Nakon 20 godina čekanja, skela radila samo dva ljeta

Ferid Hadžić iz Janje posjeduje 160 dunuma zemlje u Lešnici, do kojih može doći jedino skelom (Al Jazeera)
Ferid Hadžić iz Janje posjeduje 160 dunuma zemlje u Lešnici, do kojih može doći jedino skelom (Al Jazeera)

Piše: Aljoša Ljubojević

Skela u Janji prestala je da saobraća početkom ratnih sukoba 1992. godine, a do tada su stanovnici ovog mjesta na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine mogli nesmetano da je koriste i prelaze u naselje Lešnica u Srbiji gdje imaju 450 hektara obradivog zemljišta.

Nekima od Janjana zemlja koju posjeduju sa desne strane Drine jedini je izvor prihoda, pa su se nakon 20 godina čekanja ponadali da će ponovo moći da priušte sebi normalnu egzistenciju, ali zakonske prepreke, nezainteresovanost određenih institucija i ćudljiva rijeka Drina uticali su na to da skela koja je obnovljena 2012. godine radi samo dva ljeta.

Bašte u Srbiji, poljoprivrednici u BiH

Poljoprivrednik Ferid Hadžić iz Janje posjeduje 160 dunuma zemlje u Lešnici do kojih može doći jedino skelom.

,,Moja porodica i ja smo za vrijeme Jugoslavije proizvodili povrće za specijalne bolnice u Banji Koviljači. Osim nas, još oko 150 porodica selilo je ljeti na drugu stranu Drine i mogu reći da smo veoma dobro živjeli. Nakon rata, čekali smo da skela ponovo proradi, ali nismo se dugo radovali. Danas je ostalo još samo dvije porodice koje prelaze na srbijansku stranu, preko drugih graničnih prelaza, ali mislim da će i oni uskoro odustati“, kaže Hadžić.

On ističe da je do prije mjesec dana na srbijanskoj strani imao i farmu od 200 ovaca i tovne bikove, ali da je prestao sa uzgojem.

,,Posljednjih godina bavimo se isključivo proizvodnjom korjenastog povrća – mrkva, celer i drugo, i ja bih sa zemljom koju imam ovdje u Janji i na desnoj strani Drine mogao da podmirim cijelu Bosnu i Hercegovinu! Ali, sa jedne strane nam planove kvari skela koja ne radi, a sa druge strane neuređeno tržište. Da se prošle godine nije pojavio jedan od lanaca marketa i otkupio mi cijeli rod, ja bih mogao da bacim skoro sve što sam tada proizveo“, razočaran je Hadžić.

Hadžić kaže da su janjanski poljoprivrednici oduvijek dobro sarađivali sa graničnom policijom Srbije i sa mještanima Lešnice koja pripada opštini Loznica, ali da je jedan od ključnih problema bio taj što na malograničnom skelskom prelazu koji je obnovljen 2012. godine nije postojala fito-patološka služba.

,,Mi proizvedemo povrće na srbijanskoj teritoriji, a onda kada hoćemo da ga prevezemo u Janju, u Bosnu i Hercegovinu, kažu nam da povrće mora proći fito-patološku kontrolu. To znači da bi trebalo da idemo 60 kilometara dalje na granični prelaz Rača koji jedini u okruženju posjeduje takvu inspekciju! Kada sve saberemo, podvučemo crtu, to nije bilo isplativo“, navodi  Hadžić.

On dodaje da je od obnove skele i rijeka Drina promijenila tok, pa bi skelu trebalo premjestiti na drugo mjesto, a trenutno jedini način da stanovnici Janje sa mehanizacijom pređu do svoje zemlje na drugoj strani Drine jeste da idu preko graničnih prelaza Pavlovića most ili ,Šepak, što je 40 kilometara duži put. 

‘Hiljadu papira i dozvola’

Zamjenik gradonačelnika Bijeljine Huso Zečkanović ističe da su svi koji su učestvovali u projektu obnove skelskog prelaza razočarani prestankom njegovog rada.

,,Ponovni rad skele značio je za Janjane kao da smo im otvorili fabriku u kojoj će raditi 300 ljudi. Grad Bijeljina je uz konsultacije sa mjesnom zajednicom Janja pokrenuo ideju o otvaranju malograničnog prelaza između Lešnice i Janje, prikupili smo hiljadu papira i dozvola, tražili saglasnost od pet ministarstava u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Narod koji 20 godina ne obrađuje svoju zemlju uvidio je da se nešto dešava nabolje, da se pokreće, a onda se ubrzo desio fijasko“, kaže Zečkanović.

