Mladi prvak iz Bihaća: Džudista koji ne može prebrojati medalje

Piše: Fahrudin Vojić

Dvadeset puta prvak Bosne i Hercegovine u džudu, sedam puta prvak Balkana, drugi na Studentskom prvenstvu  Evrope, treći u Evropi za mlađe seniore, treći u Evropi za juniore, drugi na svjetskom omladinskom prvenstvu u Miamiju.

On je Harun Sadiković, rođen 12. maja 1996. godine u Bihaću. Džudom se počeo baviti još kao mali dječak i trenira već deceniju i više.

„Džudom sam se počeo baviti prije 12-13 godina. To je bilo na nagovor moga oca i njegovog prijatelja Jasmina Halilagića. Nakon što sam probao većinu sportova, odlučio sam se okušati u džudu. To je bila ljubav na prvi pogled i postao sam fanatik u džudu, a sve ostalo je historija“, kaže Harun.

U Sarajevu kao kod kuće

Matični džudo klub mu je Una iz Bihaća, gdje je počeo svoje prve džudo korake. Zatim 2012. godine prelazi u Džudo klub Bosna u Sarajevu, nakon čega kreću i prvi zapaženiji rezultati i već 2008. godine postaje prvak države u kategoriji poletaraca.

Ne krije da zasluge za to pripadaju njegovom treneru i prijatelju Branislavu Crnogorcu, koji ga je otkrio i gurnuo u vatru još kao kadeta, kada je nastupao u juniorskoj kategoriji.

„Džudo klub Una je moj prvi klub iz kojeg sam, nažalost, bio primoran da odem. To se desilo nakon osvajanja evropskih kupova u Zagrebu i Teplicama, kada sam 2012. godine prešao u Džudo klub Bosna, a razlog je taj što grad Bihać i Sportski savez Bihać nisu imali sredstava da finansiraju moje godišnje pripreme i odlaske na takmičenja. Tada me je uzeo sadašnji selektor dr. Branislav Crnogorac i doveo u Džudo klub Bosna, gdje sam zaista lijepo dočekan i primljen, nakon čega sam počeo da nižem vrhunske rezultate. Odnos između mene i gospodina Crnogorca je ujedno profesionalan ali, mogu slobodno kazati i porodični, jer me je on primio kao člana porodice. Zadovoljan sam njegovim radom sa mnom i bio bih zadovoljan i sretan da se naša saradnja nastavi u ovom pravcu u kojem je do sada išla“, ističe Sadiković.

Novi talenti

O perspektivi džuda kaže da nije baš najbolja, ali da ipak ima nade, jer spas džuda i njegov opstanak na ovim prostorima vidi u dolasku novih i mladih talentiranih džudista pojedinaca.

„Ova generacija džudista na čelu sa Amelom Mekićem je vrhunska generacija. Međutim, pojavljuje se jedna nova generacija u koju spadam i ja, a koja je već nadmašila tu Mekićevu generaciju i napravila vrhunske rezultate. Što se tiče perspektive, ne znam šta da kažem. Možda se  više i ne radi tako kvalitetno i nadam se da će se izroditi neki novi talent u skorijoj budućnosti kako bi bh. džudo nastavilo koračati sigurnim koracima ka još boljim rezultatima i većim uspjesima“, kaže Harun Sadiković.

O razlozima uspjeha francuskog džuda, koji je vodeći u Evropi, Sadiković kaže da oni leže u visokoj svijesti ljudi koji vode sport u Francuskoj, ali i jednom sasvim novom pristupu ovom sportu i treninzima.

„Možemo slobodno kazati da je džudo u Francuskoj nacionalni sport, a činjenica da imaju oko 12.000 registrovanih trenera dovoljno govori o razlogu njihovog uspjeha. Imamo primjer Teddyja Rinera, olimpijskog pobjednika, koji je sedam ili osam puta bio prvak svijeta. On na svakom treningu radi s drugim trenerom, pa kad radi trening ruku trenira ga jedan trener, a kad radi trening nogu trenira ga drugi trener, što je ključni faktor njegovog uspjeha. Zatim imamo jednu Rusiju, koja za džudo ima ‘no limit’ budžet. Koliko kažeš, toliko dobiješ, pošto im je predsjednik države ujedno i predsjednik džudo saveza“, pojašnjava Sadiković.

Nezaboravni Miami

Sadiković je učestvovao na mnogim svjetskim takmičenjima i osvojio mnoge domaće i internacionalne medalje i nagrade. Ali jedna mu se duboko urezala u sjećanje.

„Najviše mi je u sjećanju ostalo kad sam bio drugi na Svjetskom prvenstvu za kadete, jer bio sam stvarno spreman cijelu godinu. Osvojio sam do juna sve što se moglo osvojiti i onda kad su svi očekivali da budem prvak Evrope i ispadnem u prvom kolu, odem na olimpijadu mladih i ispadnem u prvom kolu i onda kad su već svi digli ruke od mene, ja odem na prvenstvo svijeta gdje niko ništa nije očekivao od mene i budem drugi u svijetu. I tako, poslije toga su se uspjesi nastavili… Bio sam treći u Evropi za mlađe seniore, treći u Evropi za juniore, drugi na Studentskom prvenstvu Evrope, sedam puta sam bio prvak Balkana, 20 puta prvak BiH i svi ti momenti su mi se trajno urezali u sjećanje, ali onaj trenutak kada sam bio drugi u Miamiju, nekako mi je najdraži“, ističe Sadiković.

Vjera u sebe

Njegova poruka mladima je da ne gube nadu i da vjeruju u sebe, a njegova očekivanja od bh. sporta u ovoj godini su visoka i optimistička.

„Nadam se da će 2016. godine doći prva olimpijska medalja za BiH, koju bi nam mogao donijeti naš atletičar Amel Tuka. A što se tiče mene, očekujem da 2020. godine u Tokiju budem jedan od glavnih konkurenata za medalju, u kom pravcu su i usmjereni svi moji trenutni ciljevi. Mladima bih poručio da ne odustaju od svog sna i da imaju hrabrosti da ga slijede, jer sigurno će jednog dana doći do njegovog ostvarenja“, kaže na kraju džudista Harun Sadiković.

Harun je proglašen i za najboljeg mladog sportistu Unsko-sanskog kantona. Zatim, najbolji takmičar je bio dvije godine uzastopno Džudo saveza BiH, dobitnik je i općinskog priznanja „Japodski konjanik“ općine Bihać povodom Dana grada Bihaća. Ministarstvo obrazovanja USK-a je darovalo Harunu priznanje učenika sa specijalnim statusom povodom svih njegovih rezultata.

Izvor: Al Jazeera