Javni mediji nisu servis vlasti

Piše: Tomislav Šoštarić

“Javni medijski servisi, pa tako i HRT [Hrvatska radiotelevizija], trebaju biti u službi javnog interesa, a javni je interes da se čuju svi relevantni glasovi o temama važnim za zajednicu te i da se analitičkim i istraživačkim pristupom događaji i osobe stavljaju u cjelovit i ispravan kontekst koliko god to političkim, financijskim ili bilo kojim drugim moćnicima nije drago”.

To bi, prema riječima predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saše Lekovića, mogla biti ‘definicija’ i funkcija javnog medijskog servisa.

A on se našao na udaru Tomislava Karamarka, prvog potpredsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a, koji sa stranačkih govornica poručuje kako je HTV pretvoren u televiziju jedne stranke, misleći na SDP, te je najavio promjene i smjenu ravnatelja Gorana Radmana.

Kritičko preispitivanje

Javni mediji, kaže Čerepinko, morali bi po svojoj definiciji otvarati prostor za dijalog između pojedinca i države odnosno njezinih institucija, biti mjesto na kojem se raspravlja o tome koliko se država smije i treba uplitati u privatne živote građana te na koji način država smije djelovati. Te intervencije u privatni život morale bi za sve biti jednake.

“Javni mediji moraju kritički preispitivati svaki potez vlasti te otvarati prostor opoziciji, ali i svim drugim građanima i organizacijama da kritiku upute. U Hrvatskoj se kritike često svode na vrijeđanje i pljuvanje pa i u tom segmentu javni mediji bi morali arbitrirati i raditi na povećanju kulture dijaloga. Također, uloga javnih medija je i da brinu o svim onim segmentima života koji se ne mogu komercijalno valorizirati te da pružaju prostor za javni dijalog svim onim pojedincima i grupama čiji se glas, uglavnom zbog marginalnog položaja, ne može čuti ni dovoljno glasno ni dovoljno snažno”.

U odgovoru Karamarku o HRT se ‘očešao’ i šef SDP-a Zoran Milanović, komentiravši da on može reći kako je HTV HDZ-ov, ali da zbog toga ne bi išao u ‘čistke’ te smatra da HDZ prijeti i tjera strah u kosti.

Leković: Optužbe bez dokaza i prijetnje

Iako Karamarko kaže da ne govori o ‘čistkama’ nego promjenama, u HND-u, njegove istupe ne tumače tako, a i Milanovićevo stajalište i prepucavanja dvojice čelnika stranaka smatraju neozbiljnim.

“Mislim da gospodin Karamarko najavljuje ‘čistke’ na HTV-u jer on to i ne krije. Ponovo podsjećam na njegov programatski intervju u Globusu u svibnju prošle godine kada je najavio revizionističku politiku kada HDZ opet dođe na vlast, jasno rekavši kako će građani moći samo doma misliti i govoriti što žele, a da će mediji morati takvu politiku HDZ-a podržavati. Sve što se događalo i događa nakon toga je pokušaj provođenja tih obećanja”, kaže Leković.

Cijelu retoriku Leković smatra neprihvatljivom. “Ovdje je dodatni problem što se optužuje bez dokaza i prijeti na području koje je izuzetno važno za slobodu javnog govora i neovisnost javnog medijskog servisa, a time i prava građana da budu objektivno i potpuno informirani kako bi mogli donositi odluke važne za život čitave zajednice”.

Karamarkovim se izjavama, smatra, medijima i novinarima u Hrvatskoj poručuje da trebaju šutjeti “ukoliko ne žele veličati vlast”.

Leković ističe da su pri promjenama prihvatljiva jedino demokratska pravila ponašanja poštivanja zakona i procedura, dok sve drugo utječe negativno.

‘Nesigurnost i strah’

“Novinari i urednici su u stalnoj nesigurnosti pa i strahu i svakako ne mogu raditi svoj posao profesionalno  i odgovorno. Zadatak je političara da novinarima osiguraju mehanizme koje će im omogućiti rad bez straha, cenzure i samocenzure. No, događa se potpuno obrnuta situacija”, kaže Leković te ocjenjuje da u postojećim uvjetima HTV ne može u potpunosti obavljati svoju funkciju javnog servisa.

Radi se, smatra, o miješanju politike u rad javne televizije, a ono ide od postavljanja ‘svojih’ ljudi na ključna mjesta preko izravnih intervencija u program pa do zastrašivanja i prijetnji.

“Zakon o HRT-u je u vrijeme prethodne vlasti mijenjan kako bi politički utjecaj na izbor glavnog ravnatelja bio izravniji i jači. Nova vlast se želi riješiti tako postavljenog ravnatelja, ali ne da bi omogućila da HRT postane bolji javni servis nego da bi postavila ‘svog’ čovjeka koji će još izravnije i rigidnije posredovati političke poruke vladajućih u programe HRT-a. Ako budu mijenjali Zakon o HRT-u, također će ga mijenjati kako bi dodatno pojačali utjecaj politike, a ne kako bi ga smanjili”.

Smjene vodstva i urednika HRT-a prilikom promjene vlasti, navodi politički analitičar Darijo Čerepinko, uobičajena su praksa u hrvatskoj politici pa ponašanje Tomislava Karamarka ne treba čuditi.

Javne institucije kao ‘ratni plijen’

Ipak, ističe da se dio novinara na HRT-u, pogotovo u informativnom programu, dijeli upravo po političkim linijama. Stoga smatra da su i Karamarko i Milanović u pravu jer obojica mogu naći primjere neprofesionalnog djelovanja u korist druge opcije.

