Tri dame u muškom svijetu vozača autobusa

Edina, Sanja i Maja vozačice su autobusa zaljubljene u svoj posao
Edina, Sanja i Maja vozačice su autobusa zaljubljene u svoj posao

Piše: Mladen Obrenović

Ustaju mnogo prije drugih, kako bi na vrijeme došle do garaže, sjele za volan velikih autobusa i od ranog jutra počele prevoziti radnike na posao, djecu u školu, građane do tržnice ili šaltera neke od ustanova. Pričaju kako im je to oduvijek bila želja, ukazujući kako je na Zapadu uobičajeno vidjeti ženu za volanom autobusa ili kamiona.

Vozačice Edina Delić, Sanja Vujić i Maja Kovačević drugačija su lica gradskog prijevoza u Tuzli, odnosno Beogradu i Nikšiću, ali i priča o ravnopravnosti, sposobnosti, hrabrosti. One će reći – i ispunjenju želja.

“Kad sam došla predati papire za posao Gradskom i prigradskom saobraćaju Tuzla, nisam ni mislila da ću dobiti posao vozača. Završila sam saobraćajnu školu, pa mi je želja bila raditi nešto vezano uz saobraćaj, uglavnom u kancelariji. Onda su me pitali da li bi vozila autobus. Ako bih, trebam samo položiti ispit, dobiti D kategoriju i posao me čeka”, prisjeća se Edina.

Vratila se roditeljima, podsjetila ih kako joj je to oduvijek bila želja i dobila njihovu podršku. Ocu je bilo drago, prisjeća se, majka se brinula, a sestra je samo rekla da “bude pažljiva, jer vozi putnike – život se ne može namiriti ako se izgubi, ostalo može”.

“Nije to bilo samo sjedi i vozi, jer za živote ljudi treba odgovarati, ali sam rekla da hoću i mogu. Položila sam ispit i došla na posao. Primili su me i, eto, tu sam gdje sam – već sedmu godinu vozim autobus”, priča.

Prva i jedina u BiH

Nije neuobičajeno da žene rade takozvane muške poslove, pa Sarajevo ima ženu koja vozi taxi, Bosna i Hercegovina nekoliko žena koje silaze u rudarska okna, u četiri grada koja na ovim prostorima imaju tramvajske linije mnoge voze tramvaje, no tek su rijetke vozačice autobusa.

Maja Kovačević [Screenshot: TV Vijesti]

“Dopunjavamo se međusobno, jer smo prava šoferska priča, pa uglavnom oboje radimo prvu smjenu i žurimo po dijete u vrtić. Stignemo nekako”, navodi.

Radno za Dan žena

Kao i Edina i Sanja, i Maja hvale svoje kolege, jer uživa njihovu punu podršku.

“Mogu da se pohvalim da imam divne kolege. Stvarno izađu u susret i pomognu. Mnogi od njih znaju da imam dete i da sam samohrana majka. Kad nešto mora da se menja i treba mi drugi raspored, oni se prilagode. Dođu ljudi i sa godišnjeg odmora da odrade smenu umesto mene. Stvarno mogu da se pohvalim time”, kaže Sanja.

“Kad sam došla u GiPS, muškim kolegama bilo je malo neobično da žensko vozi. Još kad su vidjeli da sam malo poniska i sitna, ali su sve to prihvatili. Neki su mislili da ću kratko ostati i napustiti vožnju, ali sam dala sve od sebe da im pokažem. Poslije su me prihvatili me kao sebi ravnu i baš me paze i hvale. Nije me stid pitati ih nešto, a oni mi objasne. Definitivno sam se uklopila u ekipu”, napominje Edina.

Na pitanje tko su bolji vozači – žene ili muškarci, znakovito odgovara da je najsigurnija u sebe

“Žene su vrlo često u strahu i polako i pažljivo voze, ali ne mislim da su lošiji vozači. Muškarci uvijek negdje žure, brzo voze, pa se desi to što se desi na našim cestama. Dijelim to sve nekako pola-pola”, kaže.

Na kraju, sve će raditi za Dan žena. Možda će ih dočekati cvijeće za volanom, očekuju i od kolega, kao i prošlih godina, ružu ili čokoladu na poklon, jer je i mala, simbolična gesta dovoljna.

“Za Dan žena radim. Da je nedjelja, kad sam slobodna, onda ne bi bio problem, ali je utorak i 99 posto radim. To sa proslavom Dana žena više niko ni ne gleda”, reći će Maja.

“Naravno da radim za Dan žena. Uvek radim. Bilo bi lepo da ne radim za Dan vozača, a niko se nikad ne seti da mi čestita Dan vozača. Eto vam domaćeg zadatka”, rekla je, uz osmijeh, Sanja Vujić prije nego što je odjurila po nove putnike.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO