Renzijevom padu najviše se raduje Beppe Grillo

Bivši komičar, zabavljač, bloger i aktivist postao je prava politička zvijezda u usponu (EPA)

Padu referenduma o ustavnim promjenama i najavljenom odlasku premijera Mattea Renzija, koji je ipak odgodio ostavku do kraja tjedna, očito se najviše radovao i najviše smijao onaj kome se cijela Italija smijala ‘70-ih i ‘80-ih godina prošlog stoljeća – Giuseppe Piero „Beppe“ Grillo, lider PoKreta „Pet zvjezdica“.

Bivši glumac, komičar, zabavljač, bloger i aktivist postao je prava politička zvijezda u usponu, no sâm ne želi u politička tijela vlasti nego takvu ulogu prepušta kolegama. U porazu Renzijevog referenduma svakako je značajna njegova i zasluga PoKreta „Pet zvijezda“ – vrlo velika. Uostalom, predvodili su kampanju protiv ustavnih promjena.

„Demokracija je pobijedila. Vremena se mijenjaju, a suverenitet je sada u rukama naroda. Krećemo sa stvarnom implementacijom Ustava. Najveći pobjednik je talijanski narod koji se masovno odazvao na referendum, odbacujući pri tome TV i novine koje su im govorile da moraju glasati ‘da’ na referendumu”, poručio je Grillo.

Upravo je narod njegov najveći saveznik otkako se pojavio na političkoj sceni i polako, korak po korak, osvajao vlast – prvo u manjim sredinama, pa u gradovima (prvo Parma, potom Torino, a nedavno i glavni grad Rim), da bi na kraju Pokret „Pet zvjezdica“ (MoVimento 5 Stelle, M5S) na parlamentarnim izborima dobio četvrtinu glasova birača.

Nakon najavljene Renzijeve ostavke, Grillo se zalaže za što hitnije prijevremene izbore. Analitičari predviđaju da bi upravo on mogao postati novi talijanski premijer, no u tome ga spriječava grijeh iz prošlosti. Početkom ‘80-ih skrivio je smrt troje ljudi u prometnoj nesreći, kad je džip kojim je upravljao skliznuo s planinske ceste. Prema pravilima pokreta koji vodi, to ga čini nepodobnim za bilo kakvu dužnost i on se toga čvrsto drži.

Ipak, u M5S misle ozbiljno kad je osvajanje Italije u pitanju što je potvrdila i njihova članica Virginia Raggi, gradonačelnica Rima.

„Talijani su pobijedili. Sada ćemo obnoviti našu zemlju. Naša revolucija se ne okončava ovdje u Rimu i Italiji“, poručila je Raggi putem Twittera.

Pitanje svih pitanja

I upravo je pitanje je li Italija spremna reći „da“ Grillu, malo iskusnijem i naizgled neozbiljnijem političaru s ozbiljnim ambicijama nakon što je rekla „ne“ Renziju, mladom i naizgled ozbiljnom političaru zapravo pitanje koje danas postavljaju svi talijanski građani.

Sugovornici Al Jazeere, talijanski novinari koji su analizirali situaciju nakon propasti referenduma, ipak kažu kako na to pitanje nema odgovora jer M5S nema iskustva u upravljanju državom, nisu bili u državnoj vlasti, ali jesu na lokalnom nivou. Govore o primjerima gradova, ali podsjećaju kako je država nešto drugo, pogotovo ako se zna da je M5S i dalje pokret, a ne politička stranka.

Uostalom, nastavljaju, kad vodite stranku ili državu morate praviti i kompromise, a Grillov pokret ih sada ne pravi. Ipak, svi su svjesni sve snažnijeg utjecaja Grillove ekipe.

„PoKret ‘Pet zvjezdica’ doći će do pozicija velike moći jer ima mnogo pristaša i stalno raste, baš kao što raste nezadovoljstvo ljudi u Italiji koja je u sve većoj ekonomskoj krizi“, kaže talijanska novinarka Carla Isabella Elena Cace.

„Ono što se ne zna jeste to hoće li, onda kada se domogne moći, imati kapacitete (mimo onih za prosvjede) da stvarno realizira revoluciju za koju se zalaže. Sada to ne znamo, ali će se to znati za kratko vrijeme. Ukoliko ne bude mogao vladati, Pokretu je suđen nestanak“, prognozira Cace.

‘Populistički cunami’

No, politički analitičar Boško Jakšić, podsjećajući na „populistički cunami koji preti evropskom kontinentu“, smatra kako je „veća verovatnoća da Italijani Grillu kažu ‘da’ nego ‘ne'“.

„Referendum je pokazao da populista Renzi nije dovoljno populista, a sve u strahu od održavanja statusa quo za koji se zalaže vladajući establishment. Nezadovoljstvo globalizacijom koja masovno proizvodi žrtve na Zapadu osnovni je uzrok što birači instinktivno tragaju za nekim alternativama, a populistička desnica je te trendove bolje prepoznala iako sem jeftinih slogana nije u stanju da ponudi bilo kakva ozbiljnija rešenja“, ukazuje Jakšić.

Primjećuje i kako „politika koju vodi Beppe Grillo sasvim odgovara njegovom prezimenu koje u prevodu znači – cvrčak“. U tom kontekstu podsjeća kako je Grillov blog jedan od najčitanijih u Italiji, no i napominje da uspjeh njegovog pokreta i činjenica da je postao jedna od dvije najjače političke formacije u Italiji „najviše govori o dubini krize vrednosti s kojom se suočavaju zapadna društva“.

