Obavezno služenje vojske zagovaraju patriote iz kafića

Prema mišljenju struke, situacija u zemljama regije ne daje povoda za ponovnim uvođenjem obaveznog vojnog roka (Duško Mirkovi? / Pixsell)
Prema mišljenju struke, situacija u zemljama regije ne daje povoda za ponovnim uvođenjem obaveznog vojnog roka (Duško Mirkovi? / Pixsell)

Piše: Tomislav Šoštarić

U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme sve češće govori o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka, ukinutog 2008. godine.

Inicijativa stiže od pojedinaca iz stranaka vladajuće Domoljubne koalicije, poput Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske stranke prava Dr. Ante Starčević, a ideji od ranije nije nesklona ni predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja smatra da bi bilo dobro razmisliti o vojnom roku u trajanju od jednog do tri mjeseca, za koji bi se dobivala naknada.

Takvo služenje vojnog roka vidi kao stjecanje dodatnog obrazovanja, koje bi pomoglo u situacijama poput prirodnih katastrofa, nesreća i općenito kada je potrebno pružiti pomoć ugroženima.

NATO i dobro susjedstvo

Argumenti nekih drugih su nesigurno okruženje, izbjeglička kriza, ali i smanjenje nezaposlenosti te stvaranje “čvrstih, stabilnih muškaraca”.

Zapad ukida obavezni vojni rok

Slovenija ima malu vojsku, s mjestom u NATO-u i dobrim centrom za obuku u brdskom ratovanju.
Ukupno raspolaže s blizu 7.000 aktivnih pripadnika, u usporedbi s hrvatskih 30.000.
Također postoje dragovoljni ročnici.
Srbija ima veću vojsku, u skladu s populacijom, blizu 50.000 ljudi.
Kao i svaka članica NATO-a, Hrvatska samostalno odlučuje kako će ispunjavati svoje obrambene obveze, a većina zapadnih zemalja ukinula je obvezni vojni rok.
‘Samo tri zemlje u Savezu provode novačenje i služenje vojnog roka – Grčka i Turska, za koje znamo da postoji određena međusobna napetosti i nepovjerenje, te Estonija, koja se nalazi na granici NATO saveza i Rusije. Još nekoliko zemalja nominalno ima obvezni vojni rok, ali tu zakonsku mogućnost uglavnom ne koriste, popunjavaju oružane snage dragovoljnim ročnicima, a prigovarače savjesti jednostavno ignoriraju, bez kažnjavanja ili traženja alternativnog služenja’, kaže Čustić.

Protivnici, pak, smatraju da bi to, s obzirom na profesionalne snage i postojeći koncept oružanih snaga, bilo nepotrebno, a skupo.

Marko Ćustić, glavni urednik hrvatskog portala Defender.hr, upozorava da bi, čak i da se donese takva odluka, ponovno uvođenje trajalo godinama.

“Osim zakonske regulative, koju bi trebalo riješiti, čekalo bi nas i potpuno restrukturiranje Oružanih snaga Republike Hrvatske, koje više nisu niti predviđene, niti imaju tu vrstu dočasničkog kadra raspoloživu za obuku desetaka tisuća ročnika po generaciji. Da ne govorimo o vojarnama, koje su prenamijenjene, predane civilnom sektoru ili napuštene”, kazao je Ćustić.

Pritom ostaje otvoren niz pitanja, poput onoga koju bi se generaciju prvu pozivalo – samo 18-godišnjake, ili i starije. A onda bi se ponovno, smatra, dogodilo ono zbog čega je obvezno služenje i ukinuto – masovni priziv savjesti i civilno služenje vojnog roka.

Ćustić smatra da u Hrvatskoj i nema stvarne potrebe za time, jer se uz članstvo u najjačem vojnom savezu – NATO-u, nalazi u sigurnom okruženju, s dobrim susjedima.

Dragovoljno vojno osposobljavanje

A današnje ugroze, poput kibernetičkih napada, vjerski motiviranog terorizma, pokušaja ovladavanja ili ugrožavanja gospodarskih resursa i slično, nisu nešto od čega državu i društvo može štititi ročna vojska.

