Stižu izbjeglice, ali i izazov integracije

Piše: Tomislav Šoštarić

Sadou Diagne je sredinom 2014. godine iz Senegala stigao u Hrvatsku kao migrant, izbjeglica i zatražio azil. Dobio ga je osam mjeseci kasnije te sada živi u Zagrebu.

U drugim okolnostima, točnije u okviru kvota EU, idućih tjedana u Hrvatskoj će mu se pridružiti još 50 od ukupno blizu 1.700 izbjeglica, koje zemlja treba primiti do kraja 2017. godine.

Sadoua su, kaže, ovdje dočekali prijatelji, a ubrzo je stekao i nove, iz Hrvatske, koji su mu pomogli da se snađe i integrira. Uz njihovu pomoć svladao je i ‘birokratsku džunglu’.

Nezaposlenost najveći problem

Izravnom komunikacijom s izbjeglicama u posljednjih 13 godina, CMS je dobio uvid u stanje njihove integracije. Vidović kaže da su iskustva u društvu i institucijama različita – od pozitivnih primjera do onih koji imaju oblik rasizma i ksenofobije. Poteškoća ima i s tečajevima hrvatskog jezika, no najveći problem je nezaposlenost.

“Koja izbjeglicama ne omogućava emancipaciju i neovisnost od socijalnog sustava. Ljudi žele imati moć nad svojim životima i sudbinama te biti sposobni brinuti se za sebe same, a ovo društvo im to ne omogućava jer ne djeluje proaktivno već reaktivno. Integracija treba biti dugoročna i održiva, a ne proces koji krpa rupe koje nastaju”, kaže Vidović.

No, upozorava da nije lako početi novi život u stranoj zemlji i ispuniti sva svoja očekivanja kada se napusti vlastita.

Naučiti jezik

“Nije lako vidjeti nove stvari i jednostavno ih razumjeti. Treba ići korak po korak, treba to prihvatiti. Ali ne treba samo gledati vijesti i pokušati shvatiti što se događa, nego probati ići među ljude, upoznati ih i biti s njima. Ne treba nikoga biti strah upoznati ih”, kaže Sadou.

Najveći problem je, kaže, jezik. On sada uči hrvatski i kaže da je vrlo težak. No, svladati se mora.

“To je problem s kojim će se suočiti sve izbjeglice, to je i meni bio problem i još jest. Čak i ako imaju neke kvalifikacije, opet imaju problem što zbog jezika to ne mogu raditi. Moraš naučiti jezik, tada možda uspiješ pokazati svoje kvalifikacije, znanja i vještine ili se educirati za neki posao.“

Skorim sugrađanima poručuje kako moraju biti svjesni da su napustili svoju zemlju te da će se suočiti s mnogim novim stvarima. Zato moraju biti jaki.

“I da ne budu previše kritični prema novom društvu i sustavu. Ako naiđeš na nekoga za koga ti se čini da nije u redu, da ti nije naklonjen, ne obraćaj pažnju jer drugi su ljudi također ovdje. Svugdje gdje jesi, naići ćeš i na dobre i na loše ljude. Treba zatvoriti oči, reći samom sebi da nisi u svojoj zemlji i da moraš početi novi život, a to znači početi sve učiti ispočetka”, kaže Diagne.

Hrvatski policajci nedavno su otputovali na jug Europe te započeli razgovore i odabir 50 izbjeglica koje bi željele doći u ovdje. U prvoj skupini, po deset osoba trebalo bi stići iz Grčke i Italije te 30 sirijskih izbjeglica iz Turske.

Prva faza – tražitelji azila

“Oni koji dolaze iz Italije i Grčke bit će u Hrvatsku premješteni, relocirani, što znači da dolaze u Hrvatsku u statusu tražitelja azila/međunarodne zaštite, a Hrvatska je odgovorna za provedbu postupka traženja azila i (ne)odobrenja međunarodne zaštite. Oni koji budu dolazili iz Turske, bit će u Hrvatsku preseljeni, što znači da osobe u Hrvatsku dolaze u statusu azilanta/osobe pod međunarodnom zaštitom”, objašnjava Tea Vidović iz Centra za mirovne studije (CMS).

Izbjeglice iz Grčke i Italije boravit će u Hrvatskoj u prvoj fazi kao tražitelji azila te će biti smješteni u jedno od dva Prihvatilišta, u Zagrebu i Kutini.

Na poslu oko prihvata i integracije, koordinaciju više ministarstava, nevladinih organizacija i drugih tijela provodi vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Na upit o tome kako će se provesti koordinacija i koji su prioriteti, šturo su odgovorili da će sve biti vidljivo iz Operativnog plana za provedbu obveza RH.

Također, kažu da Radna skupina radi na donošenju novog Akcijskog plana za uklanjanje prepreka u ostvarivanju pojedinih prava u području integracije, a taj će dokument biti dostupan u lipnju.

Integracija po dobivanju azila ili međunarodne zaštite

Istovremeno, u CMS-u smatraju kako integracija treba započeti s prvim danom dolaska osobe u zemlju u kojoj traži azil, dok u Hrvatskoj institucionalni proces integracije započinje kada je osobi azil ili međunarodna zaštita odobrena.

