Svaka čast tehnologiji, ali ništa bez ‘čizme na terenu’
Piše: Mario Pejović
U vrijeme kad se sve više ratova vodi “na daljinu”, a većina akcija se izvodi iz udobnih fotelja korištenjem “džojstikom” upravljanih bespilotnih letjelica, vijesti da se na ratište šalju elitne borbene jedinice zvuči prilično zastarjelo.
Bez obzira koliko arhaično zvučao izraz “čizma na terenu”, stručnjaci ističu da korištenje specijalnih vojnih jedinica danas potrebnije nego ikad ranije.
Vojni analitičar Denis Avdagić navodi kako su vojne specijalne snage doista specijalne, jer se, bez obzira na zemlju i vojsku iz koje potiču, radi o elitnim, izvrsno obučenim i opremljenim jedinicama, koje često sačinjavaju pojedinci s vrhunskim psiho-fizičkim sposobnostima.
Upotrebna vrijednostU vrijeme kada se nema novca, profesionalna vojska i posebno nadobučene snage su najbolje rješenje, jer imaju najveću garanciju uspjeha, ocjenjuje Avdagić.
“Kada nemate velika sredstva na raspolaganju, a i dalje trebate alat za određene poslove, specijalne postrojbe su najpovoljniji i najbolji alat. Uostalom, troškovi za ljudstvo nisu u tako drastičnim razlikama kako se obično misli, u ogledu pripadnika specijalnih postrojbi i ‘običnog vojnika'”, kaže on.
Takve snage su, na neki način, “džoker u rukavu”, koje se mogu iskoristiti onda kada konvencionalne jedinice ne mogu odgovoriti na određeni problem.
“Oni su najčešće obučeni za brzo, ‘kirurški precizno’ djelovanje i izvršavanje najkompliciranijih zadataka, kao što je duboki ulaz u neprijateljski teritorij, sabotaža i slično, ili za namjensko djelovanje tehnologijama i opremom kojom općenito obučeni pojedinci ne mogu i ne znaju rukovati.”
Stručnjak iz Hrvatske navodi kako su takve snage važne u klasičnim sukobima, jer ulaskom u dubinu neprijateljskog terena mogu slabiti protivnika uz male gubitke, ali su još važnije u asimetričnim prijetnjama, odnosno sukobima niskog intenziteta.
“Namjenske specijalne postrojbe uglavnom su obučene za skriveno djelovanje, malu izloženost ili vidljivost i duži raspored bez opskrbe što ih čini jednako neprimjetnim, ali ubojitijim od gerilskih i terorističkih prijetnji”.
Borba protiv ISIL-a
Njegov kolega iz Srbije Aleksandar Radić podsjeća kako se važnost “specijalaca” posebno primijeti u sukobima na Bliskom istoku, prije svega u borbama protiv boraca oružane grupe Islamska država Irak i Levant, gdje posebne jedinice iz raznih zemalja pronalaze skrivene ciljeve i navode artiljerijske i zračne udare sa neprijateljskog terena, odnosno terena koji se nalazi duboko u neprijateljskoj teritoriji.
I dok druge vojne formacije trpe zbog razvoja tehnologije i smanjuju broj vojnika, specijalne jedinice posebno profitiraju od modernizacije, a njihova upotrebna vrijednost značajno raste.
Specijalne jediniceVojnim specijalnim jedinicama se uglavnom smatraju natprosječno ili posebno obučene jedinice i pojedince, što mogu biti i vojni policajci, ronioci, padobranci, snajperisti ili jedinice u kojim su miješani timovi ili pojedinci s većim brojem vještina, ističe Avdagić.
Smrtonosnim oružjima danas upravljaju “klinci” koji su gamerske konzole zamijenili upravljačkim palicama naprednih dronova, ali bez specijalaca na terenu njihov posao bi bio znatno teži i neučinkovitiji.
“Uz kombiniranje s modernim tehnologijama, upravo uz uporabu specijalnih postrojbi, minimalizira se mogućnost pogreške. Kao što znamo, dronovi – bespilotne letjelice ili općenito daljinski upravljana tehnologija i dalje ima određena ograničenja i još uvijek su daleko od toga da zamijene ‘najsavršeniji stroj’ – čovjeka, a posebno najbolje od najboljih među ljudima, pripadnike specijalnih postrojbi”, podsjeća Avdagić.
Radić dodaje kako se, za razliku od pređašnjih sukoba, danas korištenjem satelita i napretkom komunikacijskih tehnologija može u svakom trenutku biti u kontaktu s jedinicama duboko u neprijateljskoj teritoriji.
“Male grupe ljudi, koje su u stanju obavljati niz složenih zadataka, možete u svakom trenutku pratiti i s njima biti u kontaktu, kako biste povećali efikasnost njihovog djelovanja”, kaže on i podsjeća da je identifikacija objekta kao mete moguća samo kada su vojnici na licu mjesta.
“To je ono o čemu se ne govori i šta se nalazi iza svih ovih spektakularnih vazdušnih dejstava, ne govori se koliko puta je prethodila infiltracija specijalaca na neprijateljski teren, kako bi pronašli metu i uspešno obavili navođenja napada”.
Upravo zbog toga se vojni specijalci ne moraju brinuti za svoje mjesto u budućim armijama svijeta.
Ujednačena obuka
I dok nas američka filmska industrija uvjerava da su američki specijalci, bez obzira da li se radilo o Mornaričkim fokama, Rendžerima, Zelenim beretkama, Deltama… najbolji na svijetu, stručnjaci napominju kako je gotovo nemoguće objektivno donijeti odluku o “najboljim”.
Posebna sortaU većini vojski specijalne jedinice regrutiraju samo najodanije i najpožrtvovanije dostupne vojnike, što samo po sebi govori da je mogućnost dezerterstva ili sumnje u zapovjedi mala ili nikakva, ističe Avdagić.
“Ovde se ne radi o tome čiji specijalci mogu uraditi više sklekova”, ističe Radić i napominje kako sve velike zemlje ulažu u obuku specijalnih jedinica, koja je vrlo slična.
“Danas je vrlo lako pobrkati koji su čiji specijalci, jer su svi slično opremljeni.”
Stručnjak iz Srbije napominje kako su, kada se radi o velikim vojnim silama, specijalci dosta ujednačeno osposobljeni, a da njihova učinkovitost zavisi od više faktora.
“Koliko će biti efikasni u datom momentu dosta zavisi od ratne sreće. Ako stvari krenu naopako, i najbolji i osrednji mogu da nastradaju ako se niz okolnosti ne podudari.”
Radić napominje da dodatni faktor u učinkovitosti predstavlja i kadrovska kombinacija unutar zapovjednog lanca. Dobar, sposoban i karizmatičan zapovjednik može učiniti mnogo više od onih koji su opterećeni unutrašnjom kadrovskom krizom, odnosno nedovoljno sposobnim oficirima.
“Istorija akcija, koja je jedina prava provera i pokazatelj kvaliteta, pokazuje velike oscilacije kada su u pitanju dejstva svetskih specijalnih jedinica. U jednom momentu imate sreće, u drugom nemate”, zaključio je Radić.
Izvor: Al Jazeera