“Ročnici nisu prikladni za sudjelovanje u međunarodnim misijama, zbog trajanja obuke, potencijalnih rizika i drugih čimbenika, a prirodne katastrofe, kao što znamo iz iskustva, nisu niti toliko česte, niti toliko teške da ih službe poput Državne uprave za zaštitu i spašavanje, vatrogastva, Hrvatske gorske službe spašavanja i sličnih ne bi mogle riješiti. Nedavne poplave u Slavoniji su vjerojatno maksimum prirodne katastrofe koji možemo očekivati, reakcija postojećim snagama je bila sasvim dovoljna i zadovoljavajuća.”

U Hrvatskoj trenutačno funkcionira sustav dragovoljnog vojnog osposobljavanja. Dobrovoljni ročnici su, kaže Ćustić, uglavnom mladi koji na umu imaju profesionalnu vojnu karijeru.

“To je dobra ulaznica u svijet vojske, mogućnost da okuse je li to za njih, a ako se zaista žele obrazovati i predati, Oružane snage im omogućavaju daljnje školovanje, materijalne uvjete i sve što im je potrebno da se posvete profesionalnom razvoju”, navodi Ćustić.

Kao i u Hrvatskoj, ali i ostalim zemljama regije, i u Srbiji je ukinuto obvezno služenje vojnog roka – posljednja generacija ročnika iz vojske je izišla krajem 2010. godine.

Poređenje s JNA-om

Obvezni vojni rok je bio neophodan za velike hladnoratovske vojske, pa i za bivšu Jugoslavensku narodnu armiju, no smanjenjem vojski i marginalizacijom koncepta pasivne pričuve to je postalo suvišno.
Radić smatra da bi ga trebalo uvesti iz socijalnih razloga – mlađe generacije su nesvjesne da postoje trenuci kada treba pridonijeti dobrobiti društva, kao što su pridonosile, primjerice, i snage JNA.
‘Svi mi od Vardara do Triglava imamo različite generacije, koje ništa ne žele dati od sebe drugima, a upravo nametnuta solidarnost je nužnost da bi država mogla pokazati autoritet zbog situacija u kojima možete angažovati veliki broj ljudi, a koje uopšte ne moraju biti vojne’, kaže Radić te napominje kako su i u Srbiji mnogi civilnim služenjem izbjegavali obvezu.

U Srbiji vojni rok suspendiran

Kako navodi vojni analitičar Aleksandar Radić, argumenti za to bili su isti kao i u ostalim državama regije – reforma oružanih snaga, nepostojanje potrebe za masovnim vojnim kontigentom u suvremenim tokovima, stvaranje profesionalne vojske, niži troškovi…

U Srbiji, također, postoji dobrovoljno služenje u trajanju od tri ili šest mjeseci, po izboru. Pritom je šest mjeseci uvjet za konkuriranje na mjesto profesionalnog vojnika.

Obvezno služenje vojnog roka u Srbiji, napominje Radić, nije ukinuto, nego suspendirano – nove generacije uvode se u vojnu evidenciju i na temelju toga osobe mogu biti pozvane u slučaju aktiviranja zakona.

“U Srbiji je suspendovana obaveza služenja vojnog roka, ali zakonom postoji. On je na snazi i u bilo kom momentu Skupština može da donese odluku o ponovom obaveznom služenju vojnog roka”, kaže Radić.

No, vojne vlasti u Srbiji, kaže, stoje pri tome da to nije potrebno. S obzirom na situaciju u okruženju, slaže se i Radić – u regiji, smatra, nijedna zemlja nema potrebe za time, jer ne postoje izravne opasnosti, već samo “tinjajući” rizici.

Ni izbjeglička kriza nije dovoljan razlog. “To ne može biti povod za uvođenje vojnog roka. Postoji profesionalna vojska, sa dosta mogućnosti da čini što treba na bezbednosti.”

‘Patrioti iz kafića’

Iako u svim zemljama regije uvijek postoji zanimanje dijela mladih za služenjem vojnog roka, u Srbiji je podrška posebno velika – prema nekim istraživanjima, čak dvije trećine građana podržava obvezno služenje, a podrška je najveća među mladima na koje bi se to odnosilo.

