Gledam strah u njihovim očima mjesecima

Piše: Driton Maliqi

Već gotovo 11 mjeseci, od početka izbjegličke krize u Makedoniji, svakodnevno sam u kampu u Tabanovcima, gdje prihvatam i razmještam hiljade izbjeglica koje bježe od ratnih područja, uglavnom iz Sirije, Afganistan i Iraka.

Mogu reći da je situacija sa kojim se svakodnevno suočavam najteža u mom životu, jer gledam kako plaču djeca, invalidi, umorne majke i starci.

Dani su prolazili i izbjeglicama sam pružao nadu da će bol uskoro prestati i da će sve biti uredu kada stignu na svoje konačno odredište. Ali je to ustvari bio način kojim sam ohrabrivao i samog sebe.

Međutim, 600 afganistanskih i 900 sirijskih izbjeglica su gotovo tri sedmice zadržani u kampu na sjevernoj granici Makedonije.

Svakog dana je ista priča, isti problemi, ali uprkos tome, oni se i dalje nadaju da će doći do svog konačnog odredišta.

Mogu reći da je ta nada jedino što im ulijeva snagu u ovoj teškoj situaciji kroz koju prolaze.

Danas u očima tih Sirijaca i Afganistanaca možemo vidjeti strah, strah od toga šta će se sada desiti sa njima. Koja je njihova sudbina? Kako će dočekati jutro i šta će im ono donijeti?

Spavaju u blatu

Gotovo 500 Sirijaca se nalazi na polju u blizini graničnog prelaza sa Srbijom. Donijeli smo im šatore, ali blato i rupe pune vode prekrivaju cijelo polje. Na takvom terenu se nalaze čak i šatori u kojim djeca spavaju. Ili barem pokušavaju da spavaju.

Djeca čine 30 posto ukupnog broja izbjeglica koji su zaustavljeni u tom dijelu Makedonije.

Šta su oni skrivili da ne mogu da spavaju kao druga djeca?

Ovo je mjesto gdje se susreću nada i očaj, radost i tuga, strah i spasenje. Na ovom mjestu su djeca sretna jer ne vide avione i zlokobne bombe.

Na ovom mjestu se siromašni i bogati nalaze iz istog razloga: da se prema njima odnosi kao prema ljudima.

Želim i nadam se da će se što prije naći rješenje za ove nevine žrtve.

Na sve strane vidim izbjeglice kako se mole, kako vrište, kako govore, kako šapuću… :”Gdje je ljudskost? Da li još postoji? Molimo vas, otvorite granice, dajte nam priliku da živimo kao ljudi. Učinite da vjerujemo da smo ljudi kao i svi ostali na ovoj planeti!”.

Izvor: Al Jazeera