za takvu ulogu.

Turska kontrola

Politički analitičar Bekir Atacan kaže da je Turska sposobna da nadzire dešavanja zapadno od Eufrata, zabranjenoj zoni za kurdske snage i turskoj crvenoj liniji, te da pomno prati da li Sjedinjene Američke Države ispunjavaju svoje obećanja ili ne.

Po njemu, SAD veoma dobro zna da treba sarađivati sa državama u regiji, a ne s vojnim ili stranačkim frakcijama, te da je za držanje stvari pod kontrolom na tom području neophodna Turska.

Atacan dodaje i kako se ne može mnogo vjerovati američkim garancijama u tom pogledu, budući da se ni ranije nisu pridržavali svojih obećanja u Tell Abiadu i provinciji sjeverne Raqqe.

Također nisu ispunili obećanje u pogledu prirode podrške koju su odlučili poslati kurdskim snagama, kao i da Washington insistira na tome da Kurdi ostanu adut u njihovim rukama s ciljem vršenja pritiska na sukobljene strane u regiji.

Izvor: Al Jazeera