“To, naravno, ne znači da na HRT-u nema profesionalaca s visokim standardima, ali oni često ostanu po strani”, kaže Čerepinko.

Ističe da bi u uređenim demokratskim društvima ovakva retorika po takvom pitanju bila nedopustiva. No, Hrvatska, kaže, nije do kraja uređeno ni do kraja demokratsko društvo.

“Karamarko svojom retorikom samo ogoljuje ono što je stvarno stanje stvari, a to je da se javne institucije u Hrvatskoj i dalje promatraju kao ratni plijen one političke opcije koja osvoji vlast”, kaže Čerepinko te dodaje da se ovim prozivkama jasno poručuje kako su profesionalizam i stručnost manje važni od političke podobnosti.

No to, upozorava, vrijedi za većinu javnih institucija. A kako pravosudni sustav ne djeluje kako treba, oni koji se ne slažu s vladajućima ostavljeni su njima na milost i nemilost.

‘Pokoravanje mačem’

“Naša iskustva s prijašnjim HDZ-ovim vladama govore u prilog tome da je ta nesigurnost puno veća u doba kad je na vlasti HDZ nego u doba vlade SDP-a, ali čak su i u proteklih nekoliko godina pojedini novinari HRT-a bezrazložno otpuštani, smjenjivani i do određene mjere šikanirani pa posljedično mnogi novinari na HRT-u imaju refleks preživljavanja unutar sustava dok njihovi, koji god to bili, ne dođu na vlast, a onda kreće osveta i tako iz promjene u promjenu”.

Pozitivan primjer HTV 3

Čerepinko smatra da je HRT djelomično uspio u obavljanju javne funkcije, posebno istaknuvši treći program HTV-a, koji smatra primjerom kako javna televizija ispunjava barem dio svojih obveza prema društvu. No, jedino kvalitetno rješenje je konsenzus svih političkih opcija da se javni mediji, ali i javne institucije općenito, prepuste potpuno na upravljanje struci. U suprotnom nastupa neprofesionalnost i manipuliranje činjenicama kao posljedice kadroviranja po političkoj podobnosti, što onemogućava kvalitetnu raspravu, rješavanje problema te kritičko preispitivanje i upozoravanje na devijacije vlasti, a rezultira padom povjerenja u javni servis, medije, politički sustav i samu državu.

“HRT treba prepustiti javnosti, njegov preustroj trebaju pripremiti i predložiti timovi stručnjaka iz različitih segmenata društva, uz suradnju svih, ili barem većine, njegovih zaposlenika. To se, u to sam siguran, u skorijoj budućnosti, nažalost, neće dogoditi”.

 

“Ako se ne poklonite pobjedniku, možemo vas pokoriti mačem – to je uvijek bila poruka pobjednika, no moje je iskustvo da su ga uvijek dosad s desnice više i uspješnije konzumirali, koliko god se HDZ trudio uvjeriti nas da je situacija drugačija”, komentira situaciju komunikacijski stručnjak Krešimir Macan.

Ovdje se, kaže, radi o pokušaju HDZ-a da odmah utječe na izvještavanje medija, prije svega kroz autocenzuru, iako je, smatra, mjesecima upravo HRT 4 bio izvor najvećih kritika Milanovićeve vlade.
 
“Ako stalno pritišćeš, prozivaš i napadaš tako da prozvani znaju da ih možeš provući kroz blato bez ikakvih sankcija, tada to kod nekih izaziva efekt autocenzure jer se ne žele s rogatim bosti. Ima onih kod kojih to izazove i drugačije efekte, pa još zdušnije krenu istraživati afere vladajućih. I zato je potreban jak javni servis – da bude financijski neovisan, odgovoran građanima koji ga plaćaju s profesionalnim novinarima koji odrađuju svoj posao na svjetskoj razini”.

Informativni program u fokusu interesa

Autocenzuru i pritiske, ističe Macan, teško je izbjeći ako ne postoji upravljačka struktura koja jamči da i oporba i javnost imaju svoj utjecaj na kontrolu objektivnosti, podjednak onome vladajućih.

Politiku, kaže Macan, najviše zanima informativni program HTV-a, pogotovo središnji Dnevnik jer je nekada bio najutjecanija emisija. Iako su sada, naglašava, komercijalne televizije u prednosti.

Utjecajem na HTV, uza sve ostale medije i društvene mreže, ne može se ‘kontrolirati’ izvještavanje i njegov sadržaj, no javnost, kaže Macan, može biti uskraćena za kvalitetu i širinu koju može jamčiti samo javni servis zbog svog načina financiranja, broja novinara i programa kojima raspolaže.

Javni servis bi uvijek, naglašava, iako to u Hrvatskoj često nije slučaj, trebao prednjačiti u kvaliteti programa. 

“I taj prostor kvalitete i profesionalnosti treba pokušati sačuvati koliko god možemo jer u ovo vrijeme krize, kada svi mediji zbog financijskih poteškoća smanjuju kriterije kvalitete, javni servis ostaje jedino mjesto na koje se ne bi trebalo moći utjecati bilo novcem od reklama – što je čest i efikasan slučaj pritiska na komercijalne medije – bilo politikom. Upravo zbog jedinstvenog načina na koji se financira, od svih građana, takav i program mora biti objektivan i profesionalan za sve građane”, zaključuje Macan.

Izvor: Al Jazeera