Sjećanje na djevojku koja je slijedila snove

Rachel Corrie je ubijena u 23. godini života u Gazi dok je pokušavala spriječiti rušenje jedne palestinske kuće (Reuters)

Piše: Nihad Kreševljaković

Na današnji dan, 16. marta 2003. godine, ubijena je Rachel Corrie, američka studentica i aktivistica pokreta International Solidarity Movement, nenasilnog pokreta koji se na okupiranim područjima Palestine borio protiv kršenja ljudskih prava.

Rođena je 10. aprila 1979. godine u Sjedinjenim Američkim Državama u gradu Olympia, u državi Washington. Ubijena je u dvadeset i trećoj godini života u Gazi dok je pokušavala spriječiti rušenje jedne palestinske kuće u Rafahu.

Njen ubica bio je vozač buldožera koji ju je po svjedočanstvima očevidaca svjesno pregazio.

Izdahnula je u bolnici Najar u Rafahu gdje joj liječnici nisu uspjeli spasiti život. U to doba izraelski premijer bio je Ariel Sharon, posebno pasioniran kada je riječ o masovnom rušenju palestinskih domova na okupiranim područjima. U njegovom mandatu srušene su hiljade kuća pod obrazloženjem kako je riječ o “sumnji” da je neko od ukućana povezan s terorizmom. Jedna od tih kuća pred kojom se 16. marta našao vojni izraelski buldožer, marke Caterpillar, bila je kuća palestinske obitelji Nasrallah. U njihovom domu je u vrijeme svog boravka u Gazi živjela i Rachel Corrie.

Poznavala je te ljude. Spavala je na podu njihovog doma u spavaćoj sobi. Koristili su samo onaj dio kuće koji je bio zaklonjeniji i manje izložen svakodnevnoj pucnjavi izraelskih vojnika. S tom obitelji Rachel je dijelila njihovu svakodnevnicu. U jednom od svojih pisama napisala je: „Ponekad sjednem da jedem zajedno s ljudima i onda shvatim da je oko nas glomazna vojna mašinerija koja ih pokušava pobiti.“

Nije jedina žrtva

U periodu njenog ubojstva Rachell Corrie nije bila jedina žrtva vojnog nasilja. Na istom području, u istom periodu u Pojasu Gaze ubijen je i britanski aktivist Tom Hurndall te britanski novinar James Miller. Razlog zbog kojeg su se Rachel, Tom i James našli tamo bilo je upravo uništavanje palestinskih domova u Rafahu. Prema podacima Human Rights Watcha, izraelska vojska je u Pojasu Gaze, u razdoblju između 2000. i 2004. srušila više od 2.500 palestinskih domova, od čega dvije trećine baš u Rafahu!

Unatoč poznatoj činjenici da nikada niko iz Izraelske vlade i vojske nije osuđen zbog rušenja palestinskih kuća, tj. kršenja Ženevske konvencije, obitelj Rachell Corrie pokrenula je sudski postupak. Nažalost, ni do danas niko nikada nije odgovarao za njeno ubojstvo. Naprotiv, Okružni sud u Haifi presudio je 28. augusta 2012. da izraelska vojska nije odgovorna za ubojstvo američke aktivistice, već da je Corrie sama kriva za vlastitu smrt!

Odlukom od 12. februara 2015. Vrhovni sud u Jerusalemu potvrdio je presudu koju je donio Sud u Haifi sa spornim objašnjenjem da je Rachel ubijena u ratnoj zoni te da zbog toga država ne može odgovarati!?

U prethodnoj presudi napisanoj na 62 stranice, pred punom sudnicom gdje su u prvom redu sjedili majka, otac i sestra ubijene, sudija Oded Gershon rekao je kako smrt Rachel Corrie nije posljedica nemara države ili bilo kojeg od njenih aktera te da: “Država nije prekršila pravo preminule na život.“

Unatoč brojnim suprotnim dokazima iznesena je tvrdnja da je vozač buldožera nije namjerno pregazio, da je navodno nije vidio, da su vojnici napravili najviše što su mogli kako bi s tog mjesta maknuli ljude, da se radilo o nesretnom slučaju, te da „država nije odgovorna isplatiti odštetu za djela [koja se izvrše] u borbenim operacijama“.