Grad Bijeljina kupio je skelu u Badovincima u Srbiji po cijeni od 20.000 KM (10.000 eura), a ukupni troškovi pokretanja plovnog objekta bili su 50.000 KM. Dio novca skupljen je pomoću donacija, a radove na skeli, kao što su farbanje i postavljanje novog  poda, doborovoljno su izvršili mještani.

Prevoz skelom koštao je jednu marku za pješake, do pet maraka za kamione i traktore, ali firme koje su preuzele posao naplate ubrzo su odustale zbog male zarade i zbog toga što zimi nije bilo posla.

,,Osim problema sa fito-patološkom kontrolom, mi smo se ubrzo nakon otvaranja skele susreli sa još ozbiljnijim problemom, a to je produžavanje dozvola za prelazak na srbijansku stranu. Na primjer, seljak se sprema za proljetnu sjetvu u aprilu, a skela dobije odobrenje za prevoz u julu, ili recimo, dobijemo papir na kome piše da skela mora da prestane sa prevozom 30. oktobra, a neko bi mogao i u novembru da izvrši jesenju sjetvu, ali mu je zabranjeno“, navodi Zečkanović.

Kada je obnovljen malogranični prelaz Janja – Lešnica, na lijevu i desnu stranu Drine svaki dan su dolazili granični policajci koje je trebalo da plaćaju Bosna i Hercegovina i Srbija, što je predstavljalo izdatak za policiju obje zemlje, a na prijedlog da se na srbijanskoj strani izgrade infrastrukturni objekti koji bi omogućili savremeniju i bržu putnu komunikaciju, gradska uprava Bijeljine dobila je dopis od Vlade Srbije u kojem je navedeno da su dalja ulaganja skupa i u tom trenutku nemoguća. 

Od oduševljenja do razočarenja

Zamjenik gradonačelnika Bijeljine ističe kao paradoks da je 450 hektara do kojih Janjani ne mogu da dođu ustvari zemlja koja gruntovno pripada Bosni i Hercegovini, ali da je Dejtonski mirovni sporazum ,,prekrojio” granična područja na način koji je nepovoljan za poljoprivrednike sa obje strane Drine.

,,Ispada da smo se mi trudili da pokrenemo skelu kako bismo iz svog prešli na svoje! Nevjerovatno, ali je tako. To su ta dejtonska privremena prekrajanja granica kojima je određeno da sve lijevo od Drine pripada Bosni i Hercegovini, a desno od Drine Srbiji. Imate primjer da stanovnici pograničnih područja u Srbiji kao što su Badovinci i Bogatić imaju svoju zemlju na strani Bosne i Hercegovine, pa su oni u problemu kada treba prelaziti na lijevu stranu Drine. Pitanje je da li će se pripadnost zemljišta oko toka ove rijeke ikada riješiti“, navodi Zečkanović.

On dodaje da je obnova skelskog prevoza u Janji, od najvećeg oduševljenja, za kratko vrijeme (samo dva ljeta) postala najveće razočaranje, te da je možda gradska uprava Bijeljine napravila grešku kada je na sebe preuzela poslove koje bi trebalo da rješava država.

Skela u Janji ostaje svjedok da je narod sa lijeve strane Drine bar nakratko osjetio polet i vjeru u napredak. Neki se nadaju da će se pojaviti firma koja će preuzeti naplatu na skeli i ponovo obnoviti prelazak na srbijansku stranu, ali do tada ostaju da odzvanjaju Zečkanovićeve riječi: “Teško državi kojoj mjesna zajednica rješava probleme.”

Izvor: Al Jazeera

 


Povezane

Jedan od većih problema između BiH i njenih susjeda jesu neriješena pitanja granica. Tako je, recimo, prema Daytonskom mirovnom sporazumu, rijeka Drina privremena granica između BiH i Srbije. Propali su brojni pokušaji međudržavnih komisija da riješe taj granični spor. Drina je mijenjala tok, a stanovnici naselja Janja u općini Bijeljina čekali su ili da dođu […]

Više iz rubrike TEME
POPULARNO