“Ankete pokazuju veliku podršku, ali mislim da je to nešto što ‘prati’ sve nas u regionu – lako je biti patriot iz kafića. Sada, kada to ne podrazumeva da bilo šta pružite od sebe, lako je biti agresivni, militantni srpski, hrvatski ili bilo koji drugi nacionalist. Kada bi ponovo poslali pozive, suočili bi se koliko se ankete razlikuju u odnosu na stvarnost”, komentira Radić.

I u Bosni i Hercegovini je obvezni vojni rok ukinut, a dobrovoljno služenje, kaže vojni i politički analitičar Neven Kazazović, ne postoji, već samo natječaji za profesionalne vojnike.

Visoki troškovi i socijalna higijena

Prema procjenama na bazi 10.000 ročnika godišnje, trošak bi bio 300 milijuna kuna (39,3 milijuna eura), pri čemu treba uzeti u obzir da dob za služenje vojske svake godine doseže više nego dvostruko mladića.
Čustić općenito smatra da su opravdani razlozi za obvezni vojni rok ponajprije nesigurno okruženje i nesudjelovanje u vojnim savezima, što kod Hrvatske nije slučaj.
‘Vojska nije i ne smije postati instrument socijalne higijene. Problemi poput nezaposlenosti moraju se rješavati poticanjem gospodarstva, a ne na način da se o državnom trošku nekoga prisiljava na šest mjeseci nečega što on ne želi. U Hrvatskoj to nije potrebno’.

Raspoloženje među građanima, smatra, ne daje naslutiti da postoji veće zanimanje za to, a službenog stava oko toga nema – konstanta je razmišljanje o smanjenju vojnih snaga i tematiziranje vojnog proračuna, koji je, po mnogima, prevelik.

Vojska je profesionalna, u čemu postoji podrška NATO-a. Zadaci su osiguranje stabilnosti zemlje, pomoć pri elementarnim nepogodama… Pričuvni sastav je, kaže, postojao, no sve se manje o njemu govori.

“U Bosni i Hercegovini postoji jedan specifikum. Postoji borbeni sastav armije i on obavlja, odnosno uvježbava, ono što je neophodno. Ali, postoje i tri nacionalna puka, koji, svako sa svoje strane, gaji vlastite vojničke i druge tradicije”, kaže Kazazović.

Uvođenje vojnog roka u ovom trenutku ne smatra vjerojatnim ne samo u Bosni i Hercegovini, jer nema “niti države, niti kantona, niti entiteta koji ne muči muku s budžetom”, dodajući da je u Bosni i Hercegovini situacija specifična.

‘Na strani dobrih strijelaca’

“Mogu dvije strane u Bosni i Hercegovini biti za uvođenje obaveznog vojnog roka, a jedna strana protiv, što se obično događa i u drugim stvarima, i od toga onda nema ništa. U Bosni i Hercegovini i praktično borbeni sastav je multunacionalni, s tim da se vrh armije rotira po određenom redoslijedu, a isto je i sa Ministarstvom odbrane.”

Kazazović se, također, slaže da nijednoj zemlji u regiji uvođenje obveznog vojnog roka nije potreba. Niti zbog izbjeglica, što smatra više policijskim poslom, iako napominje da Srbija ima Žandarmeriju, koja je, kako navodi, svojevrsna mješavina vojno-policijskih snaga.

“Ovdje se to ne kaže, ali se radi donekle u skladu s onim što je rekao filozof Voltaire: ‘Bog ne stoji na strani brojnih bataljona, nego dobrih strijelaca.’ Mišljenja sam da je u ovom našem slučaju, pa i u Srbiji i Hrvatskoj, možda ‘malo, ali dobro’, a to znači imati para za ograničen broj vojnika, s izuzetnom obukom i vrhunskom tehnikom, i to onom koja će biti pametno odabrana.”

Stoga zaključuje kako povlačenje te tematike treba više promatrati kao unutarnjepolitičko nadmetanje nego nešto za čime postoji stvarna potreba.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO