Preko plantaže aronije do budućnosti za djecu

Od članka u novinama koji je objašnjavao ljekovita svojstva aronije, a koji je obitelji Mihajlović iz Čelinca dao ideju što sa neiskorištenim i plodnim zemljištem, do podizanja najveće plantaže te voćne vrste u Bosni i Hercegovini – prošlo je relativno malo vremena.

No, trud i angažman apsolutno svakog člana te poduzetne obitelji na podizanju nasada aronije, izgradnji sustava za navodnjavanje, kultiviranju dvaju njiva ukupne površne 4,5 hektara na kojima je aronija zasađena, sve do prvih bobičastih plodova bili su iznimno zahtjevni i naporni. Mihajlovići danas, pet godina nakon kupnje prvih sadnica, kažu da su zadovoljni, jer se mogu „pokriti“, ali za ozbiljniji posao trebaju i pogone za preradu, organiziranu distribuciju, ali i uređeno tržište.

„Stvorili smo djeci priliku od koje mogu živjeti. Možda sve to danas i ne ide najbolje i onako kako smo zamislili, jer je aronija još nepoznata na ovdašnjem tržištu, no to je budućnost. Aronija s naših njiva je ekološki uzgojena, nije tretirana bilo kakvim sredstvima i to je naša velika šansa. I sada, u uslovima u kojima aroniju proizvodimo, cijela porodica od ovog može živjeti, a djeca ne moraju ništa drugo raditi“, govori Nada Mihajlović koja je sa suprugom Perom i troje djece pokrenula cijelu priču o aroniji u Čelincu.

Porodični posao

“I primarni posao, ali i sve oko aronije, obavljamo svi zajedno, kao porodična firma. Nismo željeli zadržati djecu na način da moraju tu ostati, uz suprugov i moj posao u pogonu ili na njivi, ali smo im dali hljeb u ruke. Rekli smo im da idu ako misle da negdje ima nešto bolje, ali mislim da trenutno nema. Jeste da ne treba djecu vezati uza se, nego im obezbijediti da mogu da žive, opstanu, bore se i nastave ono što smo počeli”, kaže Nada Mihajlović.

Iako imaju dobro razvijen posao izrade i ugradnje balkonskih, stubišnih i vanjskih ograda od nehrđajućeg čelika (inoxa), ali i drugih elemenata za stanovanje od aluminija, odlučili su se za iskorak u poljoprivredu budućnosti. Od početnih 4.000 sadnica, danas ih imaju 7.500 i sve su u rodu, kvalitetnom i bogatom. Godišnje uberu 5-6 tona aronije po hektaru.

Iz male privrede u poljoprivredu

Nakon 17 godina provedenih u Austriji, Pero Mihajlović se 2006. godine vratio u Čelinac i, svojim znanjem i zvanjem te iskustvima stečenim na Zapadu, pokrenuo obiteljski posao izrade metalnih proizvoda za potrebe stanogradnje. Pet godina kasnije niknuli su i prvi nasadi aronije.

„Iz male privrede pošao sam u poljoprivredu. Zemlja me je oduvijek privlačila, jer nju treba voljeti zato što je jedan od izvora života. I kad sam naslijedio očevo imanje, odlučili smo se za aroniju. Prepoznali smo njene kvalitete, šta sve kao biljka može i kako ljudima pomaže. Kad sam prvi put vidio cvjetnu njivu u maju, pa kad su u avgustu došli plodovi, a onda u jesen kad lišće poprimi posebnu boju… Sve mi je to bila potvrda da nismo pogriješili kad smo se odlučili za nešto novo i rijetko na ovim prostorima, ali i inspiracija za budućnost“, prisjeća se Pero.

Primjerom su obitelji Mihajlović uskoro pošli i drugi, ali ne s tolikim brojem sadnica i na tako velikim površinama, no svi su se suočili s istim problemom – plasmanom proizvoda i prerađevina od aronije na tržištu.

„Kad trebate doći na tržište, nastaje problem. Veliki je uvoz, nemamo zaštićenu domaću proizvodnju i kad se obratimo nekoj trgovini ili apoteci svako traži svoj dio kolača koji im ne možemo dati“, žali se Pero.

Budući da nemaju svoje preradbene kapacitete, cijeđenje i cijeli proces prerade partneri im rade uslužno. Prije svega rade sok, ostatak se koristi u pravljenju džemova ili se plodovi aronije mogu miješati s drugim voćem.

Pogon za preradu kao nužnost

U skoroj budućnosti Mihajlovići žele izgraditi vlastiti pogon za preradu, koji će obuhvatiti cijeli proces i u kojem će biti i hladnjača, sušara i skladište, ali i naći partnera koji će, kad uđe u posao, preuzeti samo jednu stvar – distribuciju.

„Definitivno nam je to najveći problem. Kupaca ima, ali je problem kako to plasirati. I ono što je ključno – neke druge države imaju subvencije, a mi to možemo sanjati. Moraju nam pomoći da uspijemo i stvarno nam je potrebna podrška – ne da se obogatimo, nego da sasvim normalno živimo“, kaže Mihajlović.

Namjera im je izdvojiti uzgoj aronije kao zaseban posao, a sve kako bi bili još više prepoznatljivi. Pričaju i kako su njihovu aroniju prepoznali i izvan granica BiH, ponajviše u Austriji, jer voće s njihovih njiva zadovoljava sve standarde za izvoz, ima neophodne dozvole i što je najvažnije – kupca.

Skupa proizvodnja

Na činjenicu da tržište, pogotovo ono na koje će biti plasirana svježa aronija, jednostavno ne postoji – niti u BiH, niti u Europskoj uniji, upozorava i Dalibor Panić, dipl. ing. voćarstva. Ukazuje kako postoji samo industrijska prerada, ali kao dodatak soku od borovnice koja je inače jako skupa.

Aronija nije lijek, ali pomaže

Brojne su prednosti aronije, a konzumiranje njezinih plodova može biti prevencija za mnoge bolesti, objašnjava Dalibor Panić. Navodi i kako plodovi aronije sadrže mnogo biološki aktivnih sastojaka, pa su preporuka, među ostalim, za pomoć pri liječenju kardiovaskularnih oboljenja, bolesti jetra, te za ublažavanje napetosti i stresa, smanjenje šećera u krvi, poboljšanje krvne slike…

“Aronija nije lijek. Ona pomaže pri liječenju teških bolesti i kao takva je, prije svega, dopuna ishrani. Zato je najbolje koristiti je kao prevenciju”, ukazuje Pero Mihajlović.

„Svaka produktivnost gajenja u poljoprivredi postiže se isključivo intenziviranjem tehnologije gajenja i inovacijama. U suprotnom, radi se o besperspektivnoj voćnoj vrsti od koje domaći poljoprivredni proizvođači neće imati finansijske koristi. Zbog toga, gajiti treba samo one voćne vrste koje se gaje u Zapadnoj Evropi, bez bilo kakvih eksperimentisanja“, napominje Panić.

Podsjeća i kako je Poljska još uvijek vodeća u proizvodnji aronije, ali se cijena kreće od 0,20 do jednog eura po kilogramu. U toj se državi u prosjeku godišnje proizvede 55.000 tona bobica, te do 6.000 tona soka od aronije, navodi.

„Želja budućih proizvođača voća za sadnjom svakako je uvijek dobrodošla. Svako investiranje, makar se radilo o svega 1.000 ‘kvadrata’, mora biti ispraćena stručnom i kvalitetnom preporukom. No, u Evropi se aronija uglavnom gaji na površinama preko 20 hektara na kojima se berba obavlja pomoću kombajna i koja samo tada može biti donekle profitabilna“, objašnjava Panić.

Na kraju, cijelu priču ilustrira preciznim podacima – „sa cijenom od 20 eurocenta po kilogramu i prinosom od 10 tona po hektaru, neto zarada prilikom gajenja aronije teško da može preći zaradu koju imamo na istoj površini na kojoj gajimo strna žita“.

Pero Mihajlović ipak je optimist. Svjestan je koliko su poljoprivredni poslovi teški, koliko zahtijevaju truda i odricanja, ali i rizika, ali kaže da je u svemu najvažnija – volja.

„Nekad su naši stari krčili šume da bi dobili zemlju i zasijali nešto, a danas sve to zarasta. Moramo to promijeniti kako ne bismo uvozili voće i povrće iz cijelog svijeta. Poljoprivreda je grana bez koje svijet ne može i to moramo shvatiti već jednom, ali zato domaćoj poljoprivredi treba podrška jer možemo proizvesti zdravu hranu“, zaključuje Mihajlović.

Izvor: Al Jazeera