Politika bez visokih potpetica

Piše: Daniel Evrosimoski

Katica Janeva, Fatime Fetai i Lenče Ristoska. Imena ove tri dame iz makedonskog Specijalnog javnog tužiteljstva okupiraju društvene mreže. O njima se priča i u kafićima i na pijaci i u čaršiji, a njihove siluete se štampaju na majicama i bedževima na antivladinim protestima.

Pažnja cijele makedonske javnosti je usmjerena na njih. Izlaze na konferencije za novinare, govore odlučnim i profesionalnim tonom o sumnjama o teškim zločinima vladajućih funkcionera.

Za kratko vrijeme uspjele su oko sebe da stvore snažnu auru moralnog i profesionalnog integriteta i koncentrirale su građansku podršku kao nijedan makedonski političar ili institucija. Doživljavaju se kao heroine društva koje stale na put nepravdi i centarima moći.

Ali, one su rijedak primjer u Makedoniji gdje se na vrhu neke moćne državne institucije nalaze žene.

Aktivistica Iskra Gešoska iz građanske organizacije Kontrapunkt smatra kako je potrebna cjelovita emancipacija društva i kritički kodovi razmišljanja kako bi se mijenjala uloga žene u društvu.

“Žena je degradirana u proteklom periodu, osim ako uzmemo kao primjer ovu eksplicitnu, paradigmatičnu pojavu tri dame Specijalnog javnog tužiteljstva. One imaju,ne samo prostor da uspostave uzor kako treba da izgleda novo društvo, već i realnu moć. Taj iskorak, konceptom Specijalnog tužilaštva, mogao bi poslati poruku za dalje: koja je ta intelektualna i senzibilna moć da žena mijenja društvo“, kaže ona.

Politika kao ‘muški posao’

Građanski revolt prema vlastima, koji se pročuo pod nazivom “Šarena revolucija” svaki dan u Skoplju se okuplja u isto vrijeme i na istom mjestu – ispred kancelarije Specijalnog tužiteljstva, kao znak podrške njihovom radu i ugledu koju je vladajuća VMRO-DPMNE žestoko napadala. Među demonstrantima svakodnevno je puno žena.

Jedna od njih je Irena Cvetković, aktivistica, blogerka i magistrica rodnih studija. Svakodnevno je na protestima na kojim može da se čuje pravi ženski politički glas i feministički pristup koji, kaže, nije prisutan u dominantnim društvenim narativima.

“Šarena revolucija je prostor koji artikulira raznoglasje u kojem ima mjesta za ženski politički glas. Prostor koji nije utopljen u narativima nacionalizma, otvoren za sve, neograničen nacionalnim ili etničkim identitetima – prostor koji omogućava ne samo ženama, već i muškarcima da kreiraju politiku obespravljenih, politiku slabijih. Za mene je to i te kako ženska politička pozicija”, kaže ona.

Dok su na antivladinim protestima žene skoro podjednako prisutne kao i muškarci, u politici je taj odnos potpuno drugačiji.

“Naučeni smo da mislimo kako je politika muška stvar. Kako je sve što je izvan domaće sfere muška stvar, a pitanje porodice i doma je ženska stvar. Nažalost, mi nemamo jake političarke u našoj historiji koje bi bile primjer. Imamo mi žene političarke, imamo i žene u Parlamentu, ali oni nisu predstavnice ženskog političkog glasa. To su iste zastupnice koje glasaju za novi zakon o prekidu trudnoće, koje su dopustili da tekstilne radnice ne budu obuhvaćene zakonom za minimalnu plaću”, kaže Cvetković.

Nema kvote – nema ni žena

Od 26 resora u makedonskoj Vladi, žene upravljaju u samo četiri ministarstva. Samo četiri od 81 općine u zemlji imaju načelnice. Makedonija nikada nije imala predsjednicu države, vlade ili parlamenta. Od dvadesetak najjačih makedonskih političkih stranaka samo jednu vodi žena. U zadnjem sastavu parlamenta jedna trećina zastupnika su bile žene, ali to je tako samo zato što je proporcija propisana zakonskim kvotama.