Neki su na to, kaže Vidović, čekali i do godinu dana. U tom periodu, institucije im nisu osigurale tečajeve hrvatskog jezika ili druge programe. To su činile samo nevladine organizacije.

A ovom slučaju, smatraju, integracija treba početi i prije.

“Preporuka CMS-a je da proces integracije u formi informiranja o hrvatskoj kulturi i društvu započne već u Grčkoj, Italiji i Turskoj, kako bi ljudi koji će doći znali gdje dolaze i što mogu očekivati. Informacija i znanje je ključna u integraciji te je njen izostanak potencijal za kreiranje poteškoća u budućnosti”, kaže Vidović.

Kriterije za odabir izbjeglica uspostavlja Međuresorna radna skupina i oni trenutačno nisu javni.

U CMS-u smatraju da je pri odluci o premještanju i preseljenju važno uzeti u obzir preferencije i osobne karakteristike izbjeglica, uključujući obiteljske veze, kako bi se izbjeglo preseljenje i premještanje u zemlje u kojima ne žele boraviti, a time i eventualno nezakonito napuštanje te države.

Integracija – dvosmjeran proces

Treba osigurati i učinkovit sustav informiranja izbjeglica o njihovim pravima, mogućnostima prilikom preseljenja i premještanja te uvjetima života i boravka u Hrvatskoj, ali i o obvezama. Jednako važno je da sa svime budu upoznate i institucije, djelatnici te domicilno stanovništvo.

“Svaki element integracije je važan i ukoliko jedan segment ne funkcionira, ne funkcioniraju ni ostali. Integracija u Hrvatskoj je dosad bila vrlo slabo razvijena i u praksi postoji mnogo poteškoća i nedostataka. Ako govorimo o pravima, često puta se događalo da su izbjeglice informirane o pravima i obavezama, no djelatnici u institucijama nisu te su im određena prava uskraćivali.”

Prava i obaveze

Kad se strancu odobri azil ili supsidijarna zaštita, kažu u MUP-u, on ima pravo na boravak te mu se na teret proračuna osigurava smještaj najduže dvije godine.

Ima pravo na rad, za koji nije potrebna dozvola za boravak i rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti, besplatnu pravnu pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje u slučaju prestanka ili poništenja azila ili supsidijarne zaštite, socijalnu skrb, pomoć pri uključivanju u društvo, spajanje obitelji s članom obitelji, vlasništvo nekretnine, stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno Zakonu o hrvatskom državljanstvu.

Azilant ima pravo na dozvolu boravka i putovnicu za azilanta na pet godina, dok stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na dozvolu boravka na tri godine i putovnicu za stranca na dvije godine. Obvezni su poštivati Ustav, zakone i druge propise, ali i pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture.

Integracija je, naglašava, dvosmjeran proces i osim što se odnosi na uključivanje izbjeglica u društvo, tiče se i domicilnog stanovništva, koje treba upoznati s izbjeglicama i raditi na povezivanju i prihvaćanju novih članova društva.

“Smatram kako su svi aspekti integracije važni jer su međusobno povezani – zdravstvena zaštita osobi nudi osnovni životni uvjet zdravlja, zatim smještaj, koji osobi nudi prostor za kreiranje vlastita privatnog života, socijalna zaštita koja nudi socijalno-ekonomsku podršku za novi početak, obrazovanje koje osobu informira i nudi joj nove vještine i znanja s kojima je potom spremna da uđe na tržište rada i samostalno skrbi za sebe i svoju obitelj te doprinosi društvu u kojem živi. Potrebno je jednako razvijati  sva ova područja jer su ona usko vezana te utječu na razvoj mogućnosti za pojedinca i društvo generalno.”

Jako je, kaže, važno izbjegnuti nedostatke nekih modela u kojima je umjesto do kreiranja prostora susreta i komunikacije, došlo do segregacije izbjeglica i izolacije od ostatka društva u zasebnim kvartovima – getoima.

Kad zakažu institucije, uskaču građani

Ipak, Vidović kaže da u Hrvatskoj, zapravo,  nema političke volje za prihvat i integraciju izbjeglica, a ako vlast i institucije nisu voljne raditi na tome, onda cijelo društvo ima problem jer se njegovim ignoriranjem stvara ‘žulj’ koji jednog dana može puknuti.

Istovremeno, ističe, volja za kreiranjem suživota i stvaranjem interkulturalnih prostora razmjene, postoji u društvu – institucije su mnogo puta zakazale, ali su uskočili građani i pokazali solidarnost.

“No, to nije dovoljno. Potrebna nam je institucionalna baza koja će davati prava, kreirati mogućnosti i vještine te nakon toga ide sve ostalo. Prve izbjeglice iz kvota bi u Hrvatsku trebale stići u srpnju, a Akcijski plan za integraciju bit će donesen krajem lipnja. Mislim da to govori sve i o tome koliko je Hrvatska spremna i koliko se priprema za to – prekasno, u zadnji trenutak, na brzinu”, zaključuje Vidović.

Izvor: Al Jazeera