„Bunt protiv establishmenta izazvan je revoltom protiv diktature neoliberalizma. Evropska socijaldemokratija je od vremena Tonyja Blaira i Gerharda Schroedera sasvim zaboravila da ne treba da bude partner već rival korporativnom kapitalu. Populisti obećavaju da će bogatstvo koje Zapad proizvodi pravičnije raspodeliti, ali tamo gde su na vlasti – u Rimu i Torinu – pokazuju koliko su neefikasni. To još ne znači da nemaju šansu da preuzmu vlast u Italiji, pod uslovom da mainstream politika ne shvati da mora brzo i efikasno da se reformiše“, prognozira Jakšić.

Da su izbori danas, imali bi većinu

I analitičar Inoslav Bešker objašnjava kako su “dugogodišnja kriza i prespor rast u ovoj godini, a nakon izlaska iz krize, ojadili mnoge u Italiji, ponajviše osiromašenu srednju klasu, te mlade koji uzalud traže zaposlenje, ili su u očaju odustali”. Navodi i kako se najmanje šest milijuna Talijana ne školuje, niti traže posao, jer nemaju više nade.

“S njihove točke gledišta Renzi je pomagao gazdama, bankarima, a ne žrtvama navodne globalizacije, zapravo eksploatacije. Oni su već rekli ‘da’ Grillu, jer vjeruju da će on pomesti kastu, kako nazivaju političare zdesna i slijeva”, kaže Bešker.

Podsjeća i kako M5S već znatno sudjeluje u vlasti, no i primjećuje kako u Rimu nisu uspjeli u šest mjeseci niti kompletirati upravu, nisu riješili nijedan problem, a na Siciliji su se “osramotili lažnim potpisima na kandidacijskim listama, niti se žele ustrojiti demokratski”.

“No frontalnim napadima na stranačku strukturu ostalih, privlačni su razočaranima i dezorijentiranima. Dosadašnje vladajuće stranke su krive što je razočaranih toliko mnogo i što im ne znaju ponuditi perspektivu. Kad bi se izbori održali danas, Grillov PoKret imao bi relativnu većinu”, prognozira Bešker.

Zanimljiv narodu, nimalo smiješan političarima

Ono što priča Grillo oduvijek je bilo zanimljivo narodu, a nimalo smiješno vladajućima. Još je za vlasti Bettina Craxija tadašnju vladajuću Socijalističku partiju Italija nazvao lopovskom, i to u programu RAI-ja, što ga je koštalo izgona s državne televizije. Danas mu je glavni neprijatelj Italije njemačka kancelarka Angela Merkel.

Jedan je od rijetkih političara koji je prepoznao vrijednosti interneta, pa je zbog svojih blogova, a potom i Twittera stekao jako puno poklonika kojima je prenosio poruke usmjerene protiv političara. Koincidiralo je to razočarenjem talijanskih birača Silvijom Berlusconijem kad je društvo zapalo u veliku krizu praćenu korupcijom. No, nije samo Berlusconi bio Grillu „na nišanu“ – bili su to apsolutno svi političari. I uspjelo mu je prije devet godina što je rijetko kome – na jednom prosvjedu okupio je dva milijuna ljudi, nezadovoljnih kriminalnim aktivnostima političke elite.

I na tom tragu počeo je ostvarivati prve uspjehe u politici, doduše na lokalnom nivou. No pobjeda na izborima za gradonačelnika Parme, a nedavno i Rima, ni slučajno nije zanemariv rezultat. Prije sedam godina osnovao je M5S, zagovarajući izravnu demokraciju, boreći se za prava malog čovjeka, upozoravajući na posvemašnju korupciju, govoreći protiv EU („Europska unija je apsolutno beskorisna tvorevina“, govorio je).

I onda su došli izbori 2013. godine, kad je osvojio 25 posto glasova i doveo u pat-poziciju sve ostale – bez njega nijedna stranka nije mogla do većine, a on nije ni s kim želio u koaliciju, niti na vlast. Proglašen je pobjednikom izbora, a nije želio biti ni zastupnik, ni senator.

„Na idućim izborima bit ćemo najjači i preuzeti butigu“, kratko je poručio. I odmah potom se počeo zalagati za „minimalac“ od 1.000 eura za sve Talijane, najavio referendum o izlasku Italije iz eurozone i povratak lire, ali i oprost dugova državnog proračuna. Zalagao se i za ukidanje privilegija zastupnicima i svim političarima (govorio je da „u talijanskom parlamentu ima više kriminalaca nego u Bronxu“), smanjivanje plaća menadžerima, ali i veća prava nezaposlenima. I crkva se našla na udaru, pa se zalagao za pravo svećenika da imaju djecu kako „ne bi dirali tuđu“. Ni vanjska politika nije mu strana, pa je „židovski lobby“ optuživao da cenzurira istinu o Palestini, ali je i pozvao na isključivanje Turske iz NATO-a, te ukidanje sankcija Rusiji.

Poruke prema vladajućima postajale su mu ponovno sve oštrije, pa im je govorio: „Gotovo je! Predajte se jer ste opkoljeni“ i obećao im „rusvaj“ za koji je ponavljao kako je samo pitanje vremena. Govorio je i govori ono što obični ljudi, nezadovoljni politikom i političarima, vole čuti i ukazivao na ključne krivce za težak položaj u kojem su se Talijani našli. I na tom tragu, pogotovo na njegovoj izravnosti i neposrednosti, vjerojatno je uslijedio i Grillov uspjeh, odnosno Renzijev neuspjeh na nedjeljnom referendumu. Do novih redovnih izbora još je 14 mjeseci, no ako je slušati Grilla oni se mogu održati vrlo brzo.

Izvor: Al Jazeera