„Političke partije na Balkanu su patrijarhalne i nerado otvaraju svoja vrata za žene, osobito za važne funkcije u društvu. Žene trebaju da se još više bore da dobiju svoje zasluženo mjesto tamo“, kaže Besa Arifi, docentica pravnih nauka na Univerzitetu Jugoistočne Evrope u Tetovu.

Pored niske zastupljenosti u politici, nju više zabrinjava što žene koje odlično obavljaju svoj posao nemaju potporu institucije, pa čak nailaze i na razne prepreke. Garantirane kvote imaju svoju važnost, kaže Arifi, ali to je način da se na silu žene uključe u političke procese. Smatra da je potrebna promjena mentaliteta kako bi ljudi dijelili vlast i moć i smatrali ih jednakim.

“Kroz Specijalno javno tužiteljstvo i njihov besprijekoran posao, potvrđuje se da žene imaju tu hrabrost da nastave stvari koje su negdje zapele. Uvijek kad su potrebne takve hrabre odluke žene samovoljno stupaju na takve funkcije i pokazuju takvu spremnost”, dodaje Arifi.

Istraživanje koje je prošle godine objavila nevladina organizacija „Reaktor“, a u kojem su bili anketirani savjetnici iz gotovo svih općina u Makedoniji, pokazalo je da političke partije diskriminiraju žene i da postoji otpor prema progresu žene partijskom ljestvicom. Muškarci su, u prosjeku, dobijali visoku partijsku poziciju sa navršenom 31 godinom, dok žene dobijaju takve pozicije sa navršenih 38 do 45 godina. U zaključcima je istaknut i problem da su žene još predominantno odgovorne za odgoj djece i porodične obaveze, kao i to da se rodna jednakost još smatra kao isključivo „žensko pitanje“.

Stereotip pokorne i ponizne žene

„Dolga kosa – kratok um“ (duga kosa – kratka pamet), ili „ako si moma – sedi si doma“ (ako si djevojka – sjedi kući) su neke od makedonskih narodnih izreka koje ismijavaju intelekt i ponašanje žena. U narodnoj kulturi i folkloru žena je u sjeni muža, ne treba se miješati u politiku niti odlučivati o bilo čemu.

„Kroz poslovice se vidi stereotip koji do današnjeg dana važi za žene. Žena u makedonskoj narodnoj kulturi i folkloru ima dvije dimenzije. Jedna – da je ponizna mužu, pokorena i glupa. I druga – u koju je lukava, hitra i koristi čudne i nekonvencionalne načine djelovanja“, kaže Jana Kocevska, etnologinja i antropologinja iz Udruženja za promociju ženskih aktivnosti „Tiiiit! Ink.“.

Ovaj odnos prema ženama može da se primijeti u medijskim ili parlamentarnim debatama, ali je još izraženiji u svakodnevnoj komunikaciji.

„Kad žena nešto saopštava ona je stalno percipirana kao ‘ludasta’, kao da je stalno u krizi i često je ušutkivana i percipirana kao da ne govori ništa važno. Nešto što se dešavalo godinama unazad ne može lako da se izbriše ili promijeni, ali postoje važni trenuci u historiji koji nastoje da se to promijeni“, dodaje ona.

Primjeri sa Balkana u proteklom periodu su ohrabrujući. Žene obavljaju ili su do prije nekog vremena obavljale neku od najmoćnijih državnih funkcija u više zemalja regiona.

To se još nije desilo u Makedoniji. I pored toga što se stvari mijenjaju u pozitivnom pravcu i broj žena na javnim funkcijama je puno veći nego prije deset godina, daleko je od idealnog. I ove promjene najviše duguju zakonskim propisima i minimalnim kvotama. To samo doprinosi da se na žene u političkom procesu gleda kao na zakonsku dužnost, a ne kao na nužnost.

Pojava Janeve, Fetai i Ristoske može biti važan iskorak. Tema se otvorila, građani sve više pričaju o snazi žena, a stereotipi se lagano tope. Za to, ipak, potrebno je bilo da se dogodi nešto „specijalno“.

Izvor: Al Jazeera