Njemačka će ‘saveznim trojancem’ pratiti građane

'Savezni trojanac' je program koji, kada je instaliran na kompjuter, može prikupljati podatke poput sadržaja ekrana (Getty Images)
'Savezni trojanac' je program koji, kada je instaliran na kompjuter, može prikupljati podatke poput sadržaja ekrana (Getty Images)

Piše: Harun Cero

Kompjuterski program nazvan “savezni trojanac”, čiju je upotrebu Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke odobrilo za špijuniranje osumnjičenih osoba na daljinu, već je godinama predmet rasprava u toj državi. Jedan je od prvih programa te vrste koje je stvorila neka vlada i upotrijebila protiv svojih građana.

Ulf Buermeyer, sudija Pokrajinskog suda u Berlinu i urednik stručnog magazina HRRS, koji se bavi krivičnim pravom, sumnja da će taj program pomoći pri suzbijanju kriminala ili pronalaženju potencijalnih “terorista”. Smatra da bi to bilo ilegalno ako bi se program koristio bez zakonske osnove, a ne za ono za što je predviđen, borbu protiv terorizma.

Prema njegovim riječima, njemačke vlasti odlučile su se na upotrebu “saveznog (državnog) trojanca” zato što danas postoji mnogo mogućnosti kodirane komunikacije, pa normalno prisluškivanje mobilnih telefona i ostalih telekomunikacijskih uređaja više nema smisla.

Tvrdi da program omogućava njemačkim vlastima da prate komunikaciju građana Njemačke koja se odvija putem pametnih telefona i kompjutera.

Zakonska osnova mora postojati

“Mislim da taj program neće pomoći vlastima, pogotovo kada ga žele ubaciti u neki Appleov uređaj. Uređaji tog tipa imaju razvijene sigurnosne sisteme”, tvrdi Buermeyer.

Tajno prikupljanje podataka

Lucijan Carić, stručnjak za informatičku sigurnost, tvrdi da se već dugo govori kako sigurnosne službe koriste posebno izrađene programe za prikupljanje obavještajnih podataka.
Smatra da postoje indicije i saznanja da takvi programi zaista postoje.
“U pravilu, obavještajne službe ne priznaju postojanje i korištenje takvih programa, pa se do točnih informacija teško dolazi. Ovo je, u neku ruku, i logično, budući da sigurnosne službe ne objavljuju i javno razglabaju kojim se sve tehnikama i tehnologijama koriste. Teško je reći da li nešto slično postoji u regiji, no takve je programe relativno lako izraditi, budući da postoje već objavljene analize, opisi, pa čak i izvorni kod sličnih malicioznih programa koje su za provaljivanje u tuđe kompjutere te krađu na njima pohranjenih podataka izradili informatički kriminalci”, ističe Carić.
Kaže da su u svim civiliziranim zemljama za određene postupke tajnog prikupljanja podataka protiv vlastitih građana potrebni odgovarajući sudski nalozi.
“Nedavno su Francuzi naveli da se takvi postupci kod njih primjenjuju na nešto više do 1.800 građana. Također, morate imati na umu da je moguće prikupljati i analizirati podatke koji nisu tajni, ali netko je u zabludi i misli da jesu. Sam software zapravo je relativno jednostavan, radi se o programu koji – jednom instaliran na ciljano računalo – može prikupljati podatke poput sadržaja ekrana, što se utipkava, kakvi su pomaci mišem, program može pretražiti računalo tražeći određeni tip podataka, recimo telefonske brojeve, imena i adrese, adrese elektroničke pošte, poruke poslane preko raznih servisa, može aktivirati kameru i mikrofon na napadnutom kompjuteru te dalje prenositi sliku i ton”, zaključio je Carić.

Mnogi stručnjaci izrazili su sumnju da bi neki program mogli zloupotrijebiti kako bi pratili građane, ali Buermeyer smatra da to tehnički i pravno nije moguće.

“‘Savezni trojanac’ se, za sada, može samo koristiti za borbu protiv terorizma. U normalnom krivičnom postupku taj program ne smije se koristiti, jer nema zakona koji to dozvoljava. Ipak, ako Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke to planira, kako je prenijela stranica netzpolitik.org, onda je to ilegalno”, ističe sudija.