Simbolična odšteta

Odšteta koju je obitelj Rachell Corrie potraživala bila je simbolične prirode i iznosila je jedan dolar.

Borba koju je sudskim putem vodila njena obitelj počela je još 2005. godine. Tada je obitelj Rachel Corrie prvi put podigla tužbu protiv države Izrael na Okružnom sudu u Haifi. U optužbi su naveli kako je Izrael odgovoran za smrt Rachel Corrie kao i za neprovođenje temeljite istrage onog što se dogodilo u tom slučaju. Zanimlivo je da su vojnici na sudu svjedočili skriveni iza zavjese, a jedan od njih bio je i visoko rangirani oficir koji je u svom svjedočenju naglasio kako u ratu nema civila!

Dan donošenja presude Suda u Haifi obitelj Rachel Corrie opisala je kao dan koji nije samo loš za njih, već kao loš dan za zaštitu ljudskih prava, čovječnost i vladavinu prava uopće. Izrazili su i sumnju u objektivnost suda, izjavljujući da su ti sudovi dio „dobro pripremljenog sistema za zaštitu izraelske vojske, vojnika koji provode akcije u toj vojsci“ i „pruža im zaštitu od kažnjavanja nauštrb svih civila koji su pogođeni onime što ti vojnici rade“. Odluka Vrhovnog suda da prihvati prethodnu presudu otvorila je nove teme. One se odnose na apsolutno odsustvo bilo kakve odgovornosti za sve ono što izraelske vojne snage čine u zonama agresije. Osim što je to u suprotnosti s Međunarodnim konvencijama, analogijom se jasno da zaključiti da niko, uključujući i humanitarne radnike i novinare tamo nije zaštićen. Za svako počinjeno ubistvo – vojnici neće odgovarati, isto kao što je bilo i u slučaju Rachel Corrie!

Etičko pitanje koje se nakon presude u Haifi postavljalo je i ono u vezi sa sudijinom konstatacijom o ponašanju Rachel Corrie. U tekstu presude stajalo je: “Nije se maknula iz tog područja, kao što bi razumna osoba napravila”. Zaista, treba li se razumna osoba pomaći kada se ruši kuća u kojoj i sama živi, kuća u kojoj žive djeca i vaši prijatelji, a uz sve to znate da je riječ o ozbiljnom kršenju međunarodnih zakona?

Posthumna priznanja

Posthumno je Rachel Corrie odlikovana brojnim nagradama i priznanjima za promociju mira te je postala simbol borbe za ljudska prava, a osobito borbe za prava Palestinaca. Palestinci je smatraju mučenicom (šehidom). Njena herojska smrt danas je inspiracija milionima ljudi širom svijeta koji se nastavljaju boriti za slobodu svih ljudi, pravdu i mir…

Osim što je riječ o djevojci za čije ime se vezuje herojski čin žrtvovanja, nedvojbeno je Rachel Corrie bila i izuzetno talentirana za pisanje. Alan Rickman i Katherine Viner objavili su knjigu u formi dramskog teksta pod naslovom „Zovem se Rachel Corrie“. Oni su praktično samo poslagali zapise iz dnevnika, bilješki i mailova koje je Rachel pisala.

Knjiga je prevedena i na bosanski jezik te javno kao dio programa Modul memeorije promovirana 10. aprila 2009. godine, čime je simbolično obilježen datum rođenja Rachel Corrie.

U jednom od njenih mailova koji se nalaze u knjizi piše: „Trebala bih barem spomenuti da otkrivam i stupanj snage i osnovne sposobnosti da ostanem čovjek u najtežim okolnostima – koje do sada nisam vidjela“.

Izvor: Al Jazeera
 


Povezane

Izraelski sud presudio je da vojska ove države NIJE kriva za smrt pro-palestinske aktivistkinje 2003. godine. Amerikanka Rachel Corrie ubijena je dok je pokušavala da zaustavi izraelske buldožere koji su rušili palestinske kuće u Pojasu Gaze. Ova presuda možda nije iznenađujuća, ali porodica Corrie je očekivala više.

Published On 28 Aug 2012
Više iz rubrike TEME
POPULARNO