Hrvatski šator kojeg niko više ne želi

Piše: Branimir Bradarić

Sve do 20. listopada 2014. godine bio je to samo još jedan običan šator koji se nalazio u skladištu Hrvatskog Crvenoga križa, a koji je korišten prema potrebama na terenu. Međutim, od toga dana šator, koji je postavljen ispred Ministarstva branitelja Vlade Republike Hrvatske, na adresi Savska 55, postao je najpoznatiji ikada šator uopće u Hrvatskoj. U njemu su 555 dana boravili hrvatski branitelji koji su prosvjedovali protiv tadašnjih čelnika ministarstva, a prije svega Predraga Matića i Bojana Glavaševića.

Šator je postavljen kada je stotinjak ogorčenih branitelja krenulo u prosvjed jer su, kako su rekli, bili revoltirani omalovažavanjem i podcjenjivanjem braniteljske populacije.

Povod je bila izjava tadašnjeg pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića koji je na tribini Documente u Vukovaru, rekao kako bi „trebalo istražiti zašto velika većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat boluje od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a riječ je o populaciji koja je pobijedila u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, dok populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP”. Te riječi branitelji su protumačili kao izjednačavanje žrtve i agresora te su odlučili krenuti u prosvjed.

Jedan od vođa prosvjeda, Đuro Glogoški, tada je izjavio novinarima da šator ostaje do daljnjeg.

Kroz tih 555 dana šator iz Savske postao je jedno od nezaobilaznih mjesta kada je riječ o braniteljskim pitanjima i problemima u Hrvatskoj. O njegovom značaju i ulozi govori i da su ga tijekom trajanja prosvjeda posjećivali razni političari, sportaši, poznate osobe, predsjednički kandidati, estradne zvijezde… Novinari su svjedočili posjetama predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ministara u aktualnoj Vladi, biskupa Katoličke crkve…

Tijekom prosvjeda šator je bio i mjesto brojnih konferencija za medije, izjava novinarima, okruglih stolova, svetih misa kao i najrazličitijih događanja s kojima su prosvjednici ukazivali na probleme braniteljske populacije. Već prvih dana prosvjeda šator je postao i mjesto tragedije kada je u njemu preminula Nevenka Topalušić, stopostotni invalid i pripadnica „Gromova“. Poslije toga slučaja do šatora se dovezao i zapalio branitelj Damir Čakanić.

Kulminacija događanja u šatoru, kao i cijeloga prosvjeda, dogodila se 29. svibnja 2015. godine kada su prosvjednici krenuli na Markov trg s pojašnjenjem kako će tamo podržati prosvjede radnika Imunološkog zavoda. Nakon zahtjeva policije da se povuku s trga branitelji su se povukli u crkvu Svetoga Marka gdje su dočekali i jutro. Tijekom te večeri dio branitelja u Savskoj naoružan plinskim bocama zaustavio je promet. Ipak, na sreću izbjegnuti su veći problemi.

Podijeljena podrška

Sve vrijeme prosvjeda prosvjednici su nailazili s jedne strane na bezrezervnu podršku jednog dijela političara, crkve, branitelja kao i samih građana. Svi oni opravdavali su razloge prosvjeda i podržavali prosvjednike, ukazujući kako aktualna vlast na razne načine omalovažava branitelje i oduzima im zakonom zajamčena prava. 

U isto vrijeme, drugi dio političara, udruga, branitelja i građana nije stao iza prosvjednika te su sve vrijeme govorili kako zapravo ne postoje razlozi za braniteljski prosvjed. Mogle su se čuti i tvrdnje kako je prosvjed u Savskoj organizirao HDZ te da su si na taj način pomogli i u izbornoj kampanji.

Glogoški i ostale vođe prosvjeda su takve optužbe demantirali. Kakogod, prosvjed je trajao 555 dana kada je iznenada, kako je uostalom i započeo, prekinut.

