Deseta vrata pakla

Piše: Hadis Kurtović

Svima nam je dobro poznato djelo Dantea koje govori da je pakao sastavljen od devet vrata. Dante nije bio upravu.  Pakao nije sastavljen od devet već deset vrata pakla. U ta posljednja, zasigurno najstravičnija i najstrašnija vodi nas Rezak Hukanović u svom romanu „Deseta vrata pakla“. Roman je pisano svjedočenje o pola godine provedenih u prijedorskim logorima smrti Omarska i Manjača.

Spomenik stradalnicima logora

– O Bože – uzdahnu glasno Đemo dok su mu još slike Prijedora sasvim jasno prolazile kroz glavu, zureći i dalje u plavetnilo neba koje je u daljini prekrivalo njegov grad. Sva tuga i nemoć mu stade u jednu suzu koja mu se spusti niz lice.
– Ne mogu nas sve potamaniti – govorili su neki tiho, da ih stražari ne čuju.
– Ostat će bar neko, kao svjedok svih njihovih zala i nedjela. Iza svakog vučijeg pira ostaje bar krvavi trag. Opoganili su nam Kozaru, unakazili Potkozarje.
           To im nikad neće oprostiti ni ovi ljudi ovdje, a ni sam Bog.

Bili su u pravu logoraši, dokaz tome je i Hukanovića knjiga, krvavi pir je zapisan i zabilježen i ostaje za budućnost kao goli dokument i dokaz protiv krvnika. Samo u logoru Omarska ubijeno je oko sedam stotina ljudi, što starih osoba, što mladića od svega 15 godina. Kako i sam autor kaže: „Ova knjiga je tek mali spomenik svima stradalnicima logora smrti, sagrađen od najtvrđeg mermera i usađen u moje srce“. 

Lična svjedočenja

Nije poznato zašto je to autor pisao u trećem licu kada je sasvim jasno da su ovo njegova lična svjedočenja iz stravičnih logora smrti. Prepričava nam događaje koji su na prvi pogled previše zbunujući i nevjerovatni s druge strane srceparajući, a opet istiniti. Kazuje nam o događajima mržnje, mučenja, izrabljivanjima i ubistvima. Kada govori o mučenjima, možemo primjetiti da nam autor do u detalje pojašnjava kakve su vrste mučenja i paćenja preživljavali logoraši zajedno sa svojim očevima, braćom, sinovima i komšijama.

Teška priča

Bez imalo sumnje, treba da pročitamo ovo djelo sastavljeno od teške priče. Na momente je toliko teška da morate odložiti knjigu i zastati u mislima, pitajući se, da li je zaista čovjek sposoban toliko daleko ići u svojoj mržnji prema drugima i drugačijim.? Događaje koje autor prepričava, da su izmišljeni bili bi stravični. S obzirom da su protagonisti ovih događaja il’ živi il’ ubijeni logoraši ovu priču čini onom vrstom literature koja nam ne da mirno da spavamo. Autor je imao sreću da preživi svoj put u pakao a mi čitaoci smo „sretni“ da imamo ovu priču kao nezaboravno svjedočenje o zločinima nad građanima Prijedora i okoline.

P.S. …i desi se Omarska, Keraterm, Manjača i drugi logori širom Bosne i Hercegovine…

Izvor: Al Jazeera