Duratović: Hag treba kazniti ideju genocida

Razgovarao: Nedim Botić

Presuda Radovanu Karadžiću, osnivaču SDS-a i prvom predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska, uzburkala je regionalnu javnost, nakon što je proglašen krivim za deset tačaka optužnice, izuzev prve, te prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora. Činu izricanja presude u Den Haagu su prisustvovale brojne žrtve rata i stradanja u BiH-a, a među njima i predstavnici Udruženja logoraša “Prijedor 92“. O tome kako su žrtve rata doživjele presudu, te o utjecaju ove presude na budući suživot i stanje povratnika u RS-u, razgovarali smo s Mirsadom Duratovićem, predsjednikom Udruženja logoraša “Prijedor 92”.

• Vaš pogled na presudu?

– Ne postoji sud na ovom svijetu koji je u stanju izreći zasluženu kaznu ratnom zločincu koji je odgovoran za genocid u BiH, koji je Tomašicu i mnoge druge masovne grobnice napunio kostima djece, žena i nedužnih civila. Granice RS-a su ocrtane krvlju nedužnog naroda. Mi preživjeli svjedoci genocida smo veoma nezadovoljni ovom presudom, ali ne i iznenađeni ako znamo pod kakvim pritiskom političke svjetske scene radi ovaj sud. Kazna Radovanu Karadžiću ma kolika da je ne može olakšati beskrajnu bol žrtava.

• Tribunal je optuženika proglasio krivim za genocid u Srebrenici, dok genocid u drugim gradovima nije utvrđen. Da li je manjkalo dokaza i svjedoka?

– Naravno da je bilo dovoljno dokaza i svjedoka za genocid i u ostalim opštinama. U Prijedoru imamo Tomašicu, najveću masovnu grobnicu nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, zatim 465 lokacija na kojima su ekshumirani posmrtni ostatci ubijenih Bošnjaka i Hrvata.

Nažalost, medijska zapostavljenost Prijedora nastavila se i u ovom poslijeratnom periodu tako da su priče o zločinima u Prijedoru teško dopirale do šire bh. javnosti. U posljednje vrijeme primjetna je povećana zainteresiranost domaćih medija za sve ono što se dešavalo i dešava u Prijedoru.

• Kakav je položaj povratnika Bošnjaka u RS-u, posebno žrtava zločina?

– Žrtve zločina nesrpske nacionalnosti u ovom entitetu nisu priznate kao takve. Sva zakonska rješenja su diskriminatorska prema tim žrtvama i onemogućavaju im stjecanje statusnih prava u ovom entitetu. U izvještajima Vlade RS o broju nestalih i ubijenih iz ovog entiteta uopće se ne spominju žrtve nesrpske nacionalnosti.

Žrtvama zločina se ne dozvoljava obilježavanje mjesta stradanja i zatočenja, zabranjuju im se pojedine komemoracije pa ide se čak dotle da se njihove komemoracije nazivaju pogrdnim imenima. Sve ove pojave nažalost ostaju bez zvanične osude državnih institucija, ali i onih koji bi trebali da stanu u zaštitu ovih žrtava rata što opet daje prostor onima koji to čine da ta diskriminacija iz dana u dan bude sve izraženija.

• Kakav je danas život u Prijedoru i kakve su perspektive za budući suživot?

– Neki će reći da je Prijedor danas jako moderan, lijep, uspješan grad. Grad koji po mnogo čemu može biti primjer drugim lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini, i po lijepom, ali i po onom manje lijepom i u tome su u pravu.

Međutim, današnji Prijedor se ne može ni u kom pogledu uporediti sa onim prijeratnim. Grad Prijedor je izgubio mnogo toga. Prijedoru nedostaju njegovi ljudi, oni koji su davali dušu ovom gradu i to je ono što je najbolnije i nepopravljivo.

Budući život, odnosno perspektive za budući život ne može biti ako se gradi na lažima o prošlosti i ako se lokalna zajednica i njeno stanovništvo ne suoči sa ratnim zločinima, ne osudi i distancira se od onih koji su činili zločine u njihovo ime.

Izvor: Al Jazeera