„Kroz šator su do sada prošle stotine tisuća branitelja i onih koji su nam se obraćali za povjerenje. Možemo slobodno reći da je ovaj šator postao institucija. Svakog smo saslušali i pročitali svako pismo koje su nam poslali. Promjene su se počele događati u zadnjih mjesec dana. Vidjeli smo da svatko tko dođe ovamo bude primljen u Ministarstvu i da se s njim razgovara, možda i ne bude riješen njihov problem, ali barem su primljeni. Postat ćemo dio društva, nećemo biti na margini, a bilo koja Vlada koja će doći znat će da je šator otišao u povijest. Nastavljamo 100 posto za Hrvatsku, ali kroz institucije hrvatske države“, rekao je Glogoški pojašnjavajući razloge prekida prosvjeda.

Krenulo se s demontiranjem najpoznatijeg šatora u Hrvatskoj, što je na sebe preuzela vojska. Šator je potom prevezen u krug Memorijalnog centra Domovinskog rata koji se nalazi u krugu vojarne u Vukovaru. Pripadnici Hrvatske vojske postavili su ga na malonogometnom igralištu, s tom razlikom što je sada zaključan. Naime, u njemu više nema prosvjednika niti bilo tko može u njega ući.

Međutim, premještanje šatora u krug Memorijalnog centra nije naišlo na odobravanje vukovarskih branitelja, gradskih vlasti kao ni samih građana. Gotovo svi jednoglasno kažu kako šatoru nije mjesto u krugu Memorijalnog centra pa niti u samome Vukovaru. Smeta ih i što ih nitko nije pitao za mišljenje o tome nego je šator samo tijekom jutra osvanuo montiran. Niti Hrvatski Crveni križ, koji je donirao šator prosvjednicima u Savskoj 66, prilikom početka prosvjeda više ne želi šator nazad.

Nejasna dalja sudbina šatora

„Hrvatski Crveni križ je na pismeni zahtjev branitelja dopremio šator kako bi imali gdje boraviti tijekom prosvjeda. Kako se priča odužila i što se sve događalo sa šatorom jer je dugo u upotrebi HCK ga je donirao tako da više ne polažemo pravo na njega“, rekla je glasnogovornica HCK Katarina Zorić.

U isto vrijeme gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, navodeći kako gradske vlasti podržavaju zahtjeve branitelja, rekao je i kako postavljanje šatora u Vukovar nije dobro rješenje.

„Nas kao grad nitko ništa nije pitao tako da smo s ovim i mi sami ostali iznenađeni. Nadam se kako će se u narednim danima pronaći neko rješenje koje bi zadovoljivo sve. Mnogo bolje bilo bi kada bi iz Zagreba u Vukovar dolazili novci za projekte ili obnovu Vodotornja“, rekao je Penava.

I predsjednik Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara Tomislav Josić nije za to da šator iz Savske 66 završi u krugu Memorijalnog centra. Kazao je kako šatoru nije mjesto u Vukovaru te da mu posebno nije mjesto u Memorijalnom centru gdje su izloženi eksponati iz Domovinskoga rata.

„S tim eksponatima šator nema veze. Tu se nalaze oružja i oruđa iz Domovinskoga rata, vukovarske bitke, simulirana soba logora i razni drugi eksponati iz toga vremena. Ne znam što bi iz Domovinskoga rata predstavljao šator i kakve on uopće ima veze s Domovinskim ratom“, rekao je Josić.

U isto vrijeme ministar branitelja Tomo Medved kroz razgovore s čelnicima grada i braniteljskih udruga u Vukovaru pokušava smiriti situaciju.

„Šator nije nikakav problem. On je u Memorijalni centar Domovinskoga rata smješten privremeno dok hrvatski branitelji ne odluče što dalje. Mislim kako imamo puno većih problema od šatora“, rekao je Medved.

Međutim, unatoč svim tim izjavama, šator na malonogometnom igralištu i dalje stoji s veoma neizvjesnom daljom budućnosti.

Naime, danas nitko ne zna niti može sa sigurnošću reći što će dalje biti sa šatorom, hoće li biti sačuvan i gdje. Vođe braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66 o ovoj temi ne žele govoriti za medije.

Izvor: Al Jazeera