Internetska stranica netzpolitik.org, koju je naveo Buermeyer, objavila je tekst u kojem se ističe da Ministarstvo unutrašnjih poslova želi iskoristiti “saveznog trojanca” i kada nema zakonsku podlogu za takvo nešto, a da joj je to potvrđeno iz samog Ministarstva.

Al Jazeera je kontaktirala Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke, a glasnogovornica Pamela Mueller-Niese nam je kazala da sigurnosne službe, koje su pod nadzorom tog ministarstva, ne smiju koristiti “trojance” koji se koriste za to da bi oštetili nekoga i bez njegovog znanja ukrali podatke s kompjutera ili nekog telekomunikacijskog uređaja.

“Savezni trojanac” je, ističe ona, nešto drugo.

“Software koji je razvila njemačka Federalna kriminalistička policija će se koristiti samo za nadgledanje komunikacija koje su u toku, a to su samo razgovori putem interneta, chat i telefonski razgovori. Pretraživanje nečijeg kompjutera ili mobitela nije moguće”, tvrdi Mueller-Niese.

Kako održati visoke kriterije

Dodaje da se “savezni trojanac” može iskoristiti u slučaju krivičnog gonjenja, kada je počinjeno teško krivično djelo, kao što je ubistvo, ili preventivno, kada policija želi spriječiti nekog u činjenju teškog krivičnog djela. Također, “savezni trojanac” se smije koristi, navela je, kada Ustavni sud Njemačke to zatraži.

Upravo su slučajevi koje je Mueller-Niese navela za mnoge neprihvatljivi, jer za to, tvrde, nema pravne i zakonske osnove.

Na naš upit krši li “savezni trojanac” pravo na privatnost, Mueller-Niese je kazala da to nije slučaj, jer svi znaju kada se i u kojim slučajevima taj kompjuterski program smije koristi, a da će on pomoći i u borbi protiv terorizma.

I političari su se oglasili povodom odobrenja za korištenje novog “saveznog trojanca”. Opozicijska stranka Zeleni, koja se najviše protivila puštanju “saveznog trojanca” u upotrebu, i dalje je skeptična u slučaju primjene tog programa.

“Dosadašnji programi nisu bili u stanju održati visoke kriterije koje je zadao Ustavni sud”, komentirao je puštanje programa u upotrebu potpredsjednik zastupničkog kluba stranke Zeleni Konstantin von Notz, dok je Patrick Breyer iz Piratske stranke kazao da odluka o upotrebi “saveznog trojanca” mora biti povučena.

“Nezavisni stručnjaci moraju dati svoje mišljenje o ‘saveznom trojancu’. Služi li on samo za nadzor telekomunikacijskih uređaja ili ulazi u privatnost ljudi?”, upitao je Breyer.

Istakao je da, nezavisno od toga, ta stranka odbija takve kompjuterske programe, jer se njima može preduboko zadirati u privatnost ljudi.

Predmet skandala

“Savezni trojanac” se prije nekoliko godina našao u centru skandala kada je njemački Chaos Computer Club (CCC) otkrio da je zloćudni software, poznat pod nazivom R2D2, prekoračio ovlaštenja zahvaljujući tome što je imao više špijunskih kapaciteta nego što su to objavile njemačke vlasti i što je dozvoljeno njemačkim Ustavom.

Chaos Computer Club je otkrio da je taj kompjuterski program imao dodatnu funkciju koja je omogućavala njemačkim obavještajnim službama da postave backdoor na inficirani računar, da prave snimke ekrana, snimaju zvuk i video putem kamere i mikrofona zaraženog računara, čime je “trojanac” kršio pravo osumnjičenih na privatnost.

“Trojanac” je imao i nesiguran mehanizam ažuriranja, koji je omogućavao trećoj strani da preuzme kontrolu nad njim i da ga iskoristi u druge svrhe.

Nakon izbijanja skandala, oglasila se i njemačka ministrica pravde Sabine Leutheusser-Schnarrenberger, koja je nakon mjesec dana objavila informacije da su Vladine agencije koristile taj kompjuterski program u legalnim istragama, uvjeravajući njemačku javnost da su korištene samo funkcije prisluškivanja u skladu s njemačkim Ustavom.

Tvrdila je i da je verzija “trojanca” koju je analizirao CCC bila testna, koju je ponudila njemačka firma DigiTask, i da je ta verzija odbijena zbog mogućnosti da pravi snimke